FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Lažu da vrijeme liječi sve ili o gubljenju dostojanstva

objavljeno:

28. 12. 2011.
Lažu da vrijeme liječi sve ili o gubljenju dostojanstva

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

Lažu da vrijeme liječi sve ili o gubljenju dostojanstva

“Ohol čovjek ne poštuje sebe nego mišljenje koje o njemu imaju drugi ljudi; čovjek svjestan vlastita dostojanstva poštuje sebe i prezire mišljenje drugih ljudi.“  Krug čitanja: Lav Tolstoj

Da, naslov je – neka folk verzija – obračuna s vremenom i idejom /ideologijom istog. Upravo izraz: lažu da vrijeme liječi sve. Bolje zvuči na ekavici- istina, ali nećemo sad još i ekavicu, nekog bi mogla kap grunuti.

Ovaj tekst sam mislio oblikovati kao nekakav osvrt na prošlu godinu: intiman, politički. A to je jedno te isto.

Neću ni misliti da moram objašnjavati ili obrazlagati zašto mislim da je intimno jednako političkom. Ako ne razumijete onda možda nije važno. Za vas. Mislio sam ga oblikovati i kao čestitku nadolazećoj godini.

Naime, prošla je godina za mene bila potpuno sjajna. Ne mogu vjerovati da sam to u stanju reći pa i napisati, ali evo: tu je. Rekao sam. Imam osjećaj da je počela 18.3.2011., ali naravno da nije. Ali, kao da je.

Tada smo se upoznali. I zaspali. Zavoljeli. Prespavali. Pojeli. Popili. Ostali. Ta Osoba me je zavela četkicom za zube. U jutro je samo došla i ponudila mi je te rekla: “Ti, ostaješ?” (navodno, misleći samo na taj dan). Ja sam poziv shvatio na duge staze. I ostao sam. Zaljubio sam se dok smo pili kavu i “kao” pričali o tome čim se bavimo. Drugi dan sam već rekao: meni je cijelo tijelo minirano – kada te vidim, parafrazirajući Antića. Osoba to još nije znala, to da se radi o Antiću. Kasnije će, uz moju pomoć – ipak saznati. Treći dan sam već molio boga da mi odmah odgovori na sms. Postao sam neurotičan, postao sam posesivan, postao sam netko drugi. Postao sam biće ove kulture, ovog društva. Počeo sam se bojati da “ljubav” ne pobjegne od mene, a pobjegla je samo s jednim pitanjem.

A to je izgledalo možda ovako:

- Zašto mi ne možeš reći da me voliš?
– Ja to nikome ne govorim.

- O.k. A što osjećaš prema meni?
– Pa..mmm.

- O.k. predložit ću ti: zaljubljenost?
– PA…

- Ne?
– Ne.

-….
-Ali ti si jedna od najboljih osoba koje poznajem…

(Scenarij je dakle, kao što ste mogli vidjeti: isti, kao i svi drugi scenariji na tu temu.)

Upao sam u neki loš mainstream film, a da to čak nisam ni htio. Jebiga. Ali sam i izašao.

Luda, velika ljubav od koje je na kraju ispala činjenica: da sam samo ja bio u njoj. Kao što ispada u filmovima. Baš to. Osoba je sve svela na statistiku i rekla: 20% sam bio prisutan, ostalo si sve bio ti. I tako: rukovali smo se, pozdravili. Obećali neba i doline za okvire prijateljstva. Nije došlo ni do neba, a ni dolina. Ostao je bezdan. Onaj od Balaševića. Upravo tako opisan. I moja pokoja scena: loše dramska, pijano dramska, patetično dramska. Ona u kojoj se ja kao diskreditiram, a Drugi ili drugi – likuju ili se podsmjehuju ili samo misle da sam izgubio dostojanstvo.

Ali, dragi moji - there´s something you need to know. Naime, dostojanstvo se ne gubi u iskrenim emocionalnim istupima. Ono se ne gubi u pitanju “Voliš li me?” niti u glasnoj i jasno artikuliranoj potrebi da te netko voli. Ne, ne, ne! Ono se gubi onda kada niste u stanju reći što trebate, onda kada “prijatelje” mijenjate kao gaće, onda kada više od svog muškarca ili žene volite njegov stan, njegovu profesiju, njegove prijatelje, njegovu odjeću itd.. Dostojanstvo se gubi u lažnim legitimacijama s osobama koje mislite da bi vam “mogle biti od koristi” ili s osobama “koje vas ne opterećuju”.

Dostojanstvo se, dragi moji queer ljudi-  gubi onda kada svojoj rođenoj majci, svom rođenom ocu, svojoj rođenoj sestri, onim glupim, primitvnim, bijednim ljudima ne možete reći tko ste, što ste i što volite. Dostojanstvo se gubi onda kada mislite da nije problem u vama, no u njima. Onda kada mislite da je “društvo krivo” i da bi bilo bolje da ste eto – odrasli negdje drugdje, u nekom televizijskom ekranu npr. Dostojanstvo se gubi kada pristanete živjeti u toj komotnoj, dizajnersko-marketinški fabriciranoj laži. Onda kada počnete kupovati stvari koje svi drugi imaju, onda kada samo usvajate “potrebe televizijskih reklama”, a da to nisu vaše potrebe.I onda kada o tome ne mislite. Tada ste ga možda najviše izgubili. Kao Žena i kao Muškarac. Da.

Drsko ću ubaciti nekakvu definiciju s wikipedije, o dostojanstvu. Nije tako loša. A želim Vam ga. Želim ga i sebi. Što više. Najviše!

U 2012! Živi mi bili! Ali, dostojanstveno. That´s the key word: dignity.

Dostojanstvo (latinski Dignitas) je izraz koji se rabi na području morala, etike i političkih rasprava i označava pravo na poštovanje i etički odnos od rođenja. Jedno je od temeljnih pitanja filozofske antropologije, te kako ovaj koncept ima značajan utjecaj na ishode pojedinih etičkih rasprava. Možete se odnostiti na živo biće, sustav živih bića, ali i na prirodu ili ljudska djela.

U novijoj literaturi se govori o dostojanstvu prirode ili čak svih živih bića. Pojam ljudskog dostojanstva posebno se odnosi na sve što razlikuje čovjeka od svih ostalih organizama. Pojam ima više dimenzija: filozofske, vjerske, i pravne. Rabi se posebno u području bioetike.

I da finaliziram s naslovom: vrijeme ništa ne liječi, a imati dostojanstvo je prevencija od ikakve “bolesti”. Vjerujte mi.

I sretno. Još jednom!

 


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike