autor:

Dina J.

U sklopu serije aktivističkih intervjua o očekivanjima spram nove Vlade i netom započele 2012. godine, krenuli smo s ljudskim pravima:

Priupitali smo aktiviste Marka Jurčića iz Centra za LGBT ravnopravnost, Sandru Benčić iz Centra za mirovne studije i Jelenu Berković iz GONG-a za o njihovim pogledima na novu Vladu, ali i ljudska prava u Hrvatskoj.

Hrvatska je nakon osam godina HDZ-ove vladavine odabrala novu Vladu. Što to znači za stanje ljudskih prava u državi, prema vašim očekivanjima, odnosno mislite li da se može očekivati neki jači trud osim onog kozmetičke naravi po tom pitanju? Ako da, od koga iz novog saziva to očekujete?

M.J.: Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj mora napredovati, nevezano za koja je stranka na vlasti. Istina, od koalicije predvođene SDP-om i HNS-om očekuje se više nego od prošle vlade, čisto zato što su zagovarali ljudska prava u oporbi više neko HDZ u 20 godina koliko su sveukupno bili na vlasti. Osim Vlade, očekujem da se znatno ojača uloga parlamenta u našem društvu i političkom životu, a tu svakako postoje još barem dvije ili tri političke grupacije koje bi mogle znatno doprinijeti zagovaranju ljudskih prava, prije svega od strane Stranke rada i dva zastupnika s liste Ivana Grubišića. Promjena mora ići i kroz mijenjanje diskursa o ljudskim pravima, ali i kroz nove zakonske inicijative. Zasad, koliko vidim po najavama nekoliko ministara i ministrica čiji će se rad reflektirati na prava LGBT osoba, sve zvuči dosta uzbudljivo i obećavajuće.

J.P.: Neovisno o svjetonazorskim razlikama, sama činjenica da je nova Vlada uistinu koalicijska znači da će njeni članovi, za razliku od svih HDZ-ovih «koalicijskih» Vlada, puno više funkcionirati na temelju razgovora i dogovora – dakle umjesto monološke kulture govora i prilično monolitne vlasti, očekujem više dijaloga i veću prisutnost različitosti i raznolikosti u javnoj sferi. To je odličan temelj za popravak stanja ljudskih prava jer samo se u otvorenoj demokratskoj atmosferi sila argumenata može relevantno suprotstaviti argumentu sile. Možda bi se moglo reći da je kozmetički potez bila Sanaderova čestitka povodom pravoslavnog Božića, ali mislim da će se i novi premijer Milanović vrlo brzo naći u prilici da podigne standarde s par tako pozitivnih primjera ponašanja.

Marko Jurčić, Zagreb Pride:
“Siromaštvo generira niz problema za ostvarivanje ljudskih prava, a Hrvatska je trenutno jedna osiromašena i uništena zemlja.”

S.B.: Mislim da još uvijek ne možemo procijeniti koji će biti doprinos nove vlade kreiranju atmosfere poštovanja ljudskih prava jer još nismo mogli vidjeti nikakve konkretne poteze osim onog koji se odnosi na odgodu primjene Zakona o javnim ovršiteljima ; s druge strane možemo govoriti o tome da je socijaldemokratskim strankama, kao i strankama liberalne orijentacije poštovanje ljudskih prava uvijek jedna od ključnih vrijednosnih i operativnih odrednica barem u načelu, međutim isto tako moramo imati na umu o kojoj generaciji ljudskih prava govorimo; ove stranke jesu sklone braniti ljudska prava tzv,. prve generacije, no pravi test za njih bit će afirmacija i zaštita socijalnih prava građama. Što se tiče veće operativnosti (a manje kozmetike) u području zaštite ljudskih prava, to će u prvom redu ovisiti o sposobnostima i predanosti zaposlenika državne uprave prema zaštiti ljudskih prava ; ako se ništa ne promijeni u strukturi zaposlenika državne uprave, sustavu napredovanja i poimanju uprave kao istinskog servisa građana tada ne možemo očekivati niti velike pomake u stvarnoj provedbi postojećih zakonskih propisa kojima se štite ljudska prava.

Što mislite – koja su najkritičnija područja stanja ljudskih prava u državi i može li se očekivati da će se raditi sukladno tim prioritetima?

M.J.: Siromaštvo generira niz problema za ostvarivanje ljudskih prava, a Hrvatska je trenutno jedna osiromašena i uništena zemlja.

J.B.: Čini se da u javnoj sferi postoji svojevrstan konsenzus da je sada najugroženije pravo na rad, koje je kod nas vrlo jasno i Ustavom zaštićeno. Logično je stoga da će prioritet biti spašavanje ostataka gospodarstva i zapravo njegova izgradnja u ono što bi nas sve zajedno moglo dignuti s preživljavanja u život. Meni se osobno čini da je jednako presudno još nešto – što kao zajednički nazivnik povezuje kršenja i prava na rad, ali i na slobodu izražavanja, privatnost, zaštitu od diskriminacije… Nisu li sva ta prava jednako ugrožena i zbog nepostojanja pravne sigurnosti? Od odvjetništva i besplatne pravne pomoći, preko pravobraniteljstava i tužiteljstava, do sudova, mirenja i samoregulacije – to je možda i u gorem stanju od gospodarstva.

S.B.: Mislim da su trenutno najvidljivije ugrožena prava radnika koji nemaju efikasnih mehanizama zaštite prava na isplatu plaće primjerice; imamo desetke tisuća radnika u Hrvatskoj koji ne primaju plaću, a s druge strane se boje pokrenuti stečajne postupke protiv svojih poslodavaca jer su vidjeli primjere radnica Kamenskog, KIO- a i sličnih koji još uvijek nisu uspjeli i pitanje je da li će i kad će naplatiti svoja potraživanja iz stečajne mase, a s druge strane izgubili su svaku nadu u mogućnost ponovnog zaposlenja. Nadalje, mislim da su većini građana i građanki ugrožena prava od strane zaposlenika javne uprave koji se (čast iznimkama)  umjesto da pomažu građaninu ostvariti njegova prava i objasniti mu na koji će ih način najlakše ostvariti, ponašaju kao da su građani gnjavatori koji nemaju pametnijeg posla nego dolaziti svaki dan na šalter sa hrpom papira i biljega. Birokratiziranost javne uprave, brojni bespotrebni zahtjevi koji se stavljaju pred građanina kao uvjet za ostvarenje prava dovode i do kršenja tih prava i do smanjenja povjerenja građana u javnu upravu. Sa time smo suočeni svi; meni nikako nije jasno zašto još uvijek  se teret prikupljanja dokumentacije koju posjeduje javna uprava stavlja na građanina, umjesto da tijela kroz kanale međuresorne suradnje sami jedni drugima dostavljaju te podatke.  I na kraju naravno kao i prije 4 godine tako i sada možemo nažalost još uvijek govoriti o ugroženosti prava manjina spram većine; bilo da se radi o osobama homoseksualne orijentacije, nacionalnim manjina ili drugim manjinskim skupinama; ovo društvo još uvijek nije ni vrijednosno, niti institucionalno spremno u potpunosti zagarantirati jednakopravnost građana i efikasno se boriti protiv diskriminacije.

U Platformi 112 pred novu Vladu postavljeni su, između ostalog, i zahtjevi koji se tiču ljudskih prava. Mislite li kako bi bilo realno očekivati ostvarenje tih zahtjeva u jednom mandatu nove Vlade pošto neki od zahtjeva ipak traže dugoročnije planiranje i provedbu?

M.J.: Da. Mnogi od tih zahtjeva su politička odluka za što su potpisnici dali rok od 112 dana. Što se tiče nekih općih načela, poput pomaka u implementaciji samih zakona i propisa koji su već doneseni , to očekuju vjerojatno svi građani, ne samo potpisnici Platforme.

