autor:

Prašina koja se podigla oko emitiranja priloga na 20. godišnjicu pada grada Vukovara nikako ne jenjava. Naime, prilog Hrvoja Zovka o padu Vukovara prikazao je stvari koje mnogi nisu htjeli vidjeti na nacionalnoj televiziji, naročito zato je prilog uvelike narušio ugled prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana.

U prilogu je prikazano kako je tadašnji predsjednik 1991. godine odbio apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i veliki broj djece. Odmah nakon emitiranja priloga krenula je bura optužbi na račun autora priloga, ali i urednika Zorana Šprajca koji je taj prilog uvrstio u Dnevnik. Programsko vijeće HRT-a ocijenilo je kako je „prilog o padu Vukovara emitiran na 20. obljetnicu pada tog grada neprofesionalan, unaprijed planiran i tempiran“. Početkom prosinca Programsko vijeće zatražilo je pismeno očitovanje uprave HRT-a i glavnih urednika zbog spornog priloga te su uputili pismeno upozorenje upravi, a glavnim urednicima napomenuli kako HRT kao javna televizija mora objektivno i istinito govoriti o svim svjetonazorima i temama, ali pritom, naravno paziti da se poštuju nacionalni interesi. Dakako, zbog malo lošije kvalitete snimke, počelo se i sumnjati u istinitost priloga te je sve to pokrenulo još više kontroverzi.

Na sve to reagirao je Zoran Šprajc koji se odlučio javno obračunati s Programskim vijećem i to u najudarnijem terminu – u Dnevniku. Naravno, glavno pitanje koje se postavilo nakon emitiranja priloga jest činjenica kako je Hrvatska mogla učiniti nešto više na samom početku rata.

„U prilogu nije bilo nikakvih pretencioznih zaključaka, ali su korišteni tonski zapisi razgovora između tadašnjeg državnog vrha i zapovjednika obrane Vukovara te posljednje javljanje u eter Siniše Glavaševića, iz kojeg progovara sav očaj ljudi koje čeka sigurna smrt. Osjetljivu, ali novinarski zanimljivu temu odmah su preuzeli drugi mediji, uslijedile su reakcije sa svih strana i priču je trebalo samo nastaviti profesionalno pratiti i završiti. Tako bi i bilo da se dio članova Programskog vijeća HRT-a, upravo zbog objavljenih tonskih zapisa, nije jako uznemirio, pa se zapleo u opservaciju o tome da televizija mora biti u funkciji nacionalnih interesa, a vrhunac su insinuacije da je nesporni prilog montiran u režiji stranih obavještajnih službi“, izjavio je Šprajc te kako bi sve začinio pustio je još i reakcije članova Programskog vijeća.

Dakako, kako bi baš sve bilo transparentno i javno, Šprajc je u eteru odgovorio i na pitanja postavljena novinarima koji su bili povezani s prilogom o nabavci materijala te datumu objave: „Dakle, sporni prilog o okolnostima pada Vukovara objavili smo na godišnjicu pada jer nam se učinilo logičnim da se godišnjicom pada bavimo na datum pada Vukovara. Možda ga je trebalo objaviti na Dan žena, Praznik rada ili Novu godinu, ali novinarska je logika malo drukčija od vijećničke. Izradu priloga dogovarali su novinari i urednici koji inače dogovaraju izradu svih priloga u ‘Dnevniku’, osim ako vijećnici nisu navikli sami dogovarati priloge, novinare i urednike, pa im je stvar malo izmakla kontroli. Što se tiče porijekla audiozapisa, oni potječu iz arhive HRT-a, a u našem programu već su objavljeni prije šest godina. Doduše, tadašnji saziv vijećnika nije u njima vidio ništa sporno, ali možda je bila riječ o skupini amatera kojoj je to promaknulo. U ovom sazivu sigurno ima vrhunskih profesionalaca, upravo smo vidjeli jednoga od njih, koji su s pravom sumnjičavi prema novinarstvu. Jer sami najbolje znaju kako se, primjerice, na splitskoj rivi može napraviti lažni intervju s ratnim zločincem jer je to, valjda, u funkciji nacionalnih interesa.“

Dok je Šprajc izvještavao javnost o situaciji na HRT-u, glavni i odgovorni na HRT-u, Bruno Kovačević svim silama je pokušao spriječiti emitiranje, po mišljenju mnogih, nakon naloga od samog državnog vrha. U tome nije uspio te je njegova reakcija na prilog koji je prvotno odobrio pa onda želio prekinuti, pokrenula lavinu prosvjeda na HRT-u zbog toga što smatraju kako je Kovačević politička marioneta. S druge strane, smijenio je novinare Zorana Šprajca iz razloga što je „privatizirao“ dnevnik i njegovog kolegu Stipu Alfiera što je poprilično naljutilo hrvatske intelektualce koji su također napomenuli kako je Kovačević nedorastao poslu glavnoga na HRT-u.

Naravno, iz pepela se izdigla i Vesna Škare-Ožbolt koja je u Tuđmanovo doba bila njegova desna ruka te je u pismu upućenom medijima pokušala barem malo spasiti obraz pozivajući se da je snimka lažna: „Poznato mi je da HTV ima kojekakvih snimki razgovora koji su već bile objavljivane, ali nikada na ovakav način. Nemam ništa protiv da se i takve snimke objavljuju, ali one onda od strane novinara moraju biti profesionalno obrađene, a posebno snimke iz HTV arhive koje nemaju autora i čiji se izvor ne zna, a što je slučaj i s ovim, nedavno objavljenim snimkama razgovora“ te je nastavila: „Napokon, zbog čega je kod objavljenih priloga tekst ‘sjeckan’ i ‘premontiran’ na način da se mijenja originalan smisao? Razumije se da, zbog kratkoće vremena, nije moguće emitirati integralne transkripte, no, tih nekoliko rečenica je onda trebalo navesti redom kako idu u transkriptu i čitave, a ne ih rezati.“

Još je mnogo toga Škare-Ožbolt izjavila u svojemu pismu, no ovdje nije problem toliko u spornosti priloga i njegovoj istinitosti nego u samoj novinarskoj odgovornosti da obavještavaju javnost te da ne padaju pod politički utjecaj kao što je bilo u slučaju Kovačevića. Tužno je da čak 20 godina nakon pada Vukovara još uvijek sve okolnosti tog nemilog događaja nisu razrješene. Ne sumnjamo kako će se još dugo raspravljati o ovom prilogu i o nepoštenoj smjeni Šprajca te je vrlo vjerojatno ovo kulminacija napetosti prisutnih na HRT-u posljednjih par godina koja se neće smiriti još duže vrijeme.