autor:

Kalimero: U spontanom trenutku zadatkovnog sadizma, naša svevoljena šefica dosjetila se da bih mogao natipkati štogod o queer detaljima u bajkama.

---

Nakon tridesetak sekundi, koliko je trajala misao ‘A kaj bi to bilo?’, na pamet mi je prvi pao ‘Mačak u čizmama’. Omiljena bajka o vragoljastom mačku koji svojem gazdi, ali i sebi, raznoraznim spačkama i pakostima osigurava probitak i blagostanje. Uz sve to ima i istančan smisao za modu, fashion čizme do iznad koljena, kicoški šešir s divovskim perom, uvijek čisto krzno, mačke ni na vidiku. Da ne znam bolje, rekao bih da je gay.

Foot fetish. Predvodnici te podgrupe su definitivno Pepeljuga sa svojim mlađahnim princem. Jedna u nizu ubogih sirotica koje čudom postaju voljene i željene, u njenom slučaju preko štikle. Koliko nekoga moraju napaljivati noge da povjeri i prešnjofa stopala svih žena u kraljevstvu, ne diskriminirajući niti zbog kurjih očiju, niti zbog godina, niti zbog tada nepostojeće pedikure. Šteta što nitko nije opisao njihove igrice nakon što su zatvorili vrata sobe, sigurno bi foot fetišisti uživali.

Zbog odbacivanja stabilnog života samo da bi dobila noge da je netko napokon dobro mrkne, ‘Mala sirena’ više spada u kategoriju mazohistica. Preteča svih iritantno cmoljavih patnica iz latino trakavica koje žive u nekom svom nepostojećem svijetu, primjer je lika koji će se odreći zdravorazumske sigurnosti i stabilnosti zbog seksa bez budućnosti s tipom za kojeg zna da će je otkantati kad mu dosadi. Ona pokorna i poslušna, on markantan i dominantan. Još jedan detalj govori u prilog S/M situacije. Naime, tada još nisu poznavali gag kuglu pa je sirota bila nijema.

Size queenuše su došle na svoje s Gulliverovim prvim putovanjem. On onako velik i moćan dopluta na otok minijaturnih ljudi koji su ga neuspješno zavezali za pješčano tlo. U ekranizacijama priče jedan detalj je namjerno izbačen, valjda zbog moralne zaštite djece. Gulliver je naime bio gol kada je ustao, pa možemo samo zamisliti poglede malih domaćina kada su se njegovi ‘obiteljski dragulji’, u svoj svojoj veličanstvenoj ogromnosti, zaklatili pred njihovim malim okicama. Očito to izbacivanje nije urodilo plodom kada se pogleda koliko je size queenuša oko nas.

Svi znamo za Snjeguljicu koja se naprasno uselila u složno ‘cimerstvo’ sedmorice niskorastnih intimusa. Isto tako svi znamo da je otegnula papke nakon što je zagrizla jabuku (GMO valjda). Dok su ‘cimeri’ ronili suze (ili zbog tuge ili zato što su je se napokon riješili, tko će ga znati), odnekud dobaulja nekakav princ (ne bu valjda lovočuvar). Logično bi bilo da i on počne cmoljiti s njima čisto iz kurtoazije, ali eto iznenadnog obrata. On odluči oralno općiti s lešom. Koji promptno oživi. U slučaju mlađahnog princa dvoumim se između nekrofilije i zombija. A i tu je taj vjerski motiv jabuke. Jabuka – raj – kršćanstvo – Kolumbo – Haiti – zombi. Sve je to povezano.

Osim mačka u paciotticama, u bajkama se može naći još jedan gay lik. Gepetto. Kao navodno udovac bez djece, odlučio si je napraviti ‘sina’ od drveta (danas se udomljavaju kućni ljubimci, rezbarenje je out), kojem je po potrebi rastao i nos (a kaže se: koliki nos, toliki ponos). Očigledno nekaj nije štimalo u tom odnosu čim je mali zgibao. Stariji muškarac, samac, spretnih prstiju, koji ima potrebu za mladim mesom (u ovom slučaju drvom) čiji istureni dio tijela nema naznake nefunkcioniranja i ima tendenciju neograničenog povećanja veličine. Koliko perverzna može biti bajka.

Kada je Nabokov pisao ‘Lolitu’ sigurno mu je kroz misli prolazila Crvenkapica. Jer tko je bolji primjer maloljetne kokete čija ‘košarica’ počne opsjedati starijeg ‘vuka’. Ne samo da ga je dovela u psihičku fazu potrebe za presvlačenjem u staru babu samo da dođe do njene ‘košarice’, nego je i sredila da ga mlađi, ruralni fizikalac ‘napuni kamenjem’ (kamen se na engleski kaže rock, a drkica get your rocks off, pa vi izvedite zaključak) i zamlati. Eto zašto nije dobro da se stariji muškarci petljaju s mladim koketama koje nanašaju ‘košarice’ po šumi.

Ima u tim bajkama svega i svačega (najviše udovaca koji su se krivo ponovo oženili), od egzibicionizma u ‘Kraljevom novom ruhu’, preko promiskuitetne Matovilke koja nije gledala kome kike spušta pa je ostala bez njih i zagorena, Alladina koji je trljanjem dozivao moćnog muškarca da mu ispunjava želje, uspavane ljepotice koja se ‘nabola na vreteno’ pa je apstinirala stotinu godina, itd. Bilo bi nepravedno da ne spomenemo i najpoznatiju hrvatsku bajku, onu Ivane B. Mažuranić o šumi punoj veselih vrckavih muškaraca kojima vlada veliki Stribor (nemre bez opsesije veličinom kad su muški likovi glavni u bajkama pa da ga hebeš).

Ovim zadnjim domoljubnim osvrtom došli smo do kraja prikaza koliko u biti bajke imaju jednu čistu queer osnovu. Sve primjedbe i pritužbe koje eventualno imate nas ni najmanje ne zanimaju.

A za sve koje tema pobliže zanima, imamo i izložbu idući ponedjeljak u MSU-u, gdje nakon filmske projekcije slijedi izložba fotografija sa zajedničkim motivom poqueerenih bajki.

Foto: fotolog.com.