J.B.: Točno, ima zahtjeva koji su dugoročno ostvarivi, primjerice: obrazovni sustav lišen rodnih stereotipa i formiran u skladu s načelima rodne ravnopravnosti, posebno u odnosu na obaveznu školsku literature i udžbenike. Teško da će se uspjeti svakog nastavnika «lišiti rodnih stereotipa», međutim, od Vlade se očekuje da pokaže političku volju i konkretne korake. Za početak, a to je ministar obrazovanja Jovanović i najavio, treba krenuti u sustavno uvođenje odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo kroz cijelo osnovno i srednje obrazovanje.

S.B.: Naravno da nije realno očekivati realizaciju svih zahtjeva u jednom mandatu; međutim naglašavamo da je za neke zahtjeve dovoljna samo dobra volja i mogu se riješiti u praktički jednom danu, a za one za koje su potrebne dugoročne reforme ne očekujemo rezultate odmah, već očekujemo da se otvori proces reformi i što je najvažnije da u tim reformama sudjeluje i stručna i zainteresirana javnost. Rekla bih čak da nakon dugotrajnog perioda donošenja zakona i provedbe reformi kroz hitne postupke zadovoljavajući pritom formu, a ne i sadržaj i dugoročne efekte, došlo  vrijeme stavljanja naglaska na kvalitetu reformi, njihovu iskomuniciranost sa građanima kako bi reforme bile prihvaćene, i praćenje efekata reformi kako bismo na vrijeme mogli korigirati neželjene efekte i pojačavati one željene. Najvažnije je da ova Vlada pokaže spremnost za rješavanje navedenih zahtjeva u dijalogu sa civilnim društvom, širom javnošću i stručnjacima kako bi rješenja zaista odražavala interese onih na koje se odnose.

Predizborna utrka bila je ‘ukrašena’ homofobnim ispadima kandidata – Marko, misliš li da ćemo do idućih izbora imati razvijene mehanizme sankcioniranja takvih istupa?

M.J.: Treba uvesti novčane penale i druge sankcije za svako kršenje zakona. Konačno, samim nositeljima lista trebalo bi biti u interesu da ljude koji oni predvode  budu primjereni kandidati u skladu s vrijednostima oko kojih su se svi zajedno okupili. Teško mi je za vjerovati da je HDZ antisrpska šovinistička stranka, kakvu ju je predstavio zastupnik i kandidat Josip Đakić, ili stranka ekstremističkih seksista i homofoba kakvu su je predstavili Ante Kulušić i Darko Milinović . S druge strane, vidjeli smo i slučaj raspuštanja cijele kandidacijske liste, što je napravio Ivan Grubišić, jer je smatrao da neki ljudi s njegove liste ne zaslužuju ući u Sabor. To je stvarno bio dobar primjer da se može i drugačije.

Jelena Berković, GONG:
“Žalosno je da su razni europski akteri pokazali više interesa za mišljenja udruga o ispunjavanju mjerila u odnosu na pravosuđe i ljudska prava od dosadašnje vlasti u samoj Hrvatskoj”

Tijekom kampanje se također tijekom dužeg vremena moglo zamijetiti da postoji zadrška kod sada vladajuće koalicije spram konkretnog i elaboriranog stava spram istospolnih zajednica te regulacije istih. Mislite li kako će se ta praksa izbjegavanja LGBT problematike i dalje nastaviti i postoji li učinkovit način da ih se ‘bocne’ da se javno izjašnjavaju, ali također i angažiraju? Najkonkretnije – očekujete li bolju regulaciju istospolnih zajednica i na koji način? Očekuje nas u roku od godinu dana i stupanje na snagu novog Kaznenog zakona – što bi za pripremu implementacije tog zakona trebala učiniti država da pripremi institucije za novi zakonski okvir? Vidite li ulogu i civilnog društva u toj pripremi – na koji način može civilna scena tu ‘pomoći’ državi?

M.J.: S obzirom da su kampanju HDZ-ovci kontaminirali najgorim mogućim rječnikom, brojanjem krvnih zrnaca i raznim iracionalnim zastrašivanjima, teško je i bilo za očekivati da će se bilo tko, a posebno glavni pretendenti na vlast ozbiljno uhvatiti bilo koje teme s njima. Čak i civilno društvo se držalo podalje od ove kampanje, i svi su, čini mi se, jedva čekali da sve napokon završi, jer je bilo neizdrživo. Zato smatram da je baš sada pravo  vrijeme da se naprave oni “najdelikatniji” potezi. Kada je pitanje regulacije istospolnih zajednica u pitanju, mi iz Centra za LGBT ravnopravnost, koji okuplja najviše LGBT udruga u Hrvatskoj i za kojeg radi najviše LGBT aktivista, nećemo biti ni za ni na kakvo rješenje koje bi bilo manje od – ravnopravnog statusa. Naravno, novoj ćemo vladi pomoći da se adekvatan zakon napiše ili daju odgovarajuće promjene na postojeći Obiteljski zakon, i već smo okupili tim stručnjakinja i stručnjaka. No nećemo ići samo prema Vladi, odnosno resornom ministarstvu s tom inicijativom, već bismo u proces uključili i Sabor, točnije one klubove zastupnika, tj. stranke koje su na upite iz Platforme 112 pokazali interes da isprave ovu nepravdu. Naravno, očekujemo i podršku od Pučkog pravobranitelja i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, građana/ki, posebno LGBT osoba.

S.B.: Vrlo jasno očekivanje pretpostavljam svih ljudskopravaških organizacija je da će ova Vlada u ovom mandatu donijeti minimalno Zakon o registriranom partnerstvu; iz retorike tokom predizbornog perioda bilo je vidljivo da nisu spremni riskirati redefiniranje braka, no da postoji spremnost na reguliranje istospolnih zajednica kroz model registriranog partnerstva. Oko ovog pitanja sam možda više optimistična nego oko prethodnih jer je činjenica da u ovom sazivu Sabora i  Vlade ima dosta članova koji su u mnogim situacijama otvoreno podržavali rješavanje LGBTIQ problematike; svakako sada u Vladi ima puno više ljudi koji su spremni otići na Gay pride nego što je to bio slučaj sa prethodnom Vladom. Isto tako mislim da ova koalicija neće imati problema sa svojim glasačkim tijelom ako unapređuje zaštitu LGBT osoba uključujući i istospolne zajednice, dok je prethodna Vlada to svakako imala jer se njeno glasačko tijelo konsolidira oko tradicionalnog poimanja vrijednosti braka i obitelji.

Marko, misliš li da je potreban monitoring prilagodbe hrvatskih zakona standardima Europske Unije po pitanju zaštite LGBT prava? Misliš li kako će LGBT osobe u velikom broju izaći na referendum o Europskoj uniji?

M.J.: Koliko je meni poznato, monitoring već postoji. Nadzire se kako RH do pristupanja ispunjava kriterije iz Poglavlja 23, a tu se traži da se učine i veći napori za zaštitu prava LGBT osoba.

Sandra Benčić, CMS:
“Mislim da  je dio građana izuzetno apatičan po pitanju pristupa Europskoj Uniji, jer ih se instrumentaliziralo kao glasačku mašinu”

Očekujete li velik odaziv na referendum? Biste li rekli da su građani možda i apatični po tom pitanju? Kako procjenjuješ razinu informiranosti o Europskoj uniji – odnosno, o čemu bi ih valjalo dodatno educirati? S obzirom na podignute optužnice i ine afere – mislite li da će nova Vlada ići igrati na kartu veće transparentnosti? Po kojim pitanjima rada nove Vlade mislite da je imperativno za nevladine udruge usmjeriti svoj monitoring? Misliš li da izvješća i apeli nevladinog sektora upućeni Uniji imaju učinak, i očekuješ li da će ova vlada pokušati pozitivno utjecati na njihovo oblikovanje?

