autor:

Gradom se širi miris užegle masnoće pomiješane sa slatkastim mirisom cimeta i klinčića koji se sretno uvlače u vesele i raširene nozdrve koje krase zadovoljna lica prolaznika nakrcanih vrećicama. Samo je potrebno osvrnuti se i odmah ćete shvatiti – blagdani su. A blagdansko doba u lezbijskom svijetu znači notornu danonoćnu lokačinu i tulumčine epskih razmjera, a sve to popraćeno urednim black-outovima, porazbijanim stanovima, prekidima, novim parovima, starim parovima, svađama i pomirenjima. Koliko god to odbijamo priznati, blagdansko doba koje bi po tradiciji trebalo biti razdoblje zajedništva i spokoja, u lezbijskom svijetu ukazuje na nešto u potpunosti suprotno od nametnute norme. Naime, ništa ne ukazuje na lezbijsko nezajedništvo više nego blagdansko doba. Činjenica je da nas blagdani razdvajaju, a ne spajaju. Mnogo malih sretnih klanova organizira tulume samo za svoj klan, a na tim tulumima događa se – svašta. No, o tome ćemo više malo kasnije u tekstu. Ono na što se trenutno želim fokusirati jest činjenica kako lezbe nisu bile razdvojene oduvijek. Naročito što se tulumarenja tiče.

Lampica party – kratki „omaž“ (hommage)

Imala sam ogromu čast da budem dio jedne prekrasne lezbijske tradicije koja je započela prije šest godina u jednom sjeverozapadnom zagrebačkom kvartu. Kako je sve počelo, kako su cure uopće došle na takvu ideju, morat ćemo ostaviti pod znakom upitnika jer neke legende moraju ostati obavijene maglicom i nepoznate širokoj masi. Dakako, pričam o jednom i neponovljivom lampica partyu. Skoro svaka zagrebačka lezba, a i šire, čula je za tulumčinu s lampicama kojoj kumuju velike količine alkohola i zajedništva. Što je bilo specifično s lampica partyem? Lampica party bio je jedini tulum koji je bio krcat lezbama iz svih mogućih i nemogućih klanova,  mjesto zajedništva, druženja, pijuckanja i uživanja u svjetlosnim instalacijama koje  su vrijedno postavljali organizatorice čak i mjesecima prije. Ove godine, na veliku žalost mnogih, nije bilo lampica partya – prvi put u šest godina nismo ušli u svijet lampica, lasera, šljokica, balona, dima i alkohola, a vjerujte mi, svi žudimo barem za tračkom takve atmosfere u svojim tijelima. Svima koji su bili – samo se sjetite kako je to mjesto bilo ispunjeno srećom. Lampica party jedan je od rijetkih partya koji je uistinu gradio blagdanski duh i ljudima jednostavno i efektno davao do znanja da je božićno vrijeme i što jest smisao Božića – zajedništvo i mamurluk. Ovim putem moram zahvaliti curama što su spontano napravile nešto što mi je tad vratilo vjeru kako Božić nije samo doba ispraznog prežderavanja i lokanja nego je zaista vrijeme druženja, susreta sa starim prijateljima i čistog uživanja u činjenici da ste lezba, a u tom lampicama nakrcanom i šljokičastom prostoru ste itekako bili – sretna lezba.

A kako to inače biva?

Lezbijski tulumi, posebna su sorta tuluma jer su i lezbe posebna sorta životinja, tj. ljudi. Što vam je sve potrebno za jedan lezbo tulum? Zbilja malo stvari, ali u velikim količinama. Trebate, dakako šačicu jako žednih lezbi, prostor koji je spreman za demoliranje i naravno – velike količine alkohola u svim mogućim i nemogućim bojama kako bi i lezbijsko riganje bilo u LGBT duhu. Nešto čudno se dešava na tim lezbijskim tulumima – dakako, skoro svi tulumi počnu kao nedužna čajanka uz par žena koje sjede i pričaju o raznoraznim temama. A iza ponoći… Sjećate li se filma gremlini? Pa gremlini su mile majke naspram lezbi zatvorenih u jedan prostor. Lezbe ne da samo podivljaju, lezbe postanu inkarancije najgorih demona koji su ikada hodali po svijetu – Loki, bog kaosa, može lezbama masirati stopala na tulumu i ljubiti im nožne prste. Da, toliko je grozno. Ali ništa nije gore od buđenja ujutro u stanu koji izgleda kao da je kroz njega prošlo par tisuća ljudi, a ne samo, kako to obično biva, „par najbližih lezbi“ i neka čudna lezba koja spava na kauču u dnevnom boravku. Tih par najbližih lezbi je nešto najgore što si svaka lezba domaćin može napraviti – one inspiriraju jedna drugu na najgora sranja koja postoje. Lezbe jednostavno siju kaos gdje god se pojave, a kao što rekoh već, nakon gremlinskog klika postaju boginje kaosa upogonjene alkoholom i uvijek prisutnim emocijama, a to ni u najboljim snovima ne može ispasti dobro – naročito ako se dobro slažu.

Uvijek unaprijed znate skoro sve informacije o tulumu, a naročito znate tko će sve tamo biti jer klanovi se ne miješaju – osim ako neka iz jednog klana nije bacila oko na neku iz drugog klana pa pozove objekt svoje žudnje na tulum kako bi je opila i zaskočila uz svesrdnu podršku svojih curki. No, što nam definitivno ne treba na lezbijskom tulumu, ali nekako se uvijek dogodi?

Lezbijski par – ali onaj dosadni

Na tulumu uvijek moramo imati barem jedan lezbijski par koji izađe iz svoje pećine i odluči se družiti – takvim parovima bi bilo najbolje da ostanu doma i ne trude se socijalizirati jer to druženje ne može završiti dobro. Naroljat će se ko stoke, posvaditi, izdramiti i na kraju vjerojatno privremeno ili zauvijek prekinuti jer ne možeš biti u vezi i tulumariti. To nikako ne ide jedno s drugim. Skućene lezbe imaju svoj tip tuluma i neka si imaju svoje skućene tulume uz društvene igre i jednu buteljicu finog vina kojega piju iz čaša na stalku – tulumarenje u iskonskom lezbo značenju ostavite nabrijanim lezbama jer nepisano je pravilo da su sretni parovi – dosadni. Parovi će dakako među prvima napustiti poprište tuluma, ali tek nakon što su napravili barem nešto kako bi zasladili svoj seksualni život – priča se kako je poseban gušt poševiti se na jaknama svih ljudi na tulumu. Navodno je zbilja napaljujuće čekati da budete ulovljeni dok se prepuštate strastima na rizičnom i prilično mekanom mjestu. Ništa ne predlažem, samo kažem.

Lezba koja je pretjerala

Dakako, lezbo tulum ne može proći bez barem jedne lezbe koja je pretjerala s alkoholom i svima uništava zabavu. Znate točno kako to izgleda. Od „najzabavnije“ osobe na svijetu (frflj, loša šala, frflj, bljuc), alkoholom zatrovana lezba zatvara se u wc dok oko nje lebdi dežurna samaritanka sa skrivenim namjerama, tapše ju po ramenu, miče kosu s lica i tješi da se svakome može isto dogoditi. E pa ne može baš svakome jer normalni ljudi imaju mjeru i ne postanu pijana svinja koja uzurpira wc nedužnim lezbama koje samo žele piškiti da mogu dalje lokati hmeljne i ine napitke. Najbolje rješenje je uvalit pijanu lezbu u taksi – ovo zvuči odvratno, ali nekad je to jedino rješenje da se više skine s tog prokletog wca – neka ode doma, tamo ima svoj wc koji može uništavati do mile volje, zapomagati i zaključivati „nikad više“. Nije bilo jednom da su lezbe s tuluma odlazile na pišanje u prirodu jer se neka neodgovorna krava napila i onda na kraju odlučili napustiti poprište tuluma jer nikome se ne da trpit pišanje. Još ako pijana lezba zariga stan postoji velika mogućnost kako će se lezbo party pretvoriti u riganje fest party i sve će biti uništeno. A lezba domaćin će nemoćno sjediti u kutu i lagano se neurotično zibati – dakako tek ujutro jer je lezbama sve zabavno dok su pijane.

Policija

Dolazak dragih nam plavaca uvijek je ugodno iskustvo popraćeno izmotavanjima kako se „eto malo slavi djevojačka pa su se djevojke malo opustile i popile si koju“. Plavci kuže da su uletili na lezbo party jer strejt žene nisu ni upola tako glasne niti su upola tako divlje. A bogami ni ne pomaže onaj pripiti lezbo par u kutu koji ne je*e živi silu i žvaleći se pozdravlja policajca i, nekako se uvijek dogodi, policajku. U policajku se instantno sve lezbe odmah zaljube je se velika većina lezbi pali na uniforme, a tu je uvijek i pomisao kako policajke nemaju drugog izbora nego biti lezbe – to je ipak posao koji utjerava poštovanje, a poštovanje je bitno i dolazi u paketu s lezbijstvom (jea rajt).

Tulum kao tulum. S malo drame, malo riganja, malo druženja, malo svađanja, malo seksa, puno alkohola i nešto sitno plesa. I podosta razbijanja. Dolazi nam doba tulumarenja i zbilja je došlo vrijeme da maknemo te spone koje nas razdvajaju i pokušamo sve biti zajedno, bez nekakvih klanova, bez zle krvi i prijekih pogleda. Lezbe, više puta nam treba ponoviti – jače smo dok smo zajedno. Stoga molim hitan lezbijski tulum epskih razmjera, ne zanima me kako ćemo to izvest, ne zanima me gdje. Skupimo se samo sve na jednom mjestu i čekajmo što će se dogoditi. Ako se barem jedna od nas ne probudi u skroz drugom gradu – tulum nije uspio.