- Queer.hr - http://queer.hr -

Uzori su mi umjetnici koji stvaraju i žive od toga

Posted By On December 13, 2010 @ 5:03 am In Kultura,Likovna umjetnost | No Comments

Predstavljanje: Quentin 7:
QUEERVIEWS by Srđan Sandić:


Quentin 7 je rođen u Zagrebu 1979. Nakon srednje škole je otišao u Amsterdam, gdje se naučio šivati i počeo izrađivati odjeću i nakit. Nakon 5 godina boravka, vratio se u Zagreb. Trebalo je obaviti civilnu vojsku – kaže. Nakon toga je završio tečaj za obradu metala i tečaj za izradu keramike, nakon čega je par godina izrađivao keramiku s prijateljicom u njenoj firmi. Uslijedili su dječji tečajevi u ‘Studiju Tanay’ i neke umjetničke kolonije. Ove godine počeo je eksperimentirati sa staklom u “Bokart”-u. S njima je imao i izložbu nakita na ovogodišnjem ‘Špancirfestu’, a nedavno je s Artiđanom nastupio na Modnom ormaru, također s nakitom. Uskoro ga čeka samostalna revija u klubu Sirup.

Quentine, nedavno si imao svoj prvi modni izlet s Artiđanom kao dizajner nakita. Kakvo je to bilo iskustvo?

Bilo je divno! Jako mi je drago da smo zajedno izlagali i da sam dobio priliku pokazati svoj rad na mjestu kao što je ‘Modni ormar’. Ani su se odmah svidjele staklene kravate i dobro su sjele na njene kombinezone, tako da mi je drago što mi je dala priliku da sudjelujem na njenoj reviji. Lijepo je kad se ono što imaš za pokazati svidi i drugima. Već su počele neke suradnje od te večeri.

Inače se baviš izradom nakita i drugih raznoraznih modnih gadgeta te si samostalan u tome i vrlo autentičan. Zanima me – može li se “živjeti” od izrade nakita u Hrvatskoj te tko ti je klijentela?

Svakako, ali treba stalno biti u pokretu. Koliko se potrudiš, toliko zaradiš. Pretpostavljam da je tako u svim profesijama. Stvari prodajem na razne načine: u svom ateljeu, u raznim galerijama i uredima, a sada mi je u planu pokretanje web-shopa, tako da mi je klijentela raznolika: od osoba koje žele unikatni komad nakita do osoba kojima treba popravak neke stvari koju već imaju. Ako sam dorastao izazovu, ne odbijam nikoga.

Tko ili što su ti uzori u tvom umjetničkom djelovanju?

Govoreći općenito: umjetnici koji stvaraju i žive od toga. U tu kategoriju spada velik broj osoba koje poznam i poštujem. Inspiriraju me djela Alana Hranitelja i Pierre&Gillesa, po estetici. Od dizajnera se divim Rossu Lovegroveu i Tapiju Wirkkali, zbog raznih tehnika koje su iskoristili pri ostvarivanju svojih djela (staklo, keramika, metal, plastika…) koja su vrlo raznolika (umjetnička djela i uporabni predmeti), ali i zbog samog pristupa dizajniranju i životu.

Što misliš o stanju hrvatske mode i praksama modnih manifestacija poput Cro a portera, Fashion weeka i drugih koji su u suštini apsolutno nevidljivi van domena RTL televizije i časopisa Story. Preciznije: zanima me što misliš – zašto hrvatska moda nije vidljiva vani?

Ne mislim da je hrvatska moda nevidljiva. Osobi koju zanima je vrlo dostupna: postoje časopisi, emisije (koje si spomenuo) i velik broj samih događanja na kojima se može vidjeti hrvatska moda. Često se ulaznice jednostavno dijele. S te strane je moda vrlo dostupna, s druge nije jer si je velik broj ljudi ne može priuštiti. No, čini mi se da je modne publike i mušterija dovoljno za svakog.

Što danas znači biti modni “znalac”?

Vjerojatno isto kao i uvijek: biti u toku s modnim zbivanjima i trendovima, ali i poznavati modnu prošlost. Pravi znalac sve to koristi da ostvari vlastiti stil.

Što tebi osobno znači biti “in”; “cool”; “u trendu”?

Mislim da je kategorija ‘cool’ najviše u stavu i energiji određene osobe. ‘In’ i ‘u trendu’ su obično ljudi na kojima vidimo tokove suvremene mode. Nije nužno niti dobro, niti loše.

 

Pripremaš samostalnu izložbu u klubu Sirup. Što tamo možemo očekivati, kako je došlo do suradnje? Hoće li to biti prodajna izložba?

Na suradnju me pozvala Irija Čajavec, draga prijateljica i organizatorica umjetničkog programa u ‘Sirupu’. Imao sam mini izložbu na ‘Sicko Disku’ 04.12. koja je trajala samo jedan dan, te ću imati i reviju i izložbu koja se otvara 16. prosinca. Pošto volim izrađivati i nositi kravate, odlučio sam na ‘Sicko Disku’ napraviti izložbu raznih kravata koje sam izradio.

Za ‘Sirup’ sam mislio pretvoriti gornji kat u svojevrsni vrt i izložiti kostime ptica, izložba bi umjesto otvorenja imala modnu reviju sa kostimima koji će kasnije biti izloženi. Izložba je svakako prodajna.

Što misliš da je najviše queer u tvojim radovima? Tehnika, materijal, koncept? Možeš li obrazložiti?

Nisam ni znao da moji radovi imaju queer dimenziju! Ha-ha-ha! Pa, mislim da su to najviše koncept i materijal. Da objasnim na primjeru kravata: jedan običan odjevni predmet postaje neobičnim čim ga se izvede u staklu ili žici. Njegova dimenzija se mijenja ako se napravi u obliku penisa. Iako su potpuno nosive, nisu nešto što bi nosili poslovni ljudi, što im daje jednu notu razigranosti i potpuno suprotan efekt od onog službenog i svečanog (prigode u kojima se obično i nose kravate).

Tko misliš da je moguća klijentela tvojih kravata i tvojih radova, odnosno- tko bi želio da bude?

Htio bih da to budu ljudi koji vole eksperimentirati sa svojim izgledom i koje nije strah tako prošetati gradom. I pokoji biznismen, naravno!

Pogledajte galeriju kravata ovdje:


Article printed from Queer.hr: http://queer.hr

URL to article: http://queer.hr/1285/uzori-su-mi-umjetnici-koji-stvaraju-i-ive-od-toga/

Copyright © 2011 Queer.hr. All rights reserved.