autor:

Marino Čajdo

Komentar: Kalimero

Eto novog opravdanja za neraspisivanje izbora. Ako propadne turistička sezona na Jadranu, krivo je par tisuća prosvjednika u Zagrebu. Kao i ako ne uđemo u EU s Jadrankom Kosor na čelu Vlade.

Nije kriva Vlada koja od početka krize nije donijela niti jedan suvisli zakon (krizni porez se teško može nazvati suvislim) da olakša krizu i državi i njenim građanima. Rekli su da će povećati proizvodnju, a ona ovisi o potrošnji. Kako su smanjivanjem kupovne moći građana mislili povećati proizvodnju valjda niti njima nije bilo jasno. Sjećamo se kako je Račanova vlada obećavala stotine tisuća novih ranih mjesta. Istu retoriku je koristio i Sanader u predizbornim pamfletima. Niti Ivica Račan niti Ivo Sanader nisu to obećanje ispunili (u slučaju Račanove vlade mala, ali jako mala, olakšavajuća okolnost je stanje u državi koju su naslijedili).

Trenutno je na Zavodu za zapošljavanje više od 320.000 prijavljenih (koliko je zaista nezaposlenih i onih koji rade, a ne primaju plaću nitko točno ne zna, ali brojka je sigurno zastrašujuća). Premijerkina izjava vezana uz to je bila kako se radi o ljudima koji su se prijavili samo zbog beneficija i ne žele raditi, jer da žele ne bi ‘neki poduzetnik’ uzaludno tražio 150 pastira. To je samo jedan od bisera kojim nas je počastila vladajuća stranka u posljednjih tridesetak dana. Naravno da ni tada nismo čuli ime ‘nekog poduzetnika’, kao što ni ministar Damir Bajs nije naveo tko je to njega zabrinuto zvao. ‘Neki’ su ga zvali.

No ta brojka od 330.000+ nezaposlenih nije konačna. Predmnijevam da veliki dio tih nezaposlenih ima obitelji, neka bude 70%. Od tih 231.000+ jedan dio ima sigurno najmanje dvoje djece, recimo 40%. To bi značilo da se na tu 330.000+ treba dodati još najmanje stotinjak tisuća ljudi koji su direktno pogođeni lošom ekonomskom i socijalnom politikom u posljednjih 16 godina (ratne godine ću izostaviti). Izračunato od oka oko 100.000 obitelji trenutno je na socijalnoj margini i živi od danas do sutra, često zahvaljujući minusima i kreditima o čijem će vračanju razmišljati kada im dostave ovrhu.

Kako izgleda prosječna hrvatska obitelj?

U situaciji kada hrvatske obitelji razmišljaju kako preživjeti tekući mjesec, Jadranka Kosor pompozno je najavljivala dolazak Benedikta XVI (koji je u ovoj ekonomskoj situaciji i predizbornoj godini potreban i koristan samo HDZ-u). Sam dolazak nije problematičan, troškovi jesu. I oni direktni i oni indirektni. Par milijuna kuna koliko će koštati organizacija, pa osnivanje i rad ‘Odbora za doček’ (da, to zaista postoji), pa troškovi smještaja kojekakvih delegacija i izaslanika i slične kerefeke nisu jedini trošak. Nedavno je u medijima izašla priča o 6000 kvadratnih metara velikoj palači od mramora i poludragog kamena koju za svoje potrebe gradi HBK i koju ubrzano dovršavaju da bude gotova do dolaska pape.

Crkva, kojoj bi po svom nauku u djelovanju na prvom mjestu trebali biti ljudi, u čast dolaska pape nije odlučila donirati novce nekima od stotinjak tisuća obitelji pogođenih ekonomskom krizom (što vjerujem da bi mu bilo draže s obzirom na skandale koji tresu crkvu zadnjih godina, i financijske i zakonske) i popljačkanom državom. Naprotiv. Odlučila je više od 9 milijuna eura (početna cijena bila je oko 8,5 ali su rađene preinake koje su povećale troškove) utuči u velebnu palaču od mramora i oniksa, poludragog kamena, čiji kvadratni metar košta 2000 eura. Jedna hrvatska obitelj bi mogla živjeti nekoliko mjeseci od iznosa koji daju za jednu ploču. Nisam upoznat s brojem koliko je točno takvih ploča planirano.

Da bi apsurd bio još veći, 2011. je proglašena Pastoralnom godinom obitelji, što se može i vidjeti na prigodnom logotipu osmišljenom posebno za papin dolazak. Na žutoj pozadini na kojoj je bijeli križ stilizirana je, kakva bi njihovom mišljenju trebala biti, prosječna hrvatska obitelj: otac, trudna majka i troje male djece. To zorno dokazuje da vrhuška HBK živi u nekom svom paralelnom svijetu.

Jer floskule da je za dijete dovoljna ljubav padaju u vodu u srazu s hrvatskom realnošću. Zanemarimo trenutno činjenicu da je nekoliko stotina tisuća roditelja nezaposleno ili da živi na kreditima. Zanemarimo i malverzacije poslodavaca s trudnicama i njihovim pravima. Osvrnimo se na brojke. Još prije poroda treba se izdvojiti nekoliko tisuća kuna: kolijevka, kolica, odjeća za bebu (koja je btw. preskupa jer dijete brzo raste – srećom postoje udruge građana koje međusobno razmjenjuju nepotrebnu odjeću i opremu za bebe pa to ipak malo olakšava situaciju). Nakon nekog vremena dodaje se i cijena pelena i hrane za bebe. Pa onda dijete krene u vrtić, koji isto košta. U tren oka na redu je i škola. Knjige, torba, odjeća, obuća. Opet par tisuća kuna odjednom. I zamislite to nekoliko puta, bar tako sugeriraju iz HBK.

Poznati karikaturist Nik Titanik izvrsno je preradio papinski logo, stavljajući ga u kontekst hrvatske stvarnosti. Nadodao je sve kredite koje prosječna hrvatska obitelj ima još iz doba dok nije bilo ekonomske krize, roditelje zabrinute zbog situacije u kojoj žive, u biti prosječnu hrvatsku obitelj. One koji s pravom zahtijevaju odgovornost vlade za trenutnu situaciju.

HBK na strani Vlade

Žalosno je da su legitimne prosvjede građana ‘poništile’ budale kojima je jedini cilj u životu demoliranje i agresija, nije bitno spram koga. Homoseksualci, policija, Srbi, navijači suparničkog tima, slučajni prolaznik. Sve je to njima isto. Agresija agresije radi. Da se radi samo o tome dovoljno govori i činjenica da su svi bili ‘zamaskirani’ šalovima i sličnim i da su kod nekih nađeni bokseri i ostali prigodni rekviziti. No kako prosvjedi idu dalje, sve je manje takvih budala. Valjda su shvatili da tu nema ‘kruha’ za njih. Ali i dalje ostaje pitanje tko plaća 500 specijalaca koji čuvaju lokacije na kojima se nalazi HDZ ili premijerka, dok ona ne nalazi shodno ne samo ignorirati bunt građana, nego čak izbjegava zahtjeve saborskih zastupnika za pojavljivanjem u Saboru i izjavom glede događaja posljednjih dana.

S druge strane HBK je još jednom pokazala na čijoj je strani. Ivan Miklenić prosvjednike koji žele izbore i ostavku vlade naziva ‘rušiteljima države Hrvatske’ i mantra o strpljivosti jer ‘očito je da (bi) hrvatske vlasti trebale ozbiljno shvatiti i mirne i nasilne prosvjede, dobro razlučujući što je zajedničko dobro, a što je protiv Hrvatske’. Izjednačavanje grupice huligana s tisućama koji su mirno i argumentirano zahtijevali ostavku vlade zbog situacije u koju ih je svojim (ne)djelovanjem i kriminalnim radnjama dovela, zorno prikazuje da im je nacija zadnja rupa na svirali. To dolazi iz pera osobe koja je nedavno branila austrijskog uznika Sanadera i napadala hrvatsko pravosuđe zbog hapšenja Tomislava Merčepa.

Unatoč svemu što se događa vlada će se opet zadužiti za dolazak pape, HBK će potrošiti milijune na svoju palaču, organizator FB prosvjeda Ivan Pernar dokazuje narodnu ‘cilj ne bira sredstvo’, nezaposleni će i dalje ostati nezaposleni, država će i dalje biti bez novaca i ekonomski upropaštena.

Ja još uvijek čekam to svijetlo na kraju tunela.

autor ilustracije: Nik Titanik; izvor: niktitanik.com