FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Napadnuti mladić o presudi: “Nasilje se ne isplati!”

objavljeno:

20. 10. 2011.
Napadnuti mladić o presudi: “Nasilje se ne isplati!”

autor:



Ovaj tjedan donesena je nepravomoćna presuda (KlikKlik) u slučaju mladića napadnutoga u tramvaju. Njegov napadač osuđen je na devet mjeseci bezuvjetnog zatvora, a povodom presude, porazgovarali smo s 22-godišnjim mladićem.

Kako si zadovoljan presudom i brzinom kojom je ovaj slučaj riješen?

Presudom sam zadovoljan, devet mjeseci bezuvjetno vrlo dobro zvuči, no zbog načina na koji kazneni sustav funkcionira u Republici Hrvatskoj, bilo bi nerealno očekivati da će napadač zaista odslužiti više od 4 do 5 mjeseci, što ipak zvuči puno lošije. Presuda i kompletan postupak su rješeni u rekao bih rekordnom roku. Očekivao sam natezanja po sudovima u daljnjim mjesecima, no čini se kako to ipak neće biti potrebno.

Misliš li da je napadač dobio dovoljnu kaznu?

Kazna je OK, činjenica da ju najvjerojatnije neće cijelu odslužit nešto manje. Ipak, u svakom slučaju, bezuvjetna zatvorska kazna sigurno nije nešto što je napadač očekivao da bi mogao dobiti u trenutku kada me napadao.

Smatraš li da će potencijalne napadače sve češće kažnjavanje počinitelja zločina iz mržnje ipak odvratiti od nauma da počine isti?

Osobno napadače smatram nepismenom bagrom, te čisto sumnjam da prate dnevne, ili bilo kakve druge novosti, da bi uopće čuli za kažnjavanja. Ako ova presuda nekoga preplaši i zbog toga u nekom trenutku odustane od bashinga, bilo bi mi zaista drago, no mislim da bi to bio pretjerani optimizam.

Imaš li komentar na činjenicu da je ovo do sad najstroža kazna koju je sud dodijelio ako se osvrnemo na ostale slučajeve ako si upoznat s njima?

Činjenica da je ovo do sad najstroža kazna govori samo o tome koliko pravosuđe mazi huligane, u ne znam točno čiju korist. U svakom slučaju se nadam kako će se u daljnjim slučajevima ipak suci više voditi za ovom presudom, nego za dosadašnjim packama po homofobnim prstima.

Koliko ti je mogućnost prijave preko Rozog megafona olakšala da se odlučiš svoj slučaj prijaviti policiji i uopće krenuti u sudski postupak?

Iskreno nisam bio niti upoznat s mogućnošću online prijave, već sam praktički direktno poslije napada nazvao Marka iz Zagreb Pridea, kako bih saznao proceduru za eventualne probleme s policijom ili doktorima (kojih moram napomenuti nije bilo niti najmanje, već sam imao isključivo pozitivna iskustva s njima), koji me onda uputio na online prijavu. Online prijava je odlična stvar, iako moram priznati da u trenutku kad sam proscrollao po pitanjima i vidio koliko ih je mi je malo falilo da odustanem od svega. No, kako mi je to navika i na ispitima na faksu, nikoga ne bi smjelo to obeshrabriti.

Što očekuješ od građanske parnice koju si odlučio pokrenuti?

Od građanske parnice iskreno niti ne znam što bih mogao ili trebao očekivati. Za tjedan dva planiram skupiti potrebnu dokumentaciju, te se raspitati kod odvjetnica o postupku i očekivanjima.

Kakav osjećaj ti je pružila činjenica da je tvoj napadač osuđen na zatvorsku kaznu? Misliš li da će ga zatvorska kazna rehabilitirati?

Presuda me razveselila, jer je doista pokazala koliko se nasilje ne isplati. Zbog napada koji je trajao par minuta i vjerojatno je napadaču dao istu količinu vremena zadovoljstva, ga sad čekaju nadam se nimalo ugodni mjeseci u zatvoru. Rehabilitacija je malo kompliciranije pitanje i iskreno nisam tip osobe koja vjeruje u rehabilitaciju u zatvorima. Ono što bi se eventualno moglo dogoditi jest da ga zatvor dovoljno preplaši, zbog čega bi se ubuduće suzdržao od ekscesa, no kako napadača ne poznajem, nisam sklon analiziranju njegovog psihosocijalnog stanja.

Možeš li dati neki savjet osobama koje su žrtve diskriminacije i homofobije, smatraš li da su takvi slučajevi nedovoljno prijavljivani policiji?

Smatram da bi se SVI napadi bez obzira na motiv koji stoji iza njih trebali prijavljivati. U Hrvatskoj ne smatram homofobno nasilje najvećim problemom, već činjenicu da se nasilje općenito toliko olako shvaća, što i rezultira smješnim kaznama za isto (sjetimo se samo slučaja Luke Ritza). Jasno mi je da u našim ruralnim sredinama prevladava “boys will be boys” mentalni sklop, no neprihvatljivo je da takvu idiotariju slijede i djelatnici u pravosuđu. Jedini način da se udaljimo od takvog sklopa je da neprestano prijavljujemo i napade koji nisu rezultirali teškom ozlijedom. Ako ništa drugo, barem će napadači biti evidentirani, te će ih biti lakše locirati ukoliko počine teški tjelesni napad.

Izjavio si kako svi imamo određenu averziju prema institucijama, misliš li da je relativno pozitivni ishod tvoga slučaja možda ohrabrio LGBT populaciju da prijave napade?

Kad sam spominjao averziju prema institucijama nisam zapravo mislio na slova naše abecede, već općenito na građane RH, koji su već dulje vrijeme u stanju melankolije i stava kako je posao građana služiti institucijama, a ne obrnuto. Za članove LGBT populacije koji ne prijavljuju napade ne vjerujem kako postoji racionalno objašnjenje zbog kojeg to ne čine, već se radi o isključivo internaliziranim blokadama koje mogu jedino oni sami premostiti. Pozitivna predrasuda može nekome poslužiti kao poticaj za prijavu, no to je moguće isključivo kod osoba koje su se već pomirile sa jednostavnom činjenicom kako žrtve nisu krive za napade na sebe.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike