autor:

Igor Grabovac

Nedavno je jedan moj poznanik na svom Facebook profilu objavio kako je 777 prijatelja previše, i “no hard feelings, ali brišem sve koje ne znam”. Prvo mi je to bilo čudno, naime, kako si uopće došao do sve te siline “prijatelja”? No, ja sam na fejsbuku tek par mjeseci, pa mi je to možda čudno, iako me moji prijatelji sa dužim fejsbuk stažom uvjeravaju kako su takve “čistke” prijatelja normalne nakon svakih toliko mjeseci.

Sedamsto sedamdeset i sedam, zvuči zastrašujuće! Je li uopće moguće poznavati sve te ljude? Kako ih grupirati? U krajnjoj liniji, ima li uopće potrebe za svim tim silnim prijateljima?

Dunbarov broj

Poznati britanski antropolog Robin Dunbar (na slici) postavio je zanimljivu teoriju krajem 90tih godina. Proučavajući ponašanje primata uvidio je kako primati moraju održavati svoje socijalne veze putem socijalnog kontakta; obično timarenjem. Danjim istraživanjem, uvidjelo se kako kako broj kontakata koji primati mogu održavati je u direktnom odnosu sa veličinom njihovog neokorteksa. Svoju teoriju primijenio je i na ljude. Proučavajući veličinu neokorteksa u ljudi došao je do broja 148, odnosno zaokruženo na 150. Dakle, 150 osoba kao svojevrstan plafon ljudi s kojima je moguće održavati stabilne interpersonalne odnose.

Ovo će reći da su ljudska bića biološki ograničena u broju ljudi s kojima mogu održavati stabilne prijateljske veze.

It’s not me, it’s my brain

Danas je prilično popularno tvrditi kako su razne biološke teorije jednostavno zle i u biti ne predstavljaju nikakva ograničenja. No, teorija ograničenja u pitanju socijalnih odnosa nije toliko blesava koliko se čini na prvi pogled. Naime, vrijeme koji ljudi imaju je ograničeno, samim time ljudi moraju birati kako i s kime provoditi vrijeme. Kome dati prioritet u druženju u odnosu na preference, interese, potrebe itd.?

Jasno je da se ljudi ne timare, tj. rijetko kada grupno i rijetko kada u smislu održavanja društvenog poretka. Održavanje takvog oblika fizičkog kontakta zahtjeva jako puno mentalne energije. Pamtiti koga koji redom i zašto timariti oduzima puno vremena i sprječava napredak. Zato je upravo Dunbar spekulirao kako upravo pojava jezika, točnije tračanja, služi kao kohezivno sredstvo u održavanju socijalnog kontakta i na taj način mijenja timarenje i fizički kontakt kao nužnost za održavanje poretka.

Daljnja istraživanja upravo su pokazala kako su kroz povijest mnoga ljudska naselja, grupe ili recimo vojske se upravo vrtjele oko broja koji je čak i mnogo manji od 150 članova (u prosjeku 42% Dunbarovog broja), oni koji su dosegli plafon od 150 su obično morali biti u tako “velikom” broju zbog neke prijetnje izvana. Grupe te veličine mogu funkcionirati još relativno dobro bez potrebe za nekom birokracijom.

Ispravak netočnog navoda; 300!

Nakon pojave i naglog širenja Dunbarove teorije, pojavili su se i drugi antropolozi koji su došli do zaključka kako se kod ljudi ipak radi o nešto većem broju te tvrde kako je za ljude to ipak negdje oko 300. Potom su se javili i sveprisutni sociolozi koji su rekli kako i ima nešto u tome, jer ljudi načelno imaju širu mrežu ljudi s kojima kontaktiraju i one koji čine nekakvu socijalnu srž. Tako su na Harvardu pokušali to i ispitati te došli do zaključka kako se Amerikanci vole pohvaliti kako imaju veliki broj prijatelja, ali imaju zapravo vrlo mali broj ljudi s kojima mogu razgovarati o “važnim stvarima”. Ono što je znanstvenicima sa Harvarda uzrokovalo najviše zabrinutosti je to što taj broj bliskih ljudi stalno opada!

Društvena mreža

Istraživanja su se vrlo brzo okrenula novom fenomenu ljudske komunikacije: društvenoj mreži i pokazala kako je srednji broj prijatelja na Facebooku oko 120, s time da žene imaju tendenciju imati nešto više prijatelja od muškaraca. Ovaj nalaz podupire Dunbarovu hipotezu. No, kao što smo i vidjeli na početku, tako su i  ovi znanstvenici uvidjeli kako nije čudno naići na profile ljudi čije liste prijatelja broje i preko 500. No, pažljivijim promatranjem njihovih profila i interakcije vidjelo se kako opet unutar tih 500 i više funkcionira manja i stabilna grupa ljudi s kojom korisnik ili korisnica kontaktiraju. Dapače što je ta grupa manja to je i stabilnija.

U samim brojevima to ovako izgleda: prosječan muški korisnik od 120 facebook prijatelja kontaktira redovno s njih sedam, žene su opet nešto društvenije i u prosjeku kontaktiraju s njih deset. Kada se promatra dvosmjerna komunikacija tipa e-maila ili chata, muškarci pričaju u prosjeku sa četiri osobe a žene sa šest.
Kada se uzmu u obzir korisnici koji imaju 500 i više prijatelja, oni imaju i više ljudi s kojima kontaktiraju ali taj broj nije proporcionalno veći. Takvi muškarci komuniciraju sa 17, a žene sa 26 osoba. Kada se gledaju njihovi mailovi i chatovi, muškarci broje oko 10 a žene 16 kontakata.

Ovi brojevi podupiru teoriju o “društvenoj srži” ali i Dunbarovu teoriju. Naime, ljudi koji imaju preko 500 “prijatelja” i višestruko se udaljavaju od Dunbarovog broja zapravo ne pobijaju teoriju, jer oni zapravo samo pasivno promatraju i održavaju veze sa svim tim ljudima. Oni se zapravo ne umrežuju u komunikaciju s tim ljudima već samo šire svoj društveni krug “poznanika” koji, zapravo, tako i tako ne ulaze u njihov “Dunbarov broj”.

Sve je to marketing

Dakle, možemo reći kako se ljudi samo bolje oglašavaju, ali još uvijek imamo mali broj intimnih prijatelja s kojima se možemo timariti bez pretjeranog troška energije.

Dunbarova teorija, otkako je izašla na svijetlo dana, mnogo je preispitivana i istraživana, no do sada i nije pobijena. Zanimljiva su upravo istraživanja koja gledaju kako se Dunbarov broj može primijeniti na društvene mreže na internetu i je li možda njihova pojava doprinijela mijenjanju ili porastu broja? Tako da je i sam Dunbar pokrenuo veliki studiju na Facebook-u koja je trebala biti završena 2010. godine te se željno iščekuju rezultati. Treba dodati kako su neke kompanije i udruge veoma ozbiljno shvatile Dunbara, pa tako u švedskoj poreznoj upravi su odjeli organizirani upravo prema Dunbarovoj teoriji.

Ono za čime se još znanstvenici nisu poveli, a moglo bi biti od interesa jest vidjeti postoji li razlika u brojevima i takvom obliku komuniciranja između hetero i LGBT osoba, s obzirom da veliki broj kontakata, upoznavanja, komunikacije, seksa itd. LGBT osobe održavaju upravo preko interneta.