FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Intervju – Gilbert & George

objavljeno:

11. 06. 2010.


Intervju: Gilbert i George

Razgovarali: Ines Kotarac/Josip Horvat

Q: Dobro došli u Zagreb! Ovdje ste kako biste predstavili izložbu Jack Freak Pictures. Možete li nam nešto reći o njoj?

George: Jako nam je važno i osjećamo se povlašteno što smo sa svim ovim slikama stigli u Zagreb. Ovo je najvjerojatnije prvi i posljednji put da smo ovdje s ovim slikama.
Gilbert: Prošle godine smo nakon velike izložbe u Tate Modernu bili spremni za sasvim novu seriju slika koje se bi se još više bavile nacionalizmom i seksualnošću stavljajući ih u međusobne odnose. Odlučili smo napraviti veliku turneju koja počinje u Malagi, nastavlja u Zagrebu, zatim slijede Bruxelless, Hamburg…

Q:  Kako birate gradove koje ćete posjetiti?

George: Uvijek kažemo da nam je jako bitno pokazati slike u Londonu, Parizu i New Yorku jer se tamo ipak nalazi tržište. Ipak, smatramo kako imamo poruku koja može biti odaslana u različite dijelove svijeta jer radimo umjetnost za svakog. Većinu suvremene umjetnosti moguće je jedino pokazati u Londonu jer se ipak radi o uskim krugovima koji mogu razumjeti takvu vrstu umjetnosti. Mi se u svojoj umjetnosti bavimo temama poput smrti, nade, života, straha, novca, rase, religije….

Q: Zapravo svime…?

George: Ugrubo da, stvarima za koje ljudi ne žele čuti. U Zagreb smo došli jer nas je pozvala Marijana. Tamo gdje nas ne žele, mi ne dolazimo. Vrlo jednostavno.

Q: Dakle, ovo vam je prvi posjet Zagrebu?

Gilbert: Ne, treći put. Prvi puta smo stigli kada je Muzej suvremene umjetnosti bio gradilište, to je bilo otprilike prije šest godina. Došli smo kako bismo vidjeli mjesto budućeg muzeja jer su postojale neke ideje da napravimo izložbu ovdje. Zatim smo ponovno bili ovdje prošlog rujna i pomislili da će ga možda ipak dovršiti.
George: Jako nam je uzbudljivo kao umjetnicima dovesti slike na potpuno nov teritorij.

Q: Što ste očekivali od Zagreba?

Gilbert: Još se uvijek sjećamo velikih izložbi koje smo napravili. Kada smo prvi put posjetili Rusiju 1990. napravili smo izložbu u Moskvi i 1993. u Kini, u Pekingu i Šangaju, bilo je to za nas potpuno novo iskustvo. Volimo izložiti naše slike na mjestima na kojima još nismo bili viđeni jer i mi volimo vidjeti mjesta na kojima još nikada nismo bili. To je uvijek uzbudljivo, zar ne?

Q: Zanimaju li vas više mjesta ili ljudi koji tamo žive?

George: Ovisi, većinom reakcije ljudi na naše slike i njihovi osjećaji.

Q: Čitate li kritike u novinama?

George: Da, da!
Gilbert: Ja sam osobno davno prestao.
George: Ja ih pročitam i kažem mu što pričaju.
Gilbert: Ali na kraju krajeva kritike ništa ne znače.

Q: Neki se umjetnici znaju uvrijediti…

George: Da..
Gilbert: Ja imam čelično srce!
George: Nikad nismo obraćali pozornost na mišljenje javnosti ili kritike…
Gilbert: Uvijek se bavimo stvarima zbog kojih nas ne vole, pa mislimo kako bismo trebali sljedeći put napravit nešto zbog čega će nas zavoljeti.

Q: Je li vam bitno da vas ljudi vole?

George: Za nas je prvenstveno najvažnije stvoriti slike, srediti ih i napraviti izložbu. Čaroban trenutak je na samu večer otvaranja kada držimo čašu vina u ruci, a oko nas hrpa tinejdžera koja nas liže.
Gilbert: To je to – zato to radimo. Nakon što završimo počinjemo sve ispočetka.

Q: Vi inače ne odlazite na druge izložbe, u muzeje, u galerije – zašto?

George: Nemamo vremena i ne želimo biti kontaminirani. Mislimo kako je jedina tajna za nas, kako stvarati umjetnost za svakoga, u tome da budemo na dva puta, na onom normalnom i onom čudnom. Čudno i normalno u jednakoj mjeri, istodobno.

Q: Što je to čudno?

Geroge: Čudno je to da oslobodite um, da nikad ne idete u kupnju. Osjećate se drukčije ako ne idete u kupnju. Ako nikad ne idete na operu, balet i u kazalište, potpuno ste drugačija osoba.

Q: Osjećate li da time gubite nešto?

Gilbert: Ne, dobivate toliko toga…
George: …to je kao droga…
Gilbert: ..potpuno ste slobodna osoba…  
Geroge: …divno je, preporučujemo svima.
Gilbert: Ako ne idete u kupnju, nemate osjećaj da trebate pričati sa svakim. Ne morate prihvaćati mnoge ljude i potpuno ste slobodni raditi što god poželite. Ako ne idete na otvaranja, ne morate raditi kompromise – mi ih ne radimo jer ne odlazimo na njih.
George: Ljudi kažu da se, kada si zaljubljen ili te netko privlači, osjećaš i ponašaš drugačije, sretan si. Isto tako možeš i mentalno biti zaljubljen u drugi mozak.

Q: Kako biste prokomentirali to što upravo vi sa svojom popularnošću i tržišnom vrijednošću prodirete i utječete na druge ljude?

Gilbert: Pa sve dok oni ne utječu na nas, nije nas briga. Jer mi smo glavni, mi želimo biti glavni.
George: Jako smo povlašteni. U ponedjeljak ujutro otići ćemo u atelje i raditi i ne trebamo apsolutno nikome polagati račune.

Q: Znači niste uopće povezani sa stvarnošću?

Gilbert: Ne, mi sebi stvaramo svoju slobodu. Sve radimo sami, od početka do kraja. Stoga ako želimo napraviti nešto čudno, jednostavno to i napravimo, jer ne trebamo čekati reakciju nekog pomoćnika ili nekog drugog. Potpuno smo slobodni.

Q: Brinete li se ikada za tržište, hoćete li što prodati? Ipak je u Velikoj Britaniji umjetničko tržište jako razvijeno.

Gilbert:  Nikada nismo ništa prodali u Britaniji.
George: Jako, jako malo toga. U Velikoj Britaniji zapravo nema kolekcionara, svi su zapravo iz Arapskog svijeta, Irana, Pakistana, ali ne postoje naši lokalni.
Gilbert: I nekako na čudan način naša umjetnost nervira 80% ljudi…
George: …ali ne javnost…
Gilbert:… već kritičare i kolekcionare. Kažu da su naše slike previše seksualne, previše pornografske, previše grube, previše nacionalističke i to je to. Zato ne žele kupiti ništa.

Q: Mislite li da još uvijek postoje tabui u umjetnosti?

Gilbert: Među kolekcionarima definitivno. Zato kada odete u New York u MoMA-u, što kupuju? Kupuju apstrakciju jer ništa ne predstavlja.
George: Komisije se uvijek zgroze kada vide naše radove.
Gilbert: Obično se prestrave kad vide dva gola muškarca.

Q: Je li vam bilo jako teško probiti se sa figurativnim slikarstvom, jer u doba vaših početaka apstraktna umjetnost je bila jako popularna?

George: Izborili smo se vrlo jasno za svoju poziciju. Mi vjerujemo u umjetnost za svakog.
Gilbert: Iako stavljamo sebe u središte svoje umjetnosti, ipak pružamo ljudima neki osobni pogled na svijet. Prikazujemo kako osjećamo svijet oko sebe, seksualnost, pripadnost nekoj zemlji. Uspijevamo izvući negative naših slika. Odrezali smo si tzv. umjetničku ruku jer svi govore kako vole boju, potez na slici…
George: Ne želimo da nas ljudi vole radi vizualnog doživljaja jer onda ne dožive ono o čemu pričamo.
Gilbert: Ono negativno je moćnije i zapaženije.

Q: Je li teško u ovo doba još uvijek biti provokativan, izazivati?

Gilbert: Naravno da jest.
George: Mi ne želimo biti agresivni i grubi pa da završimo tako da nam skidaju slike. Želimo se izvući s provokacijom.
Gilbert: Samo pokušavamo koristiti religiju u umjetnosti, za i protiv. Premda je u Engleskoj sekularno društvo, nitko od umjetnika ne voli koketirati s vjerom, jer misle da nije dozvoljeno.

Q: Postoji li nešto u vašim životima što nije povezano s vašom umjetnošću?

George: Nikad nisam razmišljao o tome…

Q: Jeste li ikada samo obični građani, a ne i umjetnici?

George: Mi smo samo veliki, ludi i ambiciozni muškarci.

Q: Mislite li da biste ovdje mogli dobiti neku novu inspiraciju?

Gilbert: Nikada ju ne tražimo, svugdje je isto. Utjecaj i inspiracija treba biti u tebi i u tvojem umu. Život je svugdje jednak.
George : Svijet je lopta i svugdje se okreće na isti način. Kada nas neka „beba umjetnik“ pita za savjet, mi mu samo kažemo: Kada se ujutro probudiš, uspraviš se u svojem krevetu i čak prije nego otvoriš oči i ustaneš, zapitaj se: Što želim svijetu reći danas?
Gilbert : I imamo još jedan savjet studentima umjetnosti: Jebeš profesora!

Q: Kao umjetnici osjećate li se kao misionari ili glasnici?

Gilbert: Ne, više kao slobodni umovi.
George: Uvijek ćete promijeniti mišljenje nekome kada mu pokažete da ima prostora za slobodu. Tijekom godina shvatili smo da smo slobodniji od mnogih drugih ljudi.

Q: Kada biste imali želju koja bi se sigurno ostvarila, koja bi to bila?

Gilbert&George: Slobodna djeca!

Q: Jeste li sretni?

Gilbert&George: Pa imamo sve.
George: Živimo jednostavno i zadovoljni smo, neupadljivi i ne maltretiramo svoje susjede. Savjet: nikada nemojte ozlijediti svoje susjede.
Gilbert: Osim ako to ne žele.

Foto: Darko Vaupotić/Queer Zagreb


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike