FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Podsjetnik kao čestitka

objavljeno:

25. 12. 2011.
Podsjetnik kao čestitka

autor:



Usamljenim tinejdžerom nije najteže biti u školi za vrijeme nastave, nego vikendom kada zamišljaš kako se svi međusobno pozivaju na najnevjerojatnije zamislive pothvate i clubbing avanture. Za mnoge blagdani nastavljaju pretstavljati izvor sličnih emocija.

Koliko god se vremena promijenila, te danas više nije grijeh do groba s obiteljskom stigmom na čelu ukoliko se za vrijeme Božića ne provedu 3 dana u komadu po roditeljskim krovom (iako naravno postoje iznimke roditelja koji odbijaju prihvatiti tekovine suvremenosti, pa onda i ovakve izmjene), neke stvari ipak ostaju istima.

povezane vijesti

Božić se i dalje najavljuje na velika zvona i zvončiće dva mjeseca unaprijed, sav se javni i medijski prostor ispunjava primjerenim sadržajima za doslovce sezonu iščekivanja tog datuma  – koji ipak nije samo jedan, nego se preteže u dobrih tjedan dana – i sve je u znaku te slike sretne obitelji s djecom a u pozadini bor. U prvom planu su ipak naravno darovi jer je to najbolje vrijeme oglašavanja, tako da čak i stup tog našeg društva, ta konstruirana slika nasmiješenog raznospolnog para s dvoje djece rumenih obraza dobiva tek mjesto u drugom redu jumboplakata koji oglašava blagdanske popuste za kupovinu auta, police za osiguranje i besplatan set noževa ako nazovete odmah.

U tom konzumerističkom tonu s vremenom se pojavio i fenomen blagdanskog tulumarenja, te sada postoji i mogućnost azila za one koji se ne osjećaju najugodnije dok u društvu bake i ujne na kauču gledaju Sam u kući 2, a emancipacijom pojedinca od dominacije obitelji nad njegovim osobnim životom, većina je obiteljskih klanova moralo s uzdahom prihvatiti da njihov pomladak ipak ima drugačije prioritete od redoslijeda postavljanja ukrasa na bor i valja li prvo peći vanilin kiflice ili pak možda ipak šape. Poslušali smo reklame koje nam govore da „samo to učinimo“ i „budemo svoji“, te s najkicama na nogama i Sprite-ginom u ruci veselo tabanamo ulicama pod božićnim lampicama.

Ali, opet, nije dakle za sve tako.

Sjetite se svih klinaca koji s grčem gutaju blagdansku pečenku nadajući se da na raspored neće opet doći pitanje imaju li već konačno curu ili dečka. Ili onih – a ne moraju u pitanju nikako biti klinci – koji znaju da to pitanje na raspored neće doći, jer njihove obitelji znaju da imaju curu ali bi te iste obitelji preferirale da imaju dečka i obratno. Sjetite se i onih koji iz tih razloga ne žele uopće vidjeti obitelj ovih dana, a naposlijetku i onih koji to niti ne mogu, jer doma više nisu dobrodošli.

Koliko god bili samosvijesni i odlučni u tomu da ne pokleknemo maniji slavljenja konzumerističkih svetkovina o kojima nas zasipaju vatrometom slika iz oglašavačkog aparata, svakome od nas je bitno da uz trpezu ili barem pod krošnjom drveta na gradskom trgu okićenog treperavim svjetlašcima možemo ispružiti ruku i pored sebe dotaknuti osobu koja nam je značajna. To se s jedne strane naravno može odnositi na tu slobodu da svog partnera pozovemo na obiteljski božićni ručak, ali već je od velike važnosti i da ove trenutke možemo podijeliti i s onima koji nas prihvaćaju onakvima kakvi jesmo.

Stoga se sjetite nazvati prijatelje koji su zaglavili negdje gdje se o njihovim životima ovih dana ne govori.

Razmislite tko u vašoj okolini nema baš najbolju obiteljsku situaciju i pozovite ga na kuhano vino.

Razmotrite napraviti druženje u blagdanskom štihu za možda čak i gupu izbjeglica iz Božićlanda.

Ili im barem pošaljite mail.

U svijetu se ovakve stvari provode već i organizirano, u vrijeme blagdana se na LGBT forumima otvaraju threadovi s informacijama tko ima slobodno mjesto za blagdanskim stolom i tko zna nekoga kome je takvo mjesto potrebno, s naglaskom na ono što je bio neostvaren konstrukt zadnjih godina u postavu vlade – međugeneracijska solidarnost. Dok međutim još uvijek živimo u državi koja nema sklonište za LGBT tinejdžere i gej-friendly staračke domove, takve inicijative ostaju nama pojedinačno odgovornošću. Dok se kao zajednica međusobno ponašamo solidarno, biti ćemo osnaženiji i prema van, u zahtijevanju svega što nam po pravu pripada.

Brinimo se stoga međusobno jedni za druge i poklonimo si ono što je najljepši poklon – pažnju. Što se pak ne ostvaruje lančanim SMSovima i grupnim tagiranjem fotografija. Ali to u biti već znate i sami.

Ugodne blagdane vam želi portal Queer.hr, ostanite lijepima i ponosnima na ono što jeste i sjetite se iskazati i drugima oko sebe da ste ponosni na njihovu vlastitu ljepotu.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike