autor:

Izložba “Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945”, u organizaciji Queer Zagreba u suradnji s partnerskom organizacijom iz Beograda, ARTEQ, otvara se danas, 2. prosinca 2011. godine u Muzeju grada Beograda, uz bogat prateći program koji će obuhvatiti stručnu tribinu o biopolitici, nacizmu i strategijama kontrole, kao i promocije knjiga i časopisa, video-instalacije i filmske projekcije.

Organizacijski partneri iz Beograda poručuju: „Nadamo se da će izložba doprinijeti smanjenju homofobije i u srpskoj društvu i prihvaćanju svih razlika kao prednosti pri uspostavljanju kvalitetnog života u suvremenom društvu.“

Reakcije iz Hrvatske

Jedan od skrivenijih dijelova povijesti vezanih uz Holokaust, progon gejeva i lezbijki od strane nacističkog njemačkog režima, dokumentiran je detaljno u muzejima United States Memorial Holocaust Museum iz Washingtona te Schwules Museum iz Berlina, s kojima u suradnji je Queer Zagreb prvi puta u Hrvatskoj predstavio tu temu 2008. godine u obliku dokumentarističke izložbe. Dok je otvorenje izložbe u prostorima HDLU-a proteklo uz velik interes javnosti i nazočnost osoba iz javnog kulturnog i političkog života u Zagrebu (otvorenje te izložbe u Rijeci godinu dana nakon toga realizirano je od strane samog gradonačelnika tog grada, Vojka Obersnela), na prijedlog udruge Queer Zagreb da se izložba preporuči  učenicima srednjih škola u sklopu nastave povijesti, Agencija za odgoj i obrazovanje nazvala je tu izložbu, koja okuplja arhivsku građu navedenih prominentnih muzeja (fotografije, kopije dokumenata, svjedočanstva žrtava, novinske isječke i sl.) ‘heterofobnom’ i iskrivljavajućom u prikazu povijesnih događanja.

S obzirom da se s ovime usporedivi fenomeni poput negiranja Holokausta u ikojem njegovom dijelu osuđuju na globalnoj razini, zaprimiti ovakav stav iznesen u obliku službenog dopisa ustanove koja je odgovorna za regulaciju obrazovanja na državnoj razini, polučilo je velikim šokom od strane organizatora. Uz pomoć pritisaka od strane medija i apela organizatora na neprimjerenost ovakvih izjava, naposljetku je dio kurikuluma za srednjoškolske profesore povijesti posvećen toj temi, te je stručnjak iz United States Memorial Holocaust Museum iz Washingtona održao seminar u sklopu dodatne edukacije profesora povijesti. Međutim, unatoč takvom ishodu, Agencija i nadležno ministarstvo nastavljaju s ignoriranjem i opstruiranjem inicijativa za uključivanje edukacijskih sadržaja o diskriminaciji i nasilju spram LGBT osoba. Prije dva mjeseca Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na preporuku Agencije za odgoj i obrazovanje odbilo je dati preporuku udruzi Queer Zagreb za pilotiranje neformalnog programa o LGBT pravima u srednjim školama, a istraživanjem portala Queer.hr ustanovljena je cenzura pristupa informacijama o LGBT temama u učeničkim domovima od strane istih instanci.

O izložbi

Izložba se sastoji od 150 arhivskih fotografija, tekstova i dokumenata, koji prikazuju opću i osobne povijesti oko 100.000 osoba uhićenih zbog istospone orijentacije, prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dokumentaristički je prikazan razvoj sustavne državne homofobije u nacističkoj Njemačkoj i mehanizama progona koji su, u određenoj mjeri, ostali na snazi do 70-ih godina 20. stoljeća.

Cilj izložbe je predstaviti povijesne činjenice korištenjem autentičnih dokumenata iz razdoblja nacizma i podići svijest o stradanju i patnji gejeva i lezbijki pod nacističkim režimom, ne bi li se omogućilo sučeljavanje sa stereotipima o LGBT osobama u srpskom društvu, promoviralo toleranciju prema manjinama i potaklo različite društvene čimbenike da se uključe u dijalog o promociji antifašističke ideologije i ukidanju predrasuda prema osobama drugačije seksualne orijentacije.

Riječ je o gostujućoj izložbi Queer Zagreba koja je prvi put predstavljena u Hrvatskoj u rujnu 2008, a realizirana je u suradnji s muzejima holokausta u Washingtonu i Berlinu. Poseban naglasak je na razdoblju od 1933. do 1945, kao periodu sustavnog progona gejeva u kojem je uhićeno više od 100.000 muškaraca, a do 15.000 završilo je u koncentracijskim logorima, gdje je većina i okončala živote. U logorima su homoseksualci simbolično bili obilježavani ružičastim trokutima.

Specifičnost LGBTIQ žrtava je u tome što njihov progon nije zaustavljen završetkom rata, već su neki od njih morali nastaviti služenje zatvorskih kazni i po savezničkom oslobađanju iz logora. Zakonska osnova koja je omogućila nacistički teror nad LGBT osobama bila je na snazi od 1871. godine, dakle – mnogo prije pojave nacističke ideologije, dok je nacistička revizija Kaznenog zakona 1934. godine, u dijelu koji se odnosi na gej muškarce, ostala aktualna više od 20 godina nakon rata.

Tek se ponovnim buđenjem pokreta za prava LGBT osoba krajem 60-ih godina 20. stoljeća počela stvarati klima da se povijest sustavno pozabavi i LGBT žrtvama nacističkog režima.

Njemački parlament je 2002. godine amnestirao sve LGBT žrtve nacizma, a vlada im je 2008. odala počast podizanjem spomenika u Berlinu. Neke zemlje danas stvaraju ne samo temeljne okvire tolerancije različitosti, već razvijaju politike koje se zalažu za potpuno prihvaćanje LGBT identiteta kao ravnopravnog, u širokom spektru ljudske seksualnosti.