autor:

Mnogi roditelji eksperimentiranje njihove djece s rodom gledaju poprijeko uz prijetnje no uz kategoričko odobravanje najčešće zbog stava kako je sve vjerojatno razigrana djetinjasta faza. Nešto drugačiju priču donio je nedavno CNN u reportaži o Bobby Montoyi, čiji gender bending nije stao samo na odijevanju u žensku odjeću, nošenju ukosnica ili igranja s Barbikama: sa svojih sedam godina Bobby je poprilično sigurna u svoj identitet. (video niže)

Nažalost, razumijevanje koje ovi roditelji dijele za svoje dijete nije svojstveno i ostatku okoline, a upravo ovaj slučaj bacio je svjetlo na sve popularniju temu rodno ne-konformirane djece. Jedno je sigurno, u čemu se i progresivni terapeuti slažu: svaka osoba ide svojim putem do otkrivanja identiteta već od ranog djetinjstva. Iako se ovakva djeca moraju snalaziti u opasnoj okolini, često nasilnoj prema njima, roditelji su ti koji ih navigiraju između dva izbora: onoga da ostanu vjerna onome što osjećaju ili brutalnim kažnjavanjem i tretmanima kako bi se isto iz njih pokušalo izbiti.

Usprkos tome, psiholozi i terapeuti sve češće spominju tu promjenu društvenog stava spram djece koja ne prihvaćaju društveno etablirane obrasce rodnog izražavanje. Danas obitelji imaju mnogo više mogućnosti naučiti o rodnoj raznolikosti, bilo putem interneta ili različitih grupa potpore. Naravno, još je uvijek malo tih profesionalnih i stručnih savjeta globalno zauzeto zbog broja poznatih slučajeva koji su istraživani, mimo ovakvih priča na CNN-u. Nepoznavanje konkretnog broja transrodne djece dovelo je do toga da u istraživanjima varira od 1 na tisuću do 1 na trideset tisuća. A mislili smo da je teško odrediti broj gejeva i lezbijki unutar populacije?

I dok se roditelje snažno savjetuje da budu potpora svojoj djeci, transfobija se odražava i na njima samima a često ih se iza leđa naziva „lošim roditeljima“ zbog toga što dopuštaju svojoj djeci da se izraze kako žele. Najteži su svakako slučajevi kada treba balansirati između religijskih uvjerenja roditelja i transrodnog djeteta.

Živjeti u stanju ne poznavanja onoga što roditelje i njihovu djecu očekuje nešto je na što bi trebali biti spremni, tim više što za neku od djece neće biti dijagnosticirana rodna disforija. Rodna diskriminacija prilikom izražavanja u djece već u svojoj binarnoj podjeli predstavljat će im problem. Naime, dok je posve uobičajeno da djevojčice nose mušku odjeću, valjaju se po blatu ili igraju nogomet do određene dobi, slučajevi poput onog s početka teksta izazivat će i dalje posve suprotne reakcije.

http://cnn.com/video/?/video/us/2011/10/25/dnt-boy-wants-to-be-a-girl-scout.kusa