J.B.: Proces pregovora s Unijom udrugama je odškrinuo vrata za utjecaj na domaće vlasti – okolnim putem. Žalosno je da su razni europski akteri pokazali više interesa za mišljenja udruga o ispunjavanju mjerila u odnosu na pravosuđe i ljudska prava od dosadašnje vlasti u samoj Hrvatskoj, ali da nije bilo toga, teško da bismo išta zajednički pomaknuli. Tako smo od bivše premijerke i čuli najavu ukidanja Zakona o golf igralištima, pa makar je to ukidanje potrajalo, ipak nije bilo provedbe zakona, pa je spriječena dodatna šteta.

S.B.: Mislim da  je dio građana izuzetno apatičan po tom pitanju jer ih se instrumentaliziralo kao glasačku mašinu; posljednjih 6 godina nitko ih nije konkretno informirao  o sadržaju niti o zaključcima pregovora, a sada im se serviraju propagandne poruke na razini praška za veš ili margarina o tome zašto bi trebali glasati za EU. I upravo to je razina informiranosti o EU; “moći ćete dolaziti na šalter za EU državljane na aerodromima, hrvatske proizvode ćete moći plasirati na tržišta drugih zemalja članica , a mladi će moći studirati na fakultetima diljem Europe što također mogu i sada preko određenih programa EU. Smatram da to nije razina informiranosti koja može zadovoljiti prosječnog građanina kada odlučuje o tome da će se njegova država udružiti u zajednicu od pola milijarde ljudi; Građani još uvijek ne znaju konkretne posljedice ili koristi koje donosi članstvo u odnosu na primjerice ribarenje, utjecaj na mala poljoprivredna gospodarstva, industriju i sl. Također, jedan od velikih spinova prošle Vlade ticao se koristi koju će od članstva u Uniji imati mala i srednja poduzeća jer će moći dobivati značajna bespovratna sredstva iz Eu fondova;  što jednostavno nije točno. Poslovni subjekti podložni su tzv. de minimis pravilu koje kaže da niti jedna tvrtka ne može od države ili Eu u roku od tri godine dobiti više od 200 000 Eura tzv. malih potpora jer se smatra da bi sve drugo narušavalo tržišnu konkurenciju. Isto tako, tvrtke mogu dobivati bespovratna sredstva samo za određene vrste aktivnosti, a ne za redovne  tekuće poslove.

U svakom slučaju građane treba kontinuirano informirati o konkretnim efektima koje će određene politike i zaključci pregovora na njih imati; treba im pojasniti primjerice koliko će uvođenje određene direktive koštati proračun RH, koji će biti pozitivni efekti toga, a koji potencijalno negativni . Primjer za to vam mogu biti tzv. vodne direktive koje svakako imaju značajne pozitivne efekte posebno u smislu zaštite voda i modernije regulacije tokova rijeka, međutim isto tako bi njihova provedba mogla potencijalno dovesti do poskupljenja vode za građanstvo ako se ne promjeni način gospodarenja vodnim resursima u Hrvatskim vodama.

Bez obzira na sve, smatram da će ipak većina građana izaći na referendum jer se radi o jednom od najznačajnijih pitanja u modernoj hrvatskoj povijesti i mislim da su građani toga svjesni. Kako će glasati saznat ćemo 22.1. no ne očekujem da će Hrvatska odbaciti ulazak u Uniju na referendumu.

Osnovano je deset novih ministarstava , sveukupno ih u Republici Hrvatskoj trenutno ima dvadeset. Mislite li da će se ovakvim potezom nove Vlade podići efektivnost ministarstava? Je li postavljena konstrukcija po vama realna i jesu li već uočljive neke nestabilnosti po pitanju prekrivanja istih područja među ministarstvima ili nejasne nadležnosti za neka druga područja?

M.J.: Treba prvo vidjeti kako će Vlada funkcionirati, pa onda dati tu ocjenu. Vidim da mediji stalno stavljaju naglasak kako imamo mladu i lijepu vladu, no oni nisu u Big Brother kući da je taj kriteriji doista bitan. Ono što mi se dopada su neka imena u vladi, koji su postavljeni baš za one resore koji pokrivaju ono što nas zanima. Mislim da će svakako biti puno otvoreniji nego ekipa iz prošlog sastava, što je već samo po sebi napredak.

Marko Jurčić, Zagreb Pride:
“Ministrica Opačić je u politici duže nego Jadranka Kosor i Zoran Milanović zajedno. A koliko vidim i  njezini pomoćnici i zamjenici su osobe koje itekako razumiju LGBT pitanja. Mislim da je i iz imena ovog ministarstva sasvim jesno da ova Vlada ima “dorastao” pogled na probleme.”

S.B.: Prvo bih rekla da efektivnost državne uprave ne ovisi prvenstveno o broju ministarstava  već o njihovoj unutarnjoj strukturi, jasnoj podjeli nadležnosti, jakoj međuresornoj suradnji, a najviše o zaposlenicima i jasnoći politika koje se donose. Smatram da je puno veći problem od broja ministarstava, broj zaposlenika u državnoj upravi, a posebno lokalnoj i regionalnoj samoupravi koji je na većini mjesta pretjeran, dok imate s druge strane poslove za koje nemamo dovoljno kvalitetnog kadra. Iz mog iskustva rada sa ministarstvima mogu reći da sam često nailazila na situaciju u kojoj imate u određenoj upravi ministarstva nekoliko izuzetno sposobnih, vrijednih ljudi koji odrađuju posao za ostalih trideset za koje čelnici otvoreno kažu da im ne žele povjeriti poslove jer ih ovi neće dobro obaviti. Međutim ti isti ostaju i dalje na svojim radnim mjestima i teško da će dobiti otkaz zbog neefikasnosti. Usporedite to sad sa privatnim sektorom i zamislite da vlasnik tvrtke 15 godina drži radnike kojima zapravo ne želi dati ništa raditi  jer su nekompetentni?! Što se tiče razdvajanja pojedinih resora kao što je razdvajanje zaštite okoliša od graditeljstva, ili rada od gospodarstva u potpunosti se slažem. Isto tako se slažem da Ministarstvo pravosuđa i uprava moraju biti razdvojeni jer se radi o sektorima sa različitim načelima djelovanja i različitom ulogom u podjeli vlasti i dobro je da su ostali u zasebnim ministarstvima. Izuzetno mi je drago da se osnovalo Ministarstvo socijalne politike umjesto socijalne skrbi, te da mu je pridodan i resor mladih. To pokazuje bitan zaokret u poimanju cjelovite socijalne politike koja se ne može svesti na skrb, već cijeli niz preventivnih, a onda i protektivnih aktivnosti države spram uspostave jednakopravnosti građana i veće kvalitete života. Naravno da se i ova Vlada kao sve prethodne nije samo vodila načelom svrhovitosti pri uspostavi ministarstava nego i podjelom resora u skladu sa udjelom pojedine stranke u koaliciji; to je nažalost još uvijek neizbježno, pitanje je samo ravnoteže između stranačkih težnji za dobivanjem “fotelja” i uspostave efikasnog i jeftinog sustava državne uprave. Koja će strana prevagnuti moći ćemo ocijeniti za godinu, dvije.

Jedno od novoosnovanih ministarstava je i Ministarstvo socijalne politike i mladih na čijem je čelu ministrica Opačić. Misliš li kako je novoodabrana ministrica dorasla zadaći?

