Twitter, genijalnost, Berlin

 

Holcombe i Wade – dva slična, a tako različita umjetnika

Queer festival ove godine na programu nudi dva interdisciplinarna umjetnika koje je teško staviti u okvire jednog umjetničkog izričaja.  Prvi je Holcome Waller koji se na Queeru pokazuje predstavom Into the Dark Unknown: The hope chest koja u sebi sadrži sve bitne elemente njegove izvedbene estetike. Ali jednako je važna druga, paralelna priča: Into the Dark Unknown… je i Holcombeov album s pjesmama koje on opisuje kao “eksperimentalni folk“. „Uživam u plesu, kazalištu, a tijekom studija sam izučavao videoumjetnost pa sam jednostavno slijedio svoje interese“, pojašnjava Holcombe kako je od glazbenika evoluirao u posve razvijenog performativnog umjetnika.

„Ludi genije“ 21. stoljeća

I sama je njegova biografija zanimljiva: u recenziji objavljenoj u Time Outu posebno se hvale njegove glasovne mogućnosti (četiri oktave, ni manje ni više!) koje mu omogućavaju da u pjesmama “glumi” ili bolje rečeno, interpretira, veći broj likova. Njegovim talentima tu nije kraj: nekadašnji student Yalea je i klasično obrazovani pijanist i jazz saksofonist, ali i netko tko je radio u dotcom tvrtci i tim poslom financirao svoje albume. Drugim riječima, Holcombe Waller je „ludi genije“ 21. stoljeća, svestran, talentiran, svjestan svijeta koji ga okružuje (a taj je svijet u Americi nakon 11. rujna prilično prijeteći i mračan pa njegove pjesme nose u sebi i mnogo političke angažiranosti), ali i nevjerojatno senzibilan i optimističan.
Holcombe je američka zvijezda u nastajanju, a karijeru mu je ubrzao Twitter. Naime, Holcombe putem web-stranice prikuplja donacije za snimanje albuma, što se pokrenulo warp brzinom nakon što je Sarah Silverman, poznata američka komičarka, prisustvovala jednom njegovom koncertu/nastupu i objavila to na svojem Twitteru. Za Holcomba to znači prikupljenih 12 000 dolara za snimanje albuma.
Jeremy Wade je umjetnik čiji je put suprotan umjetničkom putu Holcombe Wallera. Naime, on je do glazbe došao nakon bogate karijere koreografa (kako se i danas službeno predstavlja) i plesača. Wade je dobitnik nagrade Bessie, jedne od najvažnijih nagrada u izvedbenim umjetnostima. Wade u svojim koreografijama koristi spazmotična, zgrčena tijela koja drhte i tresu se, mijenjajući tako ustaljene predodžbe o odnosu pokreta i staze u plesnoj koreografiji.
Na Queeru se predstavlja solo predstavom I offer myself to thee u kojoj se Wade izvođački pokušava predati publici, i to se predati svojim navikama izvođača, svojem stilu, svojem spektru pokreta, kazališnoj publici i tehnici. To je i predstava koja pokušava pronaći prostor uzbuđenja i osjetljivosti, stavljajući te osjećaje pod lupu.


Speller

No, Wade je i pokretačka snaga berlinskog benda Speller koji je startao kao suradnja Wadea, kao pjevača te Brendana Doughertyja kao bubnjara i kompozitora. Njima se pridružio Keith O’Brien na gitari i tako je jezgra benda stvorena. Što je Speller? Elektronički ambijentalni krajobraz u kojem svaki od mnogih instumenata koji sudjeluju ima svoje važno mjesto u kreiranju emocionalnog dojma. Spellerova je glazba slična Wadeovim performansama: duboko osjećajna i inspirativna, a na slušatelja djeluje na nekom dubljem, iskonskijem nivou. Možemo se samo nadati da će Queer u nekoj sljedećoj inkarnaciji dovesti Speller.

Posted on April 29, 2010

Leave a comment

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

Tweet
Buffer

Switch to our desktop site