FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Kako pederi mogu biti fašisti?

objavljeno:

15. 04. 2011.
Kako pederi mogu biti fašisti?

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

Kako pederi mogu biti fašisti?

Izvanredna kolumna Srđana Sandića na temu današnjih reakcija:


Jao, jao, jao. Što mi facebook napravi? Otkriše se moji ideološki, dakle moji stvarni neprijatelji, pokazaše svoje zube i sad ne znam da li da ih stavim na crnu listu, block, ignore ili delete? Ili će to oni sami napraviti nakon objave ovog teksta meni. Strah me je koristiti se njihovim mogućim alatima koja čuvaju za neka nova ratna vremena, samo stvarnija, krvavija, tjelesnija, obogaćenija novom ideologijom i vjerojatno još suptilnijom retorikom.

Dragi moji ljudi, možete li vi vjerovati da postoje pederi fašisti i fegheguše fašistkinje? Ja moram reći – da nisam vjerovao. Niti da su one napirlitane žene koje vole Sex i grad te svoje „gadget pedere“ spremne na odmazdu. Jebote! Čak ni kad su Sanadera prozivali za “pederluk”, moram priznati da sam – sumnjao. Ali evo ih, poimence, status do statusa na mom fejsbuku stoje. Žao im Ante, a i Markača i Čermaka. Žao im naroda, nacije, jezika. Rastužili se moji pederi pa youtubaju i stavljaju pjesme (vjerojatno svojih davno paradigmatsko određenih mužjaka s kojima imaju najvrelije seksualne fantazije – Thompsona u vojnoj odori) pa jauču, cvile.

Zamišljaju se kao supruge i majke koje svoje junake prate na bojišnicu, a doma se tucaju s vojnikom koji čuva selo. Bog zna što je u njihovim glavama.

Ali jedno sigurno nije, a to je da oni kao pederi koji posjećuju Rush, Gbar, Globale i štajge i raznorazne internete portale koji im osiguravaju susrete s tjelesnomišljenicima – bogami nikako i dalje ne mogu biti ravnopravnim građanima (gejevima) sa stajališta ove države.

Zaboravljaju da je za to kriva crkva i politika Republike Hrvatske. Nekako im se smetnulo s uma da je politika koja ohrabruje ignoriranje gejeva i lezbijki ista politika koja ohrabruje (ratne) zločine, ista ona politika zbog koje je do nedavno postojala samo jedna presuda u korist napadnutog homoseksualca. I to nije slučajno, ne budimo naivni.

Zaboravili su i to da su upravo oni kao gejevi – pa bili to samo u svojoj spavaćoj sobi -  na isti način na crnoj listi onih koji misle da su Romi izrodi, svi Srbi zločinci, svi Muslimani teroristi, sve Žene kurve, sve Lezbijke ružne (niz je prevelik..)

Vi ste, dragi moji, za one na trgu koji podržavaju Antu Gotovinu, Čermaka i Markača -  bolesna gamad. Zaboravili su moji fejsbukaši (bojim se ih zvati poznanicima, a kamoli prijateljima) da idealna državna tvorevina gospode osuđenih ne bi njih podrazumijevala. Nikad pa ni onda.

S druge strane – moram priznati da u vlastitom šoku i nevjerici (a imao sam ju i ja kao i tendenciozni naslovi dnevni tiskovina) za oksimoronski, ispostavilo se – pa gotovo fašistoidne gej poznanike i ušminkane kolegice koje se s njima slažu i dalje vjerujem da su samo obični fetišisti koji se eto – pale na uniforme i vojsku – ponajviše radi pornića s xtjuba te shodno iste i podržavaju.

U sve drugo mi je  teško vjerovati. U primjerice postavku da seksualna inhibicija, ormarstvo, folkloraštvo vodi u fašizam. Eto ga – jebiga. Raznorazni edipovci s pištoljem u ladici, od oca, djede, u ime časti i nacije.

Sa snovima o vojnim herojima, a ne – muškarcima. Za usrat se strašno! Zamišljam ih kao nasilnike jer duboko vjerujem da to mogu biti samo muškarci s duboko neiskomuniciranom i/ili oslobođenom seksualnošću. Vidim ih kao drukere, kao one koji bi lijepili roza trokutiće. Kao sirotane koji masturbiraju u sobi dok ostala vojska spava, kao one koji gule krumpire. Straše me. Njih vidim kao izdajnice, one koje bi svjedočili protiv rođene majke samo da se bogato udaju, one koji bi zaplakali na ukradeno zlato jer je to dragi s bitke donio. Vidim ih da slušaju Cecu, pjevaju “Dragane moj”.

Predosjećam da će popodne u shopping s tatinom karticom i s vjerom da je ovo povijesni dan. Zamišljam da će ako kiša padne mislit da to Bog s Hrvatima plače, za njih, s njima. Možda se tada neće sjetiti da možda plače za više od 600 ubijenih civila i više od 22.000 kuća koje ostaše spaljene. Možda plače za više od 150.000 hrvatskih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Raseljenih. Protjeranih. Itd. Itd.

Ali, to su oni koji su njima na ignore listi. Što je meni osobno za plakat.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike