autor:

Biti gay i musliman tema je indijskog redatelja Parveza Sharme koju istražuje u svom kontroverznom dokumentarcu ‘Jihad for Love’ iz 2007. za kojeg su mnogi vjerojatno već čuli, a imali ste ga i priliku vidjeti na Queer Zagreb festivalu 2008. godine.

Prateći niz različitih individualaca islamskog svijeta gledatelji su upoznati s problematikom coming outa u većinski muslimanskim zemljama; među njima otvoreno gay imama, grupi gay Iranaca koji traže azil u Turskoj ili lezbijke Egipćanke koja se bori s usklađivanjem svog privatnog života u sukobu s vjerom kojoj je predana.

Parvez Sharma proteklog je tjedna boravio u Libanonu na snimanju svog filma u Beirutu, a tom je prilikom ‘Jihad for Love’ po prvi puta prikazan u jednoj arapskoj zemlji. Sharma drži da je veliki utjecaj vehabijskih ideja u arapskom mindsetu (posebno kod sunita) razlog zbog čega su toliko konzervativnu po pitanju mnogočega, ne samo homoseksualnosti ili pukog prikazivanja filma o gej vjernicima. Nisu svi podjednako dobro primili film, no Sharma ističe kako je veliki uspjeh što konzervativne religijske udruge i vođe nisu napale film. „Bilo bi to kao da napadaju svoju vlastitu religiju, a da im je toliko stalo, vjerojatno bih već bio mrtav“, izjavio je povodom beirutske premijere.

Naš sugovornik iz Beiruta, Jo Hammoud, koji je za queer.hr već govorio o LGBT Libanonu, tvrdi kako su u arapskim zemljama u situacijama poput ovih najveći problem zastarjeli propisi i zakoni koji datiraju još iz vremena britanske i francuske kolonijalne vladavine; prema kojima se mnogošto može zabraniti pod izlikom ‘javnog morala’ s obzirom da svi filmovi prolaze stroge cenzure, posebno u zemljama Arapskog zaljeva.

„Svejedno se filmovi poput ‘Jihada’ i tamo prikazuju. Doduše, bez javnog oglašavanja zbog opasnosti od policijske represije. Problem zapadnih civilizacija je što na arapski svijet još uvijek gledaju kao na pustinje, deve i hareme zaboravljajući pri tome kako je Bliski Istok pravi ‘bućkuriš’ različitih kultura koje su međusobno ne toliko rijetko u funkcionalnoj simbiozi. Ovakvi filmovi bez problema prolaze npr. u Libanonu i Turskoj“, kaže Jo.

circuitmag.net