autor:

Ako su transeksualci općenito od svih članova LGBTQ obitelji najmanje vidljivi u društvu, onda su među njima transeksualke (M to F) u još nezavidnijoj, gotovo nevidljivoj poziciji. Jedan muškarac i jedna žena, odnosno jedan transeksualac i jedna transeksualka, osmislili su zajednički projekt nazvan „Translady Fanzine“ koji je za cilj imao napraviti mali, ali vidljiv korak u mijenjanju takvoga stanja. On je Amos Mac, fotograf i pokretač popularnog internetskog portala „Original Plumbing“  koji je posvećen transeksualcima (F to M). Ona je Zachary Drucker (M to F), performerica i video umjetnica, čiji se najpoznatiji performans “The Inability to be Looked at and the Horror of Nothing to See” sastoji u tome da ona leži samo u gaćicama i s metalnom kuglom u ustima dok njezin snimljeni glas daje upute gledateljima da uzmu pincetu i čupaju joj dlačice. Za one koji bi možda na trenutak oklijevali, ona ima nasnimljenu poruku: „Ne boj se, kučka to može podnijeti!“

U četiri dana u prosincu 2010. Amos i Zachary, gotovo se ne poznavajući, otputovali su u Syracuseu, grad u kojem je Zachary odrasla i tamo, što u njezinoj kući što na igralištu njezine srednje škole, snimili seriju fotografskih portreta koje su nazvali „Distance is where the heart is, home is where you hang your heart“. Amos Mac i inače preferira snimati modele u njihovom prirodnom ambijentu, a ne u nekom studiju te dobiva fotografije koje, kako je kazao jedan kritičar, love ljude i mjesta koji djeluju u jednakoj mjeri sjebano i predivno. Zachary je Amosu dopustila svojevrsni voajerski pogled u njezinu povijest i intimu koje nije zabilježila ni u vlastitim umjetničkim radovima tako da je odabrana scenografija uvelike nabijena emocijama i otežana prošlošću. Ako i ne znamo koliko je bilo teško odrastati kao transeksualka, Zacharyno lice dok stoji ispred obiteljskih vrata ukrašenih božićnim razglednicama dat će nam to naslutiti. Te razglednice predstavljaju, kako je objasnio Amos, heteronormativnost koja postoji u strukturama mnogih obitelji, a Zachary ispred njih stoji tako snažno i beskompromisno kao da predstavlja neku vlastitu, queer klasu.

Oslanjajući se na modnu fotografiju i glamur starog Hollywooda Amosova djela se poigravaju odnosima promatrača i promatranog, podčinjavanja i osvajanja, doma i daljine. Nju, koja je pozirala mnogim fotografima, zanimalo je hoće li biti drugačije gledana/viđena ako s druge strane objektiva bude neka transeksualna osoba. Mnogi se ljudi pri radu s transeksualcima fokusiraju na njihove operacije i uzimanje hormona, gledaju ih kao produkt začuđujuće transformacije, a ne kao ljudska bića. Ovaj put, budući da i subjekt i objekt, i fotograf i model, dijele zajedničko iskustvo promjene spola i osviještenog življenja transeksualnog identiteta,  osmislili su moćnu fotografsku priču koja govori ponajprije o ženi, a zatim o transeksualki. Na jednoj od rijetkih fotografija koje se mogu trenutno pronaći na netu vidjet ćemo predivnu, gotovo prozirnu plavušu prodornoga plavog pogleda čija ženstvenost ide dokle god ženstvenost može ići. Snijegom prekriveno školsko igralište za ragbi, taj snažno obilježeni muški prostor, osvaja predivna gola žena zaogrnuta jedino smeđom bundom i šubarom. Njezina pojava isijava čistoćom, jednostavnošću i neizgovorenom moći dok njezinu istovremenu prisutnost i izmještenost naglašava semafor s crvenim slovima domaći-gosti.

U projekt je uključena i korespondencija između Amosa i Zachary koja daje dodatni okvir fotografskoj priči; predstavit će ih kao zanimljive pojedince i umjetnike, ali i rasvijetliti i mnoge zablude i predrasude o transeksualcima i transeksualnosti. Ako se uzme u obzir marginalnost te skupine u društvu, neće nas čuditi Amosova fantazija o izoliranom otoku na kojem bi živjeli isključivo transeksualci.

„Translady Fanzine“ predstavljen je prije desetak dana na newyorškom sajmu knjiga u Muzeju moderne umjetnosti, no projekt tu ne završava. U planu imaju da se jednom godišnje predstavi nova etapa „Translady Fanzinea“, u novom obliku i s novim umjetničkim akterima.