Nismo vesla sisali. Ili (opet) jesmo?
autor:
KalimeroSve velike, veće, malo manje veće i jedva znane stranke prezentirale su (koliko toliko) svekolikom pučanskom glasačkom tijelu neki vid predizbornih programa. Ili bolje reći, prepisale su one od prošlih izbora, uz suptilne kozmetičke izmjene. Predizborne koalicije osoba i stranaka koji su se do prije prvih predizbornih anketa vrijeđali poput kočijaša i busale u prsa ‘samostalnim izlaskom’ na izbore, poput HDZ-Kerum deala, samo dodatno tjeraju na povraćanje od degutantnosti.
Čuvajmo Hrvatsku. Bar ono što još nisu prodali.
Srpska Wikipedija: Nismo slikarofobi
Sjećate se HDZ ‘Jamstvene kartice’ kojom je Ivo Sanader blagoglagoljivo mlatario na sve strane 2003.? Ne? Evo mali podsjetnik na istu, uz opaska što i kako je s nje ‘postignuto’ u šest godina njegove, i dvije godine Kosoričine vladavine:
Hrvatskoj jamčim:
- Smanjenje poreza – ne samo da porez nije smanjen, nego je njegova nasljednica uvela i tzv. krizni porez zbog pokradene prazne državne blagajne.
- Gospodarski rast – zatvaranje tvrtki i porast dugova prema radnicima zbog nemogućnosti isplate plaća (koje se indirektno i posljedica stalno povečavanog dugovanja i zaduživanja države) postali su svakodnevnica
- Rast zaposlenosti – ove godine je višegodišnji konstantan pad stalno zaposlenih dosegao najveći broj od samostalnosti Hrvatske
- Rast standarda – ne samo da nije narastao, nego se broj ljudi koji žive na rubu siromaštva i koji su u dužničkom ropstvu banaka, državniih tvrtki i kamatara u međuvremeno udvostručio
- Članstvo u Eu i NATO-u – u NATO bi ušli ovako i onako zbog strateški važnog geografskog položaja, nije to njihov ‘uspjeh’. U EU još nismo ušli, nego smo tek na jedvite jade završili pregovore. A i nitko ne zna što je bivša vlada potpisala. Na kraju, ulazak ovisi o referendumu.
Neke od stvari iz ovogodišnjeg programa HDZ-a kojima vabi glasove birača:
Nova radna mjesta pomoću olakšica poslodavcima. A to nisu mogli provesti u proteklih osam godina zbog…? Umjesto toga povećavali su državni dug dobavljačima i uveli su krizni porez. Nekako sam uvjeren da se ondašnja oporba ne bi protivila ekonomskim olakšicama poslodavcima i radnicima.
Proriču da će se ulaskom u EU povećati strana ulaganja za 50%. Ne vidim zašto nisu do sad strani investitori ulagali u Hrvatsku osim zbog prekompliciranog zakona. Interesa je bilo. Spomen ću samo probleme koje je imala ‘IKEA’. A nigdje u programu nema naznake da bi se ti zakoni poboljšali i time olakšala strana ulaganja.
Mijenjali bi Ustav vezano uz javni dug. Što su radili osam godina? U Ustavu Republike Hrvatske ima puno bitnijih stvari za promijeniti. Npr. da zastupnik koji tijekom svog mandata u Saboru izađe iz stranke preko koje je i ušao u Sabor, automatski gubi i zastupničko mjesto i zastupnički imunitet. No onda ne bi imali npr. ‘nezavisne’ Đurđu Adlešić i Ivana Čehoka koji dižu ruke za njih.
Kažu da će smanjiti liste čekanja, a njihov ministar zdravstva time se cijele godine hvalio u svakoj prilici. Zar pisci njihovog programa ne znaju što njihovi ministri govore tijekom godine dana?
U biti, da preskočim ono što ‘Hoće’, tj. za što su imali osam godina vremena provesti, i da se prebacim na ono što ‘Neće’.
Neće uvesti nove poreze. To su govorili i prije prošlih izbora, pa su uveli krizni porez. Neće smanjivanje mirovina. To što je je država, još iz prvog dijela njihove vladavine u devedesetima, dužna umirovljenicima, misle zakukuljiti time da je vlada, prigodno predizborno (kao i pred prošle izbore), dala milodar od…:drumroll:…100 kuna. Neće birokratske prepreke i nesposobnost, a zapošljavaju nove tisuće kronično nepotrebnih ali politički podobnih radnika u javnu upravu. Samim time moraju se i izmisliti neki ‘šalteri’ za njih. Neće korupciju, a sama stranka i skoro cijelo im je vodstvo s partnerima što pod optužvama za korupciju i kriminal, što u pritvoru, što u zatvoru.
Neće nelikvidnost, a država je najveći dužnik. Neće prodaju strateške državne imovine, a INA, T-HT, Pliva i ostale velike kompanije su odavno u stranim rukama. Što kupljene, što potkupljivanjem dobivene. Neće jugosferu. Ta je glupost vjerojatno za najgluplje birače, jer svi sa minimumom inteligencije su svjesni da je to politički-ekonomski nemoguće. Neće smanjivati prava branitelja, ali istovremeno neće provesti reviziju turbofriziranog spiska branitelja, te tako micanjem lažnih branitelja stvoriti financijsku osnovu za mogućnost potencijalnog povečanja nekih prava pravim braniteljima, istovremeno smanjujući i suvišne državne izdatke.
Sve u svemu, hrpa ispraznih floskula u koje skoro nitko više ne vjeruje. Niti jedan konkretan podatak kako i čime misle sve što ‘Hoće’ napraviti. U (pred)bankrotnoj državi, u kojoj se neki potpredsjednici stranke i vlade (koje su neki bili članovi iste svih osam godina) zadnjih dana šeću po USKOK-u zbog optužbi za pljačku države.
21 plan. Više ili manje izvediv.
Ambicioznost kukurikavog plana nije upitna. Upitna je izvedivost. Nije stvar u teškoći programa, stvar je u skupoći, a i narod i država su financijski na koljenima.
Jedan od dugoročno najbitnijih planova je gospodarska platforma. Rast industrijske proizvodnje u državi gdje je industrija uništena vrlo je nadobudan plan, za koji prvo treba stabilan priljev novaca u državnu blagajnu, jer ne samo da se mora osigurati izvor novca za plaće radnicima, nego se mora reanimirati pljačkom tj. privatizacijom potpuno uništena industrija. A to košta. Puno.
Smanjenjem doprinosa na plaće, s jedne strane poboljšat će se financijska stabilnost građana, ali će se istovremeno i smanjiti direktan priljev novaca u državnu blagajnu. Iako će kupovna moć istovremeno porasti, u ljudskoj naravi je da nakon perioda krize i neimaštine još neko vrijeme imaju tendenciju netrošenja te gomilanja ‘zaliha’. Izvediv plan, ali dugoročno, i isključivo uz 100 postotnu podršku svih građana Hrvatske.
Plan besplatnog školovanja uspješnih studenata nije ništa novo, ali kao što smo nedavno imali prilike vidjeti, do sada je to bila priča za malu djecu. Da je u školskom sustavu, kao i u zdravstvu, totalni kuršlus već dugi niz godina, vidljivo je na svim razinama. Što se plana u zdravstvu tiče, osim smanjenja liste čekanja, kukurikavci bi proširili osnovnu A listu ljekova i revidirali bi je. S obzirom na cijene lijekova i liječenja, nužno potreban potez.
Pravednije zakonodavstvo, (konačno) učinkovita inspekcija rada, besplatna pravna pomoć radnicima i sustavno kažnjavanje onih koji krše radnička prava je, gledajući enorman broj onih koji mjesecima rade bez plaće i oni koji na ulicama potražuju zarađene novce, vjerojatno najbrži način pomoću kojega bi se mogao plan gospodarske reforme olakšati i ubrzati, a istovremeno radnicima vratiti dostojanstvo.
Ljudska prava i slobode. Nama najzanimljiviji od dvadeset i jednog plana. Neću prepričavati, nego ću citirati u cijelosti. ‘Definirali smo mjere koje služe reguliranju i ostvarivanju prava nacionalnih manjina, ravnopravnosti žena i muškaraca, slobode vjerovanja te slobode izbora životnog stila i zasnivanja obitelji. Naš je cilj stvaranje i aktivno življenje društva jednakosti, a ne društva podjela’. S obzirom da ih svi spominju kao buduću vladu, živi bili pa vidjeli hoće li i ozakoniti ‘slobodu izbora životnog stila i zasnivanja obitelji’.
5+. Na osnovu čega? Kome?
Obitelj je i jedna od stavaka u programu HSS-a. Ali ona arhaična obitelj koja se satoji samo od crkveno vjenčanih oca, majke i krštenog/ih djeteta/djece, bazirana isključivo na crkvenom nauku. Definicija obitelji koja se u današnje vrijeme najčešće može naći u etnološkom muzeju među akesponatima ‘kao su živjeli naši stari’. Ostatak programa bavi se trenutno jednako sporednim temama: gradnjom dvotračne pruge Rijeka-Zagreb-mađarska granica, izgradnjom brzih cesta i auto-cesta što im je ‘top-prioritet’ (?), kaznenom odgovornošću onečišćivača okoliša, povezivanjem turizma i poljoprivrede, uređivanjem zemljišnjih knjiga…sve to su mogli napraviti, ili bar predložiti, u 8 godina koliko su dizali ruke svaki put kad im je HDZ to zatražio.
Ima tu još i ‘NE’ privatizaciji HEP-a, Hrvatskih šuma, vode, zaštita okoliša, poboljšavanja E-uprave i smanjenja državnih službenika (nisam primjetio da im je to do sada smetalo, dapače njihov ministar turizma, kako prenose dnevne novine, zapošljava jednog novog službenika još dok mu traje mandat), ukidanje poreza na motorna vozila što je u potpunoj kontradikciji sa zaštitom okoliša, jer će se na taj način omogućiti većem broju ljudi jeftinija nabava vozila.
Kada pogledam na čemu im se bazira program, pomislio bi da živimo u nekoj stabilnoj državi, . Da su sve bitne stvari poput redovne isplate plaća, stabilne industrije i proizvodnje, društvenih i socijalnih prava, riješene. Da je civilno društvo na najvišoj razini. Gdje ne postoje dug države u milijardama, gdje nije industrija, uz državni blagoslov, upropaštena privatizacijskom pljačkom, gdje nisu sve najbitnije tvrtke i banke rasprodane strancima, gdje poljoprivrednici nemaju potrebe treaktorima blokirati prometnice, gdje radnici ne moraju kampirati ispred propale tvrtke da bi dobili zarađeni novac…
A onda se pogledaju vijesti, prelistaju novine, prošeće ulicom.
I shvati se da HSS u svom programu ne nudi ama baš ništa čime bi stvorio temelje za ostvarivanje svojeg ’5+’ plana. Činjenica je da ono što traže/nude, osim arhaične definicije obitelji, ima smisla i trebalo bi to provesti. Ali tek nekoliko godina nakon što se država i njeni građani oslobode bankrota i dužničkog ropstva u koje su najviše upali tijekom zadnjih osam godina, čemu su i zastupnici HSS-a pomogli svesrdno dižući ruke za svaki HDZ-ov zakon, prijedlog ili podržavajući svaki njihov potez.
Malo, manje, najmanje
Ostale stranke koje ili jedva ili nikako ne ulaze u sedmi saziv hrvatskog sabor ili nemaju program ili nemaju ljude. Recimo HDSSB. Program za izlazak iz krize nemaju. Hrvatska je zemlja u dužničkom ropstvu i ‘domoljublje’ joj nikako ne pomaže. Još manje će građane hrvatske izvući iz kredita, zaduženja i sličnih životno bitnih komplikacija. Pernarov ‘Savez za promjene’ je smijurija samo tako. Stalno govore da se pogleda njihov program, a kad ih pitaš tko bi taj program trebao provesti, ponavljau kao papige ‘pročitajte naš program’. Pročitao sam ga i shvatio da je to stranka koja nema perspektivu. Jer nema nikoga tko bi njen, na brzinu sklepan malo lijevo-malo desno-malo ni vrit ni mimo, program provodio.
Iz tog krajobraza iskače Dragutin Lesar i njegova stranka ‘Laburisti’. Da mu politika i socijalna situacija u Hrvata nije nepoznanica, vidi se na prvu loptu. Jedan od rijetkih koji nije ekscesima smetao vladajućoj (trenutno raspadnutoj) koaliciji, već je suvislim upitima rušio vladajuće ‘kule od karata’. Neki kažu da ima crnu mrlju u ‘Posmrtnoj pripomoći’, ali ja kažem: tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Najsmiješnije je da oni koji ga prozivaju za taj kredit su u stranci koja je pod istragom USKOK-a zbog samofinanciranja pokradenim državnim novcem.
Hrvatski tradicionalisti napokon su dobili nekoga tko stoji iza onoga što propovijeda. Doslovno propovijeda. Don Ivan Grubišić je izuzetno rijetka svijetla i suvisla točka hrvatske tradicionalstičke desnice. Treba biti realan i priznati da bez dobre desnice nema niti dobre lijevice (i obrnuto). Jednoumlje je passe. Na desnici je još zasjala i Ruža Tomašić, i to isključivo svojim zakonoljubljem. I samo tim. Ali do sada se desnica pokazala dekorativnom, tako da ovo dvoje daju nadu da će napokon hrvatski Sabor imati poštenu desnicu, bez prikrivenih motiva i potencijalnih USKOK-ovih tjeralica.
Da je desnica u hrvatskoj vođena isključivo koristoljubljem vidjeli smo i u cirkuskom finalu ‘Hrvatskog plamena’, zborne toče samoprozvanih ‘istinskih hrvata’. Za one koji ne znaju, grupacija neuspješnih desnih stranaka se raspala prije nego je i službeno nastala, i to tako da su se ‘domoljubi’ svađali i skoro pa potukli oko problema tko je kome uzeo printer. Tragikomedija u dva čina (novinska člančića).
Koliko su tzv. ‘nezavisne liste’ i kojekakve strančice samostalno jake, vidjeli smo zadnjih dana. Kolone propalih istrošenih političara, cirkuskih stranaka i propalih ‘nezavisnih lista’ ovih su se dana slile u središnjicu na Trgu žrtava fašizma, očigledno ne shvaćajući da brod tone. Nepovratno.
Kako bilo da bilo, žalosno je da jedino Kukuriku koalicija programski nudi nadu na državnoj razini, i da je bivši svećenik jedini desni pandan koaliciji stranke pod istragom zbog pljačke države, liku kojem je normalno namještati poslove familiji i gradonačelniku koji ‘vabi’ saborski imunitet nakon što je opustošio blagajnu glavnog grada. Blago nama još tri tjedna.
p.s. Lexaurini se mogu dobiti na recept u predizborno doba.
Komentirajte!