Promocija ovogodišnjeg i petog po redu Queeria kalendara održana je sinoć u beogradskom kulturnom centru GRAD. Pod ^[1] nazivom ‘Ulice su naše’ uz 12 fotografija Aleksandra Crnogorca i dizajnera Darka Kostića. Moto koji prati njegovo izdavanje glasi „Ljudi i događaji na ulici su stvarni. Grad postoji. Ljubav postoji. Beograd je ljubav.“

Kalendar je ovogodišnji odgovor na nejednak tretman LGBT osoba u Srbiji, na represiju i skrivanje kojoj su izloženi. Jedna od posljedica takvog odnosa društva prema manjini je nevidljivost raznolikih identiteta i estetike queer zajednice. Upravo zato su glavni akteri novog izdanja Queeria kalendara pripadnici same zajednice kao i njihovi najbliži prijatelji.

Kako nam je rekao Boban Stojanović, predstavnik Queerie, kalendar je nastao kao produkt želje da se afirmiraju različiti ljudi koji čine famozni akronim LGBTIQ te da se pokažu u borbi za osvajanje osobnih prostora slobode. „Htjeli smo da ovo bude projekt čiji će rezultat biti proizvod koji će trajati. Kalendar je baš to, atraktivan proizvod koji svojim zanimljivim konceptom otvara dijalog na lijep način. Vjerujem da sva ta kreativna energija koja se uloži u njegovu produkciju ne može rezultirati nečim lošim“, kaže Stojanović.

Mali ljudi i javne ličnosti za boljitak LGBTIQ osoba

Iako je prvotno planirano da kalendar za 2012. zadrži prvobitni koncept u kojem se pored aktivista za ljudska prava pojavljuju i javne ličnosti u znak podrške, autori kalendara su nakon zabrane Parade ponosa ove godine odlučili da ulogu zvijezda preuzmi pripadnici LGBT zajednice i njihovi najbliži prijatelji. Queeria je do sada objavila već četiri izdanja kalendara a u njemu su se pojavile poznati poput Severine, Ide Prester, Svetozara Cvetkovića i drugih,… „Od samog početka pozivali smo poznate iz Srbije i regije da nam se pridruže u ovom nastojanju da zajedno regrutiramo što veći broj onih koji podržavaju queer ljude i njihova prava. Paralelno, u kalendar smo uvodili i osobe sa queer scene, koji nisu poznati širim krugovima, ali čije postojanje i rad čine queer egzistenciju mogućom“, kaže Stojanović koji je zadovoljan što je danas u javnoj sferi manje onih koji javno iskazuju svoju homofobiju. „Ona je sada predominantna u sferi politike, ali nam političari nisu ciljana skupina, jer se njihov utjecaj vrlo brzo mijenja. U Srbiji je mnogo važnije što misli i kaže Jelena Karleuša nego predsjednik“.

Da su mnogo važniji obični mali ljudi i javne ličnosti od političara koje donose odluke, svjedoči i koncept Queeria kalendara 2012. Njegovi akteri su daleko od mainstream poimanja slave smješteni u okruženje u kojem je i glavni grad izgubio svoj identitet, otvorenost i kozmopolitski duh. Kalendar stoga pokušava uspostaviti kontinuitet s Beogradom kao otvorenim i identitetski slojevitim gradom, koji je, zanimljivo je primijetio Stojanović, posljednjih dvadeset godina metafora nasilja.

„Kada smo napravili finalnu selekciju fotografija, Aleksandar je primijetio da su svi modeli podignutih glava i ponosni. To smo željeli pokazati: mi smo pederi, lezbe, trans, vrlo smo seksualna bića i nadasve lijepi takvi kakvi jesmo“, kaže Stojanović kojeg posebno raduje što na kalendaru postoji i jedan bear i jedna prekrasna trans osoba uz druge ljude koji su bili dovoljno hrabri da se u inat svemu na kalendaru pojave.

Ovogodišnji je kalendar tiskan u manjem tiražu nego ranije, iako je potražnja za njim veća nego ikada. Dijelio se sinoć besplatno na promociji, a uskoro ga možete potražiti i na internetu u elektronskoj verziji na službenom siteu ^[2].

A što o kalendaru misle osobe s fotografija?

„U Srbiji homofobija je zvijer sa više repova i glava. Na jednom kraju su nasilnici koji su jasni i glasni homofobi, a na ^[3] drugom kraju su oni “tolerantni” koji nemaju ništa protiv gejeva sve dok se gejevi ne razlikuju, ne istupe sa svojom različitošću, sve dok su u heteronormativnoj matrici. A to je pravi fašizam. Funkcionira po principu: ne smeta mi to što jesi sve dok se to ne vidi, sve dok si isti kao mi. Iako se često u javnom govoru u obrani gejeva čuje krilatica: “svi smo mi isti ljudi, mi se samo zaljubljujemo u isti spol, a sve drugo je isto kao i sa vama”, ja bih rekao da nije tako, da gejevi imaju svoju kulturu, svoju estetiku, senzibilitet i u ovom vremenu i kroz sva vremena. Reći nekom geju: “Nemam ništa protiv tebe ali budi kao i ja, drži cigaretu na ovaj način, govori ovakvim glasom, hodaj na ovaj način i oblači se kao i mi, razmišljaj kao mi”, za mene je zločin i to je isto kao kad biste Aboridžine u Australiji obukli u odijela, obrijali, i zaposlili u kompanije! Ja sam se nedavno ofarbao u plavo i u roku od dva-tri tjedna sam dvaput bio fizički napadnut i tek sam tad na svojoj koži naučio da ovdje nema mjesta za različitost. A ovaj kalendar upravo otvara prostor za tu različitost, za autentični identitet, duh, estetiku i kulturu LGBTIQ zajednice. “ULICE SU NAŠE” isto koliko i njihove. Ovaj kalendar treba da prenese tu poruku i otvori taj problem.“ – Miloš Perišić, scena poljupca kod Skupštine

^[4]„LGBT aktivizam u Srbiji je zasnovan samo na obrani prava i gonjenju onih koji nečija prava ugrožavaju. Prepun je stereotipa. Ugroženi prolaze kroz strah i najčešće počinju mrziti sami sebe. Niko od nas ne uči kako da zavolimo sebe same, jer je to jedinstvenost (kvirnost) naših vrlina. LGBT stereotipi također ograničavaju. dok je nedefiniranost queera oslobađajuća zato što je on prepun različitosti. Kalendar je mala stvar koja neće utjecati da nečija prava budu manje ugrožena, ali je važno da je kalendar jednostavno lijep a tome doprinose svi modeli svojom individualnošću. Za queer ne postoji coming out. Ni urednici ni fotograf nisu od mene tražili da budem gej na fotografiji, već da budem ono što jesam. Ako će ovaj kalendar mene prikazati javnosti kao ono što jesam onda to mogu prihvatiti kao coming out.“ – Kovu Sajkor, scena u automobilu.

„Do sada sam radila niz različitih stvari: slikala se gola uvijena u zastavu ^[5] Austrije u predizbornoj kampanji, bila anđeo zaštitnik u spotu za prevenciju HIV-a, podržavala različite akcije. Moj motiv je činjenica da sam relevantna da se pokažem onakva kakva jesam – lijepa! Ako sam mogla da nekoliko biti Miss trans Europe, otvarati modne revije u Milanu i Parizu, mogu svoju ljepotu pokazati na kalendaru. Naša prava često zastupaju ljudi koji nisu relevantni, ja to jesam jer se pokazujem onakva kakva sam.“ – Jennifer Kleinschnitz.