FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

“Puno je važnije igrati se u životu, nego na sceni”

objavljeno:

19. 11. 2011.
“Puno je važnije igrati se u životu, nego na sceni”

autor:



Nu:Write festival

Intervju: Dr. Brown (Philip Burgers)

Smijati se do suza pa čak i umirati od smijeha moglo se na ovogodišnjem Nu Write kazališnom festivalu, točnije na klaunovskoj stand-up predstavi „Becaves“ Doktora Brown (pravim imenom Philip Burgers). Poigravajući se s gledateljevim očekivanjima i sa samim gledateljima, on začuđujuće uspijeva nasmijati i najsitnijim pokretom ili pogledom. Tog ekonomista po vokaciji, koji je izučio klaunovsku školu kod francuskog klaunovskog majstora Philippea Gauliera, britanski Sunday Times prošle je godine proglasio najboljom novom kazališnom nadom, a nominiran je i za nagradu Malcom Hardee 2010. i 2011. za originalnu komediju. Zaigran i nesputan, kao kakvo dijete bez nadzora, Doktor Brown pokazao se kao pravi doktor smijeha. Do sada nisam imala priliku raditi intervju s nekim tko će se nasred kafića posipati šećerom, no za sve postoji prvi put…

„Zdrav razum i smisao za humor su jedna te ista stvar, samo što se kreću različitom brzinom. Smisao za humor je poput zdravog razuma koji pleše“, kazao je američki filozof William James. Što ti misliš o tome?

Iz moje perspektive i perspektive onoga što ja radim, nasmijavati ljude nije manipulatorska aktivnost, nije baš neki intelektualni proces. To je čisto glupiranje i igra koje volim izvoditi sa svojim prijateljima. Evo, recimo, da uzmem šećernicu i umjesto u šalicu, pospem šećer po sebi (i dok govori, to i demonstrira). Izgleda smiješno, a tu nema ni trunke zdravog razuma…

Koje je objašnjenje naziva tvoje predstave – „Becaves“?

To je hibrid druge dvije predstave koje sam radio – „Behave“ and „Because“. U „Becavesu“ se kao na kakvom dječjem igralištu igram s očekivanjima gledatelja. Svima su dosadne stvari u kojima znaju što će se sljedeće dogoditi.

Neobično je vidjeti klauna u japanskom kimonu. Kako to da si odabrao baš taj autfit?

Klaun na sebe može staviti što god poželi i pretvoriti se u bilo koga – građevinskog radnika, svećenika, policajca. Svi kostimi su potencijalno i klaunovski kostimi.

Misliš li da bi se moglo govoriti o jedinstvenom liku u predstavi „Becaves“ i kakav bi to lik zapravo bio?

On nije klaun, već više idiot koji se voli igrati s ljudima i podbadati ih. Uz sve to još je i izgubljen…

Da, i voli se igrati s maloljetnim dječacima…

Zar je to slika koju će ljudi ponijeti s moje predstave? Malodobni dječak biva zlostavljan na sceni od starijeg muškarca. Nikada do sad nisam imao maloljetnika u predstavi, a tu sam predstavu, iako bez završnog dijela golotinje, izvodio i za publiku u kojoj bi bile obitelji s malom djecom. Meni je zanimljivo promatrati odnos na sceni koji se događa između dvoje ljudi, mene i gledatelja kojeg izaberem da mi bude asistent. Tjeram ga da čini sve što želim.

Otkopčavaš šliceve dečkima i diraš ih po koljenu…poigravanje s homofobijom ili?

Ne radi samo o poigravanju s homofobijom. Ja s tom temom nemam problema, no čini mi se da mnogi ljudi imaju i zato ih je tako lako provocirati. O homofobiji inače ne razmišljam previše.

Meni se čini da je ogoljivanje u ovoj predstavi pomalo isforsirano i zapravo nepotrebno. Kao da je nemoguće napraviti suvremenu predstavu bez pokazivanja spolnih organa…

Da, ali ja se i s tim zezam jer u trenutku kad se razgolićujem, postavljam pitanje gledateljima: Što želite od mene? To je zapravo jedini dio predstave u kojem glumim. To je komentar na umjetnost općenito, pitam se zašto radimo to što radimo. Sve ostalo je samo igra.

Izvodio si „Becaves“ na raznim stranama svijeta. Jesi li primijetio da publika na nju drugačije reagira u različitim prostorima?

Generalno, ne. U Španjolskoj ljudi nisu razumjeli dio s pticom, no ono što ja radim nije usredotočeno na jednu kulturu ili jedno društvo. Ona barata sa stvarima koje su općeljudske. Najveći dio predstave ja uopće ne govorim. Puno se toga može kazati samo gestom, a publika iz tih mojih pokreta uz pomoć svoje mašte stvara rečenice i u ono prikazano upisuje smisao.

Woody Allen smatra da biti smiješan nikome nije njegov prvi izbor. Je li to bio tvoj prvi izbor ili si želio postati npr. pilot pa nisi uspio? Kako si zavolio stand up, pantomimu i bivanje klaunom?

Volio sam oduvijek nasmijavati prijatelje i trudio sam se biti zabavljač u društvu. No, kada bolje pogledam, moji prijatelji inače nasmijavaju mene te mislim da bi oni trebali biti na sceni, a ne ja. Veseli me gluma, bivanje na sceni i smišljanje novih ideja. Uživam u tome da mogu biti blesav i glupast. Studirao sam latinoamerički ekonomski razvoj i u to vrijeme malo glumio. Nakon fakulteta sam radio na različitim, često čudnim poslovima i puno putovao, a onda sam poželio vratiti se na scenu. Otišao sam u klaunovsku školu u Parizu, zatim se preselio u London i počeo svaku večer nastupati u jednom klubu.

Bi li ikad rekao da je klaun jako queer pojava?

Mislim da su svi ljudi ovdje puno čudniji od klaunova. Sjede za stolovima, piju svoje kave, puše i pričaju. Žive u svom tzv. sređenom i civiliziranom svijetu. Meni se to čini jako čudno i udaljeno od onog istinskog u čovjeku. Igrati se i dodirivati se čini mi se puno više stvarnim i ljudskim.

Kako se osjećaš na sceni?

Jako sam preplašen prije predstave, osjećam se kao da se nalazim rubu stijene s koje bih mogao pasti, no kad iskočim pod svjetla pozornice, onda letim, zaboravljam da sam na rubu te stijene.

Koji su ti planovi za budućnost?

Nemam neke precizne planove. Volio bih raditi s drugim ljudima, možda se okušati i na filmu, a mogu zamisliti i da ostavim sve to skupa. Mogao bih biti sretan i da se prestanem baviti kazalištem i stand-upom. Živjeti jednostavnije, vratiti se prirodi, baviti se glazbom i imati više vremena za prijatelje. Prilika da se čovjek igra, uvijek postoji. Puno je važnije igrati se u životu, nego na sceni. Čovjeku malo znači pljesak publike, ako je nesretan u životu. Treba se zabavljati, biti aktivan, imati interakciju s ljudima, razmjenjivati ideje…


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike