autor:

Zašto umjetnici stvaraju odnosno kako sami sebi opravdavaju svoju potrebu da svoje tvorevine podijele sa svijetom, jedno je od zanimljivijih pitanja s kojim volim suočiti mnoge od svojih sugovornika. Mlada umjetnica Lea Kralj Jager, o čijem smo strip angažmanu već pričali, ponudila je odgovor na to pitanje. Ona je doživljava kao izbacivanje sebe na vidljivo mjesto, kako bi to onda lakše proučila i definirala. I njezin rad koji je ovaj utorak postavljen na feminističkom i queer festivalu „Rdeče zore“ u dragoj nam Deželi, kako je rekla, osobne je prirode. Kombinirajući slikarstvo i animaciju nastalo je „Nešto treće“, rad u kojem se bavi temom transrodnosti. „Htjela sam animirati metamorfozu, i htjela sam to napraviti na velikom platnu. Imala sam potrebu da se vide pokreti kista i da platno bude prljavo uslijed toga, jer transformacije nikada nisu čiste i sterilne“, kazala je Lea za Queer.hr. Kako vam ne bih previše trebala objašnjavati kako njezin lik u samo nekoliko poteza promijeni svoj identitet i pretvori iz djevojčice u dječaka, najbolje će biti da pogledate sekvencu:

Rad „Nešto treće“ Lein je diplomski rad i mogao se ranije vidjeti na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Kako se ne voli ponavljati, pa čak ni kad je riječ o istom radu, Lea je u Ljubljani umjesto stvarne sobe s namještajem odlučila naslikati sobu, odnosno imitirati prostor. A zašto uopće soba? Spavaća soba je, objasnit će Lea, prostor intime, u kojem se može biti slobodan, biti ono što jesi, prostor u kojem se transformacije događaju. Scenografija je pomno napravljena, od knjiga koje se tamo nalaze, prigušenog svjetla do muzikice „Anthony and the Johnson“ koja tiho svira u pozadini.

Iako je Lea u Ljubljani bila tek koliko je bilo potrebno da postavi svoj rad i na otvorenju svoje izložbe, uspjela je uloviti makar dio atmosfere. „Oduševljena sam Metelkova city-em, jer izgleda kao veliko igralište za umjetnike i super je što Rdeče Zore tamo održavaju najveći dio festivala. O organizaciji mogu reći samo najbolje, cure su bile super i na usluzi kad je trebalo. Atmosfera na festivalu je odlična, a ima i dosta publike“, kazala je Lea. Međunarodni feministički i queer festival „Rdeče zore“ (Crvene zore) započela je šačica žena okupljenih u nekoliko nevladinih organizacija 2000. godine, a za cilj su postavile propitivanje granica koje postoje u društvu, a koje se uzimaju zdravo za gotovo. U dvanaest godina festival„Rdeče zore“ je postao jedan od zanimljivijih aktivističkih, umjetničkih i queer događaja u regiji. I ove godine, tradicionalno započevši od Dana žena, donosi cijeli niz izložbi, filmova, performansa, predstavljanja knjiga i glazbenog programa, a svima koji imaju nešto vremena i nešto kuna, savjetujem da sjednu na vlak i upute se prema Ljubljani. Možda taman pristignu na program naših domaćih glazbenih snaga – „Žen“ i „Zbeletron“ (o čijem gostovanju više možete pročitati na linku OVDJE!), a pametnih žena i dobre zabave sigurno neće nedostajati.