FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Povezan rad kao suvremeno ropstvo

objavljeno:

5. 12. 2011.
Povezan rad kao suvremeno ropstvo

autor:



Komentar Ive Ušćumlić Gretić povodom 16 dana aktivizma: međunarodni dan borbe protiv ropstva

Ropstvo u 21. stoljeću? Prvo što nam pada na pamet su seksi kinky igre i igrice, ili malo manje seksi, a puno više kinky igrice koje završavaju u crnim kronikama. Svi se vjerojatno sjećamo nedavnih vijesti o muškarcu koji je godinama bio zatočen kao rob, ali sve takve stvari ulaze u domenu bizarnog. Ropstvo se u naše doba više ne može dogoditi, uvjereni smo dok iz udobnosti svog doma svakodnevno donosimo stotine naoko važnih odluka – za koga ćemo glasati. Koje ćemo zanimanje odabrati. Koga ćemo voljeti. Koje ćemo dnevne novine – i hoćemo li uopće – pročitati na putu do posla.

Slobodni smo, navodno, živjeti život kako želimo, a razni self help gurui uvjeravaju nas da možemo biti što želimo i kad to želimo – bez ograničenja, bez zapreka. Ropstvo i robovi spadaju na Discovery History ili u filmove Mel Gibsona.
Ali, je li stvarno tako? Šokantna činjenica za početak: nikada u povijesti ropstva nije bilo više nego danas. Prema podacima organizacije Free the Slaves, u svijetu je trenutno oko 27 milijuna ljudi u ropstvu. Da, dobro ste pročitali: 27 milijuna. Možete ih naći u bordelima, tvornicama, rudnicima, na farmama, na gradilištima, u domovima bogataša. Možete ih naći bez putovnica, u neljudskim uvjetima, bez prava glasa. Možete ih naći kao privatnu poslugu čak i u zemlji slobodnih u kojoj se neka vrsta ekonomskog ropstva prešutno dopušta: tko bi uostalom radio neke poslove u sunčanoj Kaliforniji? Ili, preko Atlantika, tko bi čistio ulice? CIA priznaje da je oko milijun ljudi porobljeno u Americi. To su ljudi koji su kliznuli kroz pukotine sustava – ne mogu dokazati svoj status, niti je ikog naročito (osim deklarativno) briga.

Usput, cijena roblja nikada nije bila niža. U mračnom 19. stoljeću robovi su bili privilegij bogataša: jedan je rob naime postizao cijenu od 40.000 dolara. Danas? U Maliju odrastao muškarac u naponu snage vrijedi 40 dolara. Mlada žena nezaražena AIDS-om „čak“ 1000 dolara. Usput, kažu u Free the Slaves, kada bismo se sada odlučili ukinuti ropstvo, trebalo bi nam 25 godina da ga iskorijenimo.

No, znate li koji je najčešći oblik ropstva? Takozvani „povezani rad“. Dužni ste – bankama, državama, institucijama, kreditorima, kamatarima – i radom otplaćujete taj dug. U ekonomskim okolnostima u kojima živimo, a u kojima si prisiljen raditi više, jače, napornije e da bi osigurao puku egzistenciju, takva vrst robovanja stvarnost je za mnoge.
A onda su tu i druge, suptilnije ali zato ništa manje otrovne vrste robovanja. Ne postoji organizacija koja će se boriti za oslobađanje iz okova duha, niti organizacija koja će popisivati sve načine na koje sami sebe trpamo u kaveze. Postoji robovanje tuđem mišljenju, na primjer, kao jako učestao oblik robovanja. Uostalom, nitko to ne zna bolje od LGBT zajednice koja gotovo svakodnevno mora razbijati tuđe predrasude, ne uvijek zato što se osjeća naročito prosvjetiteljski, već i zato što tuđe predrasude stvaraju kaveze i lance.

Postoji robovanje strahu. Strahu od neprihvaćanja, strahu od osude, strahu od samoće, strahu od izgubljenosti, strahu od odbacivanja. Znate taj strah? Onaj osjećaj kada moraš učiniti nešto suprotno volji ovoga ili onoga, suprotno naučenim obrascima, suprotno svemu što poznajemo o svijetu. Živimo u državi u kojoj se strah potiče: vjerojatno ne postoji komad zemlje na svijetu u kojem je toliko jak osjećaj propasti, vanjskih i unutarnjih neprijatelja… i nemogućnosti, što je također oblik straha. Svaki put kad kažemo da nešto ne možemo, kad odustanemo, kad prihvatimo pravila igre svijeta koji nije naš, napravili smo korak dublje u kavez. Istina, taj je kavez mekan i prozračan, ali je svejedno kavez.

Postoji i robovanje nesreći, vječito ponavljanje pogrešnih odluka u vjeri da će ishod biti nekako drugačiji iako nikada nije. A postoji i robovanje sreći, bez shvaćanja da je taj iluzoran mit o sreći samo još jedan način da od nas naprave učinkovitije, jeftinije, sigurnije strojeve.

Danas je na svijetu 27 milijuna ljudi, a njihov broj iz  dana u dan raste. Raste jer ne obraćamo pažnju, jer vjerujemo da se tako oduvijek radilo, jer to nije naš problem, jer na svijetu ne postoji jednakost, jer na kraju krajeva zarobljavamo same sebe u ideju da ne možemo razmišljati o ama baš svakoj nepravdi na svijetu.

Što je onda sloboda?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike