autor:

Marino Čajdo

Po treći se put ove godine u Beogradu održava BeFem, festival feminističke kulture i akcije koji za cilj ima promociju ideja i politika feminizma, ali i animiranje mladih djevojaka i žena da se uključe u rad scene.

U svom ovogodišnjem programu obuhvatit će niz filmova, diskusija, videoinstalacija, performansa i partija na temu feminizma tijekom nadolazećeg vikenda, 3. i 4. prosinca. Pročitajte što izdvajamo; kao i mini intervju s organizatoricom Jelenom Višnjić, koja je uz Christinu Wassholm glavna pokretačka snaga festivala.

Posebne su gošće ovogodišnjeg BeFema ekipa žena iza švedskog feminističkog magazina Bang koji je upravo napunio 20 godina postojanja. Od svog pokretanja od strane studentica štokholmskog sveučilišta središte je feminističke kritičke debate o kulturi i društvu ove skandinavske zemlje, a urednice Johana Palmstrom i Trifa Shakeli, dizajnerica Cajsa Unnbom i event-menadžerica Malin Träff ove su godine sudionice BeFema.

Pridružit će im se i fondacija CURE iz BiH koje nastavljaju svoju turneju feminističkih radionica u Srbiji putem predavanja o terminologiji feminizma, statistici, herstoryju, akciji i i aktivizmu preko izložbi, kratkih feminističkih filmova i kviz.

Razgovarat će se i o feminizmu s voditeljicama proslavljenih festivala u regiji, uključujući i zagrebački Vox Feminae.

Kompletan program možete pronaći na službenim stranicama BeFema (klik).

Intervju: Jelena Višnjić, organizatorica BeFema

Kako je nastao BeFem festival?

BeFem je nastao iz neformalne inicijative koju smo pokrenule Christina Wassholm (švedska novinarka i feministkinja sa adresom prebivališta u Beogradu) i ja, razvijao se i rastao kroz suradnju i transfer znanja aktivistkinja i aktivista, teoretičarki i umjetnica iz Švedske, Srbije i regije. On svakako pripada kontinuitetu feminističkih praksi ovih prostora, ali istovremeno je otvorio prostore za nova djelovanja, glas neke nove generacije feministkinja sa različitim privatnim i javnim historijama.

Koliko je društveno, politički i aktivistički ovakav festival bitan za Beograd, i prepoznaju li to mediji, posjetitelji i druge kulturne institucije?

Nije zahvalno da ja govorim o njegovom značaju na beogradskoj, srbijanskoj ili regionalnoj festivalskoj, feminističkoj sceni, ali mogu potvrditi da posljednje tri godine mi ambiciozno i učinkovito radimo na realizaciji naše zamisli da festival postane jedna od beogradskih kulturnih institucija. Ali i šire. On svakako donosi sadržaj koji nije dio korpusa dominantnih tema u javnom, ali i u feminističkom diskursu i tu ja vidim njegov potencijal.

Koliko se posljednjih godina uspio nametnuti na festivalskoj sceni Beograda i u čemu je njegova važnost?

Uspjeh je svakako to što se brojnost publike BeFema iz godine u godinu povećava, što su to neka nova lica, koja tek otkrivaju feminističke politike i subverzivne strategije. Sa duge strane, u medijskom sadržaju i nastupima iznova ističemo važnost festivala kao feminističkog što predstavlja jednu vrstu otpora agresivnom uplivu gender mainstreaminga, sa svim zamkama institucionalizacije feminističke politike. Više puta sam u javnosti naglasila da je za mene BeFem prostor koji otvara mogućnost permanentnog promišljanja stvarnosti, ali i kritike svih etabliranih načina mišljenja, pa i feminističkih, u svakom slučaju mjesto promjene, koje ne bi bilo moguće bez podrške i solidarnosti, strateških savezništva koje smo gradile sa našim prijateljicama iz feminističkog pokreta u Srbiji.

Što nam možete reći o vašim suradnicama iz Švedske? Koliko su njihova iskustva i politike imale utjecaja na BeFem i njegov razvoj?

Ne bih ja govorila o hijerarhiji znanja, mi smo sve u jednom procesu izgradnje pravednijeg i odgovornijeg društva. Feministička praksa nije neka unaprijed definirana matrica, ona je djelovanje u određenom političkom kontekstu i predstavlja različite tehnologije otpora vladajućim strukturama moći koje proizvode nejednakost. To su žene koje su prisutne i angažirane na švedskoj feminističkoj teorijskoj, aktivističkoj, umjetničkoj sceni sa zanimljivom i plodnom produkcijom. Čini mi se da prije učimo jedne od drugih prevodeći naše stvarnosti.

Što biste izdvojili iz ovogodišnjeg programa? Prati li izdanje neku posebnu temu i fokus?

Teško je izdvojiti, obzirom da je meni svaki segment festivala podjednako uzbudljiv, posebno što je program vrlo intenzivan, ne bih favorizirala ni teme ni autorice. Radujem se što ću ponovo sresti Johanu Palmstrom i urednički tim feminističkog magazina Bang, koji je ove godine napunio 20 godina. Razgovor sa Annom Fock glumicom feminističkog porno filma Dirty Diaries, kojeg ćemo premijerno vidjeti u Beogradu. Projekt Girls club Kakan Hermanson, koji predstavlja studiju ženskog separatističkog prostora, primjere angažirane umjetnosti Ivane Smiljanić i Jovane Dimitrijević kroz njihove performanse, promocije knjiga, eksperimentalne zvuke. I svakako tribinu Next Yu feminizmi sa našim gošćama iz Ljubljane, Niša, Novog Sada, Sarajeva, Zagreba.

BeFem 2011 nam donosi mnoštvo glasova i tijela koja će pokazati da li i na koji način različite feminističke intervencije u javnom prostoru i zajednici mijenjaju stvarnost i prave pukotine u sistemima koji se stalno, iznova izloženi procesu re/patrijarhalizacije. Odgovor na ovo pitanje može svakako doprinijeti dekonstrukciji različitih oblika represije.

I na kraju mislim da je važno da naglasim da je cilj BeFema i svih nas koji sudjelujemo u njemu da pokažemo svu radost, zadovoljstvo u bivanju feministkinjama. Humor i sreća kao strategija življenja.