M.J.: Ministrica Opačić je u politici duže nego Jadranka Kosor i Zoran Milanović zajedno. A koliko vidim i  njezini pomoćnici i zamjenici su osobe koje itekako razumiju LGBT pitanja. Mislim da je i iz imena ovog ministarstva sasvim jesno da ova Vlada ima “dorastao” pogled na probleme – više nemamo socijalnu skrb, već socijalnu politiku, a “mladež” nije ostavljena u nekom podresoru genijalne “generacijske solidarnosti”, već postoji ministarstvo mladih,te zasebno ministarstvo koje se bavi i penzionerima.

S.B.: Je li ministrica Opačić dorasla zadaći ne možemo još znati; do sada je bila vrlo aktivna u pitanjima socijalne politike no kao oporba a ne netko tko je odgovoran i za kreiranje i provedbu te politike. ono što će za nju biti najvažnije je da pri kreiranju politika ali i njihovoj provedbi ima otvoren dijalog sa civilnim društvom, ugroženim skupinama građana ali i sa ostalim resorima kako bi zaista politike polučivale očekivane rezultate. Posebno u području socijalne politike je to izuzetno važno jer su upravo krajnji korisnici ti koji najbolje znaju što im treba i koji je najlakši način da ostvare određena prava. Isto tako to je resor gdje provedba na terenu uvelike uključuje organizacije civilnog društva, posebice imajući na umu trend deinstitucionalizacije socijalnih usluga.

Koji prijateljski savjet biste dali ministrici Opačić, naročito po pitanju ljudskih prava i zaštite istih?

M.J.: Mislim da ministrici Opačić ne treba prijateljski savjet, niti mi se čini primjerenim da se gradi takav oblik odnosa, već ravnopravan i partnerski.

S.B.: Prvo ne smatram da su ljudska prava isključivo nadležnost ovog ministarstva, svako ministarstvo trebalo bi se pri donošenju i provedbi politika rukovoditi načelom supremacije ljudskih prava. Nadalje, pitanja borbe protiv diskriminacije, zaštite manjinskih ili marginaliziranih skupina biti će većinski područje socijalne politike i financirati će se djelomićno iz Europskog socijalnog fonda. Ono što očekujemo kao organizacije civilnog društva da će Ministrica Opačič biti jedna od glavnih zagovornika/ica provedbe Platforme 112,  da će u svom djelovanju provoditi Kodeks sudjelovanja zainteresirane javnosti pri donošenju zakona…, te da će imati hrabrosti provesti reforme i boriti se protiv diskriminacije i onda kada će to imati karakter napada na neke uvriježene prakse ili tradicionalna shvaćanja . U prvom redu tu mislim minimalno na donošenje Zakona o registriranom partnerstvu, ukidanju određenih odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije koje omogućavaju diskriminaciju u obiteljskim odnosima, a ponekad i govor mržnje unutar vjerskih zajednica.

Kada biste mogli ministrici postaviti pitanje na koje bi bila primorana odgovoriti, koje bi to pitanje bilo – a da počinje s „Na koji način mislite postići da se poboljša…“?

M.J.: “Na koji način mislite postići da se poboljša zaštita dostojanstvenog života LGBT osoba i ostvarivanje obiteljskih prava istospolnih zajednica?”

S.B.: Pa ima ih nekoliko: „Na koji način mislite ostvariti pravedniji sustav socijalnih transfera prema najugroženijim društvenim skupinama na način da bude istovremeno i efikasniji i jeftiniji  i da dugoročno osigurava izlazak iz kruga siromaštva, a ne ovisnost o socijalnim davanjima?“; „Na koji način mislite osigurati primjenu čl. 22  ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji propisuje proporcionalno zapošljavanje manjina u tijelima državne uprave, lokalne i regionalne samouprave?“; „Na koji način namjeravate osigurati ravnopravnost istospolnih zajednica sa heteroseksualnim zajednicama i da li ravnopravnost u statusu osigurava i ravnopravnost u posvajanju djece?“