autor:

Zamislite kazalište u kojemu scenografija na pozornici nije fiksna, ne nalaže vam da zamišljate kako bi okruženje u kojem se nalaze glumci uistinu izgledalo, nego se pozadina kreće dok se kreću i likovi na sceni, i pružaju im interaktivno okruženje. A da pri tomu nije riječ o mašineriji koja se na prvi pogled razotkriva kao mehanizam pun užadi i zupčanika negdje u utrobi pozornice, nego o projekcijama na zaslone koje odaju dojam živog prostora poput iluzije koju inače donosi prije kinematografija, nego teatar. Dodatan dojmljiv učinak se ostvaruje ako se pomoću svijetla i izgleda projekcija, te specifične šminke glumaca uspostavlja dojam animiranog, a ne filma snimanog kamerom.

POGLEDAJTE GALERIJU S OTVORENJA:

povezane vijesti

OMG! Women – Suit up!
Queer je već odavno zaokružen na kalendaru

Jučer je u velikoj dvorani Teatra &TD predstavom „Animals and Children Took to the Streets“otvoren Nu:Write festival, a za odobrovoljene posjetitelja, uz dopadljive animacije i duhovite pjesme tijekom predstave na otvorenju, skrbili su i besplatni vafli za sve, nakon izvedbe.

Cinični i dovitljivi tekstovi pjesama koje su glumci pjevali opisujući otuđenost života u velegradu kabaretskoj atmosferi predstave dodavali su i štih steampunka: uz prizore neobičnih postrojenja i arhitekture po uzoru na rana kinematografska ostvarenja (uz klaunovsku dramatičnu bijelu šminku koja je prekrivala lica glumaca), povremeno su smijeh gledatelja izazivale neočekivane primjedbe kako staretinarnica na lageru ima i dildače iz druge ruke, te kako bomboni za sedatiranje djece izazivaju ovisnost jaču od one o kristalnom metadonu, a koje su iskakale iz settinga početka prošlog stoljeća.

Zanimljivost predstave bila je i živa klavirska glazba koju je svirala jedna od glumica na sceni, te činjenica da su sve uloge (uz jednu animiranu, također žensku) igrale iste 3 glumice – čak i onu naslovnu ulogu domara ruševne zgrade u kojoj se većina radnje odigrava. Iluzija kao osnovni postupak predstave i tu je bila na dijelu – skrenuvši pozornost gledatelja na outfit koji je izuzetno podsjećao na Burtonovu estetiku (koja je i inače, a naročito pjevanim sekvencama, dominirala scenom), te uz nasnimljen muški naratorski glas koji je iznosio domareve misli, rod glumice uspješno je zakriven. Galeriju s otvorenja pogledajte ovdje: KliK!-na-galeriju.

Festival u prostorima Studentskog centra traje do 19. studenog, a posljednja dva dana festivala u programu festivala možete pogledati i djelo kolumnista Queer.hr-a, Srđana Sandića, koji predstavlja svoj tekst „Zagreb, Mon Amour“, u režiji Franke Perković i u izvEdbi Petra Cvirna.

Riječ je o projektu anglo-hrvatske trupe Box of Tricks, čiji je cilj razvijanje, poticanje i promicanje novog naraštaja dramskih pisaca, i koja ove godine postavlja komad „Priče o dva grada“, nadnacionalnu kazališnu avanturu u šest dijelova, 15-minutnih monologa inspiriranih zemljopisom: tri drame o Londonu na engleskom, i tri o Zagrebu na hrvatskom jeziku. Više o rogramu i termine predstava provjerite na stranicama festivala: KliK!-na-link.