Ne znam točno tko je zaslužio veći i crveniji minus: Marijana Petir i Ana Lovrin koje su se u sinoćnjem Dnevniku pokazale kao tipični predstavnici nazadnjaštva u hrvatskoj politici, ili neimenovani Kukurikovac ili Kukurikovka koji se na jučerašnjem sučeljavanju na temu LGBT prava nisu niti pojavili. Od Marijane Petir, istini za volju, nismo niti očekivali dvije pametne, ali svejedno je nevjerojatno s kojom lakoćom ta političarka uspijeva bubnuti svaki put sve veću i veću glupost. Ovoga se puta istakla tvrdnjom da se nudisti eto ne šeću goli gradom jer znaju da to nije primjereno pa je „i kod homoseksualnosti jasno da je riječ o sklonosti koju pojedinci mogu kontrolirati ako to žele“. Iako je to izjava od koje bi mi mozak zagorio sam po sebi, dodatno mi se iz ušiju počelo dimiti jer je Dama s krunicom zapravo odgovarala na pitanje što bi učinila da joj kćer odluči otići živjeti s djevojkom.
Nešto umjerenija Lovrin – iako po stavovima jako bliska mlađoj joj kolegici – na pitanje o legalizaciji istospolnih brakova kazala je da Hrvatska ima Zakon o istospolnim zajednicama (čime, se, ironično, u diskursu nastavlja na nedavne Milanovićeve izjave u Stankovićevoj fotelji KliK!-na-članak) te da su „uža obitelj roditelji i djeca“. Razvezla se Lovrin i o prokreaciji koja je prirodna i za koju su potrebni muškarac i žena pa nije bilo teško pogoditi koji će biti njen odgovor na pitanje o posvajanju djece homoseksualnih i lezbijskih parova – „to treba ostaviti obiteljima koje su po našem zakonu definirane kao zajednice muškarca i žene“. Dama s krunicom predvidljivo je i rezolutno tvrdila da ne, nikako se neće mijenjati zakoni koji bi LGBT populaciji dozvolili sklapanje bračne zajednice niti bi se LGBT parovima dopustilo posvajanje djece – štoviše, u jednom je trenutku frau Petir djelovala kao da će je od same čudovišnosti pitanja trefiti kap.
Lovrin i Petir su odgovarale i na pitanja Helene Štimac Radin iz Ureda za ravnopravnost spolova koja ih je prilično konkretno pitala znaju li koje mjere borbe protiv diskriminacije i jednakost pripadnika LGBT zajednice sadrži nacionalna politika borbe protiv diskriminacije koja je usvojena ljetos u parlamentu. Marijana Petir je uzvratila pitanjem „zna li gospođa Štimac Radin da Hrvatska ima Zakon o suzbijanju diskriminacije i da u tom zakonu nisu svi jednaki i nemaju jednaka prava“. Plaćam kavu onome tko mi objasni o čemu ona to točno govori, a dodajem na ponudu i sok onome tko mi objasni mentalni sklop Ane Lovrin koja se s ovom složila kao da je riječ o biblijskoj istini iako se dam kladiti da ni njoj nije bilo jasno o čem ova to.
Na posljetku je trebalo reći kada je nacionalni dan borbe protiv homofobije i transfobije. „Moj interes nisu istospolne zajednice i obilježavam druge datume u svom životu“, kazala je Petir, a Lovrin je dodala da na taj dan sigurno neće marširati gradom pa eto, ne zna.
No dobro, od HDZ-ovih i HSS-ovih prvoborki to su više ili manje očekivani odgovori koji, istina, iznenađuju tek novim razinama bedastoća koje su političari u stanju izgovoriti kada im se pred očima mahne crvenom krpom pod nazivom „lezbe i pederi“. Puno je veće pitanje kako je i zašto Kukuriku koalicija koja se u ovoj državi predstavlja kao progresivna i napredna snaga – zaboga, Vesna Pusić nositelj je titule homofrenda desetljeća – nije odvažila poslati makar jednu pametnu osobu koja bi suvislo artikulirala stavove. Ne sumnjamo da o navedenim pitanjima imaju stav, ali ne sumnjamo niti da im se muda za napraviti ispravnu stvar smanjuju proporcionalno približavanju izbora.
Sta se moglo i ocekivati od ove dvije glupace?!?