“Bili smo predivni”, kaže Michael James, nekadašnji drag queen i član GFA-a (Gay Liberation Front) iz 1970-ih. “Bili smo vidljivi, šareni, glasni, inventivni, dramatični i jako, jako zabavni.”
Prošlo je 40 godina otkako su homoseksualci i lezbijke izašli s veoma radikalnom idejom: biti gay nije nešto što treba skrivati ili se zbog toga ispričavati, već je nešto na što se može (i treba!) biti ponosan. To je bilo revolucionarno. Prethodnih je godina policija žmirila na oba oka u slučajevima nasilja protiv homoseksualaca, a nisu nepoznati slučajevi policijskog poticanja nasilja. Lezbijke, homoseksualci i transrodne osobe mogli su dobiti otkaz na poslu, biti uhapšeni zbog ljubljenja na ulici, izgubiti skrbništvo nad djecom te pravo na uslugu u barovima. Mnogi su stručnjaci pokušavali “izliječiti” homoseksualnost. Britanski GLF formiran je istodobno s američkim pokretom, nastalim nakon Stonewallskih nereda, a pokretali su ga ideali slobode i inovacije.
“Iako je GLF vodio kampanju za završetak homofobne diskriminacije, naš glavni fokus nije bio na jednakim pravima”, kaže Peter Tatchell, nekadašnji član GLF-a i aktivist za ljudska prava. On je kasnije radio u sklopu udruge OutRage! koja je nastavila s radikalnom tradicijom GLF-a. “Jednakost je bila previše ograničavajuća. Nikada nismo željeli jednaka prava unutar društvenog statusa quo. Smatrali smo da je društvo fundamentalno nepravedno i željeli smo ga promijeniti da bismo prekinuli diskriminaciju queer osoba – ali i svih ostalih.”
Tijekom godina mnoge su tisuće ljudi posjećivale GLF-ove sastanke. Bilo je tu hipija, aktivista, studenata… “Za mene, bilo je to kao da se svjetlo pojavilo. Čitav je moj život stremio ka tome trenutku. To me konačno oslobodilo krivnje”, kaže James. Mnoge su se grupe borile za pravnu reformu: GLF se borio za srca i umove. Njihova je filozofija bila “živi-i-pusti-živjeti” seksualna demokracija.
“Nismo vjerovali da je rješenje u promjeni zakona”, kaže GLF-ov veteran Stuart Feather koji se londonskoj komuni drag queenova i radikalnih feministkinja pridružio tijekom njihova devetomjesečnog skvota u filmskom studiju. Članovi komune prakticirali su novi stil političkog protesta protiv konformističkih spolnih uloga – onaj uronjen u humor. “Komuna je bila predivna, nešto što nitko od nas prije nije iskusio”, kaže Feather. “Počeli smo istraživati seksizam i činili smo to kroz drag. Nismo se pretvarali da smo žene – bili smo muškarci u haljinama koji su pokušavali shvatiti što znači biti homoseksualac. Shvatio sam da liberalizam nestaje u trenutku kada susretnu muškarca u haljini. Bilo je to osnažujuće iskustvo.”
Prosvjednici su se borili na svoj način: bacali su brašno na Boba Hopea tijekom izbora za Miss svijeta, marširali su do londonske radio-postaje koja je emitirala anti-gay komentare, organizirali su mirne proteste, zaključali londonske vijećnike u crkvenu zgradu preko noći, organizirali ulične predstave… Grupa je organizirala telefonsku podršku, izdanja, budila svijest… “Kada je gay day postao nacionalnom frazom, GLF je počeo organizirati gay day događaje u Londonu”, kaže James.
GLF je 1971. prekinuo skup koji su organizirali fundamentalistički Kršćani koji su vodili kampanju za tradicionalni moral. Uz podršku mnogih slavnih osoba, Festival svjetlosti imao je početni sastanak u Westminsteru, lobirajući za kraj “moralnih zala”, uključujući otvoreno gay lifestyle. Prosvjednici su isključili svjetlo, pustili miševe i podmetnuli u publiku “opatice” koje se ljube, potom su oglasili trube i odmotali zastave.
GLF je objavio osam zahtjeva za slobodu, prihvaćanje i prava – manifest do revolucionarnih društvenih promjena. “Ti zahtjevi vrijede i dalje”, kaže GLF-ov aktivist Alan Wakeman koji je organizirao reprint izvorne publikacije. “Ipak smo svi 40 godina stariji.”
GLF je ostavio bogato nasljeđe – slobodniju, samosvjesnu zajednicu. “Osobno, prestali smo se osjećati kao manje vrijedna vrsta. Sve do tad svoje smo živote vodili uvjereni da smo loši.” Ali bitka za jednakost još nije dobivena. Čak 65 posto lezbijki, homoseksualaca i biseksualnih učenika doživjelo je šikaniranje u britanskim školama (istraživanje iz 2006. godine). Istraživanje iz 2008. pokazalo je da 38 posto javnosti misli da je homoseksualnost “uvijek” ili “gotovo uvijek” pogrešna. “U usporedbi s GLF-om, većina današnjih LGBT grupa konzervativno je i reformističko”, kaže Thatchell. “Temeljna poruka GLF-a bila je da stvarna queer emancipacija uključuje promjenu društva, umjesto prilagodbu društvu. A potrebna je velika kulturna revolucija da bi se promijenila stoljeća muške heteroseksualne dominacije. Tada i samo tada će sve queer osobe i sve žene biti istinski slobodni.”
Foto: Guardian.co.uk
