autor:

U intervju časopisu ‘La Jornada’ pred nekoliko tjedana 84-godišnji bivši predsjednik Kube Fidel Castro ispričao se zbog progona homoseksualaca tijekom i nakon revolucije pod optužbama devijantnog ponašanja, te time zapalio fitilj dugo prešućivanoj temi povijesne institucionalne homofobije u ovoj srednjoameričkoj državi. Kubanci, žrtve društvene homofobije i opresije vlasti, danas tvrde da su znali biti u zatvoru po nekoliko mjeseci često zbog najbanalnijih razloga poput čupanja obrva. „Za kog su shvatili da je gay, iz puke su ignorancije svrstavali među devijantne i tretirali ih podjednako kao počinitelje brutalnih ubojstava“, danas tvrdi jedna od žrtvi režima, Francisco Garcia.

Centar najgorih mučenja bio je unutar vojnih objekata, prikrivenim logorima, oformljenim 1965. kako bi se iz ‘kontrarevolucionara’ izbili politički nepoželjni stavovi (ili u ovom slučaju ponašanja); a osim toga, Vlada je vodila kampove za prisilan rad i re-edukaciju koji su ukinuti 1968. kada je Castro doznao za okrutnosti koje se unutar tih objekata zbivaju. No, ni po zatvaranju objekata, represija nije prestala. Provodio ju je tzv. Komitet za obranu revolucije, a u svojim akcijama je išao toliko daleko da su se u četvrtima za koje se sumnjičilo kako postaju okupljališta gejeva postavljale kamere.

Ovom tematikom bave se čak dva iznimno hvaljena filma. Prvi je nastao 1993. te se smatra jednim od najboljih latinoameričkih filmova devedesetih godina prošlog stoljeća. Radi se filmu ‘Jagode i čokolada’ koji prati prijateljstvo mladog studenta i starijeg gay umjetnika u jeku najvećeg progona umjetnika i pisaca gay orijentacije na Kubi u sedamdesetim godinama, od kojih su mnogi otišli u egzil. Kubancima je oči otvorio i film ‘U pogrešnom tijelu’ (‘En el Cuerpo Equivocado’) o muškarcu koji kreće u tešku tranziciju u ženski spol, unatoč protivljenju i stigmatizaciji okoline.

Od tog vremena, situacija se uvelike poboljšala za gejeve i lezbijke na Kubi. Nećakinja Fidela Castra i kćer trenutnog predsjednika Raula Castra, Mariela, danas je čelnica ‘Nacionalnog centra za seksualnu edukaciju’ i već niz godina vodi intenzivne kampanje za veća prava LGBT zajednice, posebno transrodnih osoba. Također, može se obaviti i promjena spola; no gay brak još uvijek nije legalan. Mariela Castro potvrđuje pak da je u redovima Komunističke partije manje rezerviranosti k gay populaciji nego prije.

Reakcije na Castrovu ispriku stigle su i iz same zajednice. Slažu se da se radi o važnom početku, ali nikako dovoljnom gestom koja će ispraviti svu nepravdu i poniženje prema gay zajednici koja je trajala desetljećima, no povijesni je korak za Kubu i njene državljane prema inkluziji gay zajednice u društvo.

Foto: advocate.com