FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Jón „Jónsi“ Þór Birgisson

objavljeno:

25. 04. 2010.

autor:



On je frontman i gitarist islandskog benda Sigur Rós. Nismo ga odabrali zato što je gay, nego zato što je Islanđanin, a zbog Islanda i njihovih veselih vulkana trenutačno čitava Europa ne leti, zato što je rock zvijezda koja puni dvorane i stadione i prodaje milijune, a mrzi fotoaparate i bilo kakve razgovore, zato što pjeva na izmišljenom jeziku i zato što je totalna faca po vlastitim pravilima.
Autor: UNCUT/Ben Marshall

Na solo-albumu Go pjevaš na engleskom. Trebamo li to protumačiti kao prodaju ideala?

povezane vijesti

Prodaja ideala? Ne, nikako. Volim engleski jezik, a dečko mi je Amerikanac. Zato u posljednje vrijeme provodim više vremena govoreći engleski, nego islandski. Mislio sam da bi bilo cool napisati pjesme koje i on razumije.

Pišući za Sigur Ros, koristio si jezik koji si opisivao i kao „vilinski“. Rekao si da su to melodiozne besmislice, bez gramatike, sintakse, značenja… Je li engleski koji koristiš na ovom albumu jednako besmislen ili govoriš o određenim temama?

Više o idejama, nego o temama. Ali to radimo i sa Sigur Rosom: samo svi pretpostavljaju da su to besmislice jer su jedini ljudi koji govore islandski Islanđani. Ne želim ulaziti u detalje o pjesmama, ali može se reći da vrijedi opće pravilo da su brže pjesme sretne pjesme i da one govore o postignućima. Sporije pjesme su tužne i one govore o neuspjesima.

Što te inspirira?

Svakodnevne stvari. Ne inspirira me glazba drugih ljudi, prvenstveno zato što sam prestao slušati glazbu prije nekog vremena. Mogao bi me inspirirati ostavljeni instrument. Kao, evo nečeg na čemu bih mogao stvarati glazbu. Ovaj je album napisan nakon što sam ugledao akustičnu gitaru.

O čemu si sinoć sanjao?

Imam jako žive snove i zapisujem ih čim se probudim. Sinoć sam sanjao o tri dječaka u kafiću. Zaspali su i probudili se mrtvi. Netko ih je, možda netko od njih, otrovao. Bilo je to poput Zone sumraka. Uz malo rada, mogao bih dobiti dobru kratku priču.

Ti i Sigur Ros odvajate svoje osobnosti od priče. Ne sviđa ti se status pop zvijezde?

Nije stvar u tome da se meni ili drugim članovima benda ne sviđa status pop-zvijezda. Samo nam se čini da to smeta. Kada smo tek počeli, mnogo više nas je smetala čitava ideja. Mrzili smo fotografiranja, intervjue i pojavljivanje na televiziji. Osjećali smo, a osjećamo i danas, da je loše sve što stoji između publike i glazbe. Nema ničeg goreg od kantautora koji pojašnjava svoj rad. Čak i ako je objašnjenje sjajno, ono će uvijek nekome pokvariti pjesmu. Ideja celebrity statusa je da je sve što činiš objašnjenje i opravdanje samoga sebe. To je ultimativni primjer umjetnika koji zasjenjuje umjetnost. Umjetnici mogu ubiti čaroliju.

Znači da ne želiš razbiti televizor dok gledaš Lady Gagu?

Neeeeeeee. Nemam problem s pop glazbom. Samo me ona uvijek iznova iznenađuje. Ne shvaćam je uvijek, ne shvaćam zašto ljudi vole određenu vrstu glazbe. Čudi me.

Postoji li neka vrsta glazbe koju bi rado zabranio?

Ne bih baš zabranio, ali mi je američki country pop, glazba poput one koju stvara Garth Brooks, potpuno nerazumljiva. To je najgore, najljigavije sentimentalno sranje, a čim izađete iz prostora velikog američkog grada, ona preplavljuje radiopostaje. Bog i Garth Brooks su posvuda, kao da ti se mozak topi.

A postoji li neka glazba koju voliš, a znaš da je grozna?

Da. Stvarno kičast, cheesy tehno. Znam da je to glupa i djetinjasta glazba, ali obožavam je. Volim ljude kao što je DJ Sammy i znam da su nešto najneukusnije s ove strane Garth Brooksa.

Voliš li još nešto čega bi se trebao barem malo sramiti?

Nogometne huligane. Nije stvar u tome da mi se sviđaju, nego me posve fasciniraju. Fascinira me nasilje, njihova ljubav prema odjeći, njihovi poslovi jer se čini kao da rade sve zamislivo. Stalno gledam filmove o njima.

Islanđani imaju reputaciju malo šašavih ljudi. Ima li u tome istine?

Ne znam. Možda je naša zemlja tako mlada, izolirana i neprimjetna da je stvorila hrabre ljude. Ne plaši nas mogućnost prosuđivanja, ne vjerujemo da se ikome da gledati u nas. Umjetnički je to veoma zanimljivo jer Island ima malen broj stanovnika, a opet stvara velik broj iznimnih glazbenika. Usporedite to s većim državama kao što su Italija i Francuska – obje imaju golemo kulturno nasljeđe i stvaraju uistinu užasnu pop umjetnost.

Što ti je draže, Island ili Amerika?

Island. Da, čak i s dečkom Amerikancem i uz svu ljubav prema Americi, i dalje biram dom.

A glazba ili američki ljubavnik?

Ne mogu birati između njih. Biram oboje; niti jednoga se neću odreći.

 

Inače, Jonsi i Alex imaju svoj bend. Zove se Jonsi&Alex. (LOL) Rade spotove za vlastitu glazbu, i sve je tamo lijepo poput njih…

Foto: images.vimeo.com

 

 

Jónsi & Alex – All the big trees from Jónsi & Alex on Vimeo.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike