FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Sarajevo film festival u dan i po’

objavljeno:

3. 08. 2010.


I sam sam se začudio kada samo shvatio kako ove godine ide već 16. izdanje Sarajevo film festivala. Započet za vrijeme ratnih zbivanja prošlog stoljeća, SFF za širu javnost postoji vjerojatno zadnjih nekoliko godina, tj. točnije od kada su super zvijezde počele šetati crvenim tepihom sarajevskog festivala. A gdje je crveni tepih, blicevi, šljokice i filmske zvijezde, tu mora biti i tetki. I evo ti motiva da se zaletiš na „dan i po“ do Sarajeva (fotogaleriju festivala pogledajte ovdje!).

Iskreno moj motiv je primarno bio malo drugačiji. Išao sam na premijeru novog dokumentarca Gorana Devića „Poplava“ nastalog u produkciji 15-te umjetnosti i Centra za mirovne studije. Kao koproducenti dobili smo dobre pasove koji vam olakšaju život na festivalu, spakirali kofere i put Sarajeva. I prije nego sam krenuo znao sam da ne idem u Sarajevo gledati filmove – jer iskustvo prijašnjih misionarenja po velikim festivalima me naučilo do koje mjere to može biti iscrpljujuće. Za fokusiran posjetu festivalu treba ti koncentracija, motivacija i puuunoo vremena. Budući da gotovo ništa od ovoga nisam imao u izobilju, odlučio sam SFF popratiti na „marginama festivala“ – tek toliko da ga se malo dotaknem i naravno da to sve pogledam kroz queer naočale ako mi ih netko tamo ne razbije.

Par logističkih savjeta. Ukoliko još niste uspostavili dobrosusjedske odnose sa prijateljskom nam BiH (a nakon Josipovićeve zadnje posjete BiH ne znam kog vraga više čekate!) i nemate u Sarajevu svoju ekipu, dobro je znati da za vrijeme festivala dosta Sarajlija/ki iznajmljuje sobe za 15 eura. To je svakako puno bolji izbor od precijenjenih hotela ne samo zbog velike razlike u cijeni već i zbog jedinstvene dobrodošlice koju će te doživjeti. Ne želim generalizirati, ali uistinu imam brojna pozitivna iskustva sarajevskih domaćina/ca. Nisu uštogljeni, nisu prenapasni – stvarno se ubrzo osjećate kao kod kuće. A imati će te i informacije iz prve ruke što se dešava u Sarajevu bilo na političkoj bilo na kulturnoj sceni. O ispijanju kafe na terasici stana uz priče iz rata ne treba puno ni pričati … taj sat povijesti naredio bi svakom Hrvatu/icu! Malo je kompliciranije stići do Sarajeva. Iako je udaljen svega 410 km od Zagreba (kao Split) – autom će vam trebati 5-6-7 sati. Vlakom 10-12 sati. A najbrže je naravno avionom. Ukoliko imate sreće nabasat će te na karte avio-kompanije BiH Airlines koja je puno jeftinija od domaće nam kompanije i za 100 eur možete dobiti povratnu kartu do Sarajeva. Caka je u tome da je let u 6 ujutro – ali to je prilika za organizaciju života u duhu carpe diem filozofije, a pošto u avionu baš i nema putnika (bilo nas je sedmero! – možete si ufurati da je to vaš privatni jet s kojim letite na filmski festival). Nakon samo 45 minuta leta sa super tetama stjuardesama koje će vam dati pića i jutarnjih kolačića koliko vam se jede (za razliku od Croatia Airlinesa gdje jutarnje kroasane dijele na broj putnika?!) evo vas u Sarajevu. Iako će vaš posjet početi klasičnom pljačkom taksista da vas prevezu do grada za suludih 20 eur (taxi u Sarajevu je inače jedan od najjeftinijih u Europi i… zašto taksisti na aerodromima često ne pale taksimetre već voze i iznenađuju cijenama!) nemojte se obeshrabriti. … Ups, počeo sam pisati turističku reportažu o Sarajevu a to mi nije cilj. Dakle vratimo se na „margine festivala“.

SFF je uistinu protkan kroz Sarajevo. Osjeća se moving, a istovremeno sve je nekako ležerno. Svi su dostupni pa čak i ulaznice za većinu projekcija. Festival prati čitav niz događanja – od profesionalnih diskusija do noćnog života. Tih dana u Sarajevu imate priliku čuti niz bendova iz regije čiji su koncerti u pravilu besplatni – bilo da sviraju u pubovima ili u manjim koncertnim dvoranama. Tu večer svirala su dva hrvatska benda Elemental i Jinxi. Ja sam završio na Elementalu koji je odradio sjajan koncert u sarajevskoj Slogi. Okruženi publikom na stageu, Elemental je priredio odličnu zabavu. Par dana prije nastupala je i Severina i ekskluzivno najavila svoj ulazak u politiku. Sarajevo je stvarno dobro mjesto za lansiranje političke kampanje. Kafići naravno rade do jutarnjih sati sa poprilično glasnom muzikom. Odmah mi je kroz glavu prošao naš ministar Karamarko koji bi nas u Zagrebu vjerojatno sve pohapsio uz angažman interventne policije zbog prekomjerne buke i narušavanja javnog reda i mira. Tog pristupa u Sarajevu za sada nema.

No što je s pederlukom? On je gotovo u potpunosti nevidljiv. Nakon kobne 2008. godine i pokušaja organiziranja Sarajevo Queer Festivala i nasilja koje je tada eksplodiralo preko noći ugasila se je i do tada vrlo vitalna organizacija „Q“. Izgleda da se aktivizam još nije oporavio od tok šoka. U programskoj knjižici festivala nabasao sam na dva gej-lezbijski povezna filma. Prvi je novi film Xavier Dolana „Otkucaji srca“ kojega smo prošle godine upoznali preko filma „Ubio sam svoju majku“. Programska knjižica kaže da film govori o tri bliska prijatelja u ljubavnom trokutu. Film nisam pogledao, ali kaže mi kolegica da je „totalno ok“. Drugi film je dokumentarac Nenada Puhovskog „Zajedno“ u kojemu se između ostalog portretira veza između dvije djevojke. Taj film smo također imali priliku gledati u Zagrebu. Ali „naglašenog“ pederluka ili queera nema. Možemo sada krenuti u diskusiju je li to potrebno ili nije, ali nekako mi je žalosno da je već i samo Sarajevo zaboravilo eksploziju nasilja prema queerovcima od prije samo dvije godine. Čini mi se da upravo SFF ima tu snagu da stane iza bosanskog queera na način da ima i queer program i da snažnije podrži queer produkciju u regiji. Zato je moj prijedlog da svakako od iduće godine krenu sa nagradom za regionalni queer film ili bar sa queer programom. Kao što je ove godine bio istaknut dječji program – s filmovima za klince. Stekao sam dojam kako Sarajevo ima neki čudno patetičan odnos prema djeci koji je rezultirao čak i sa podizanjem bizarnog spomenika u sjećanje na sve one mališane (stravična brojka; 514 poginule djece) koji su izgubili život za vrijeme rata. Oveći spomenik u samom centru Sarajeva neodoljivo podsjeća na falusni simbol (vidi slide fotke u zaglavlju) i nikako nam nije bilo jasno što je kipar htio reći?!

Za kraj, još jedan zanimljiv detalj festivala je da su neki od glavnih pokrovitelja festivala hrvatske tvrtke; Atlantic Grupa i Tvornica duhana Rovinj. Malo sam ostao zatečen kada sam na listi sponzora vidio i NATO. Nisam uspio saznati da li NATO plaća u cashu ili u oružju, ali i nad tom činjenicom ostali su mi upitnici u glavi. Kužim da se u BiH vrti kampanja za ulazak u NATO, ali ipak… sad me je malo i frka da iduće godine neće biti i neke NATO nagrade za naj-pacifistički film. Al tu nije kraj prisustva vojnih snaga na festivalu. Centralna festivalska zgrada smještena je u tzv. Domu armije ( u kojem su stolovale različite vojske još od 19. st), a na ulazu u zgradu stoji vojnik u uniformi i sa pištoljem oko pasa. Vojnicima bi mjesto definitivno trebalo biti publici a ne u organizaciji – makar to bilo i na samo simboličnoj razini.

Foto: queer.hr


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike