autor:

Nakon godina provedenih u specijalnom programu, s izraženom vjerskom pozadinom, osobe mogu promijeniti svoju seksualnu orijentaciju; revolucionarno su zaključili psiholozi Stanton Jones i Mark Yarhouse s dva vjerska sveučilišta u SAD-u i nalaze objavili u ‘The Journal of Sex and Marital Therapy’.

Naravno, studiju je odmah napao ostatak znanstvene zajednice tvrdeći, ne direktno, da je najobičnija glupost te da se seksualna orijentacija ne može mijenjati. Naravno, isto su reagirali LGBTIQ portali i blogovi.

Studija je pratila 65 sudionika tijekom šest godina pohađanja vjerskog programa namijenjenog „individualcima i obiteljima koje su pogođene s homoseksualnosti kako bi pronašli oslobođenje kroz snagu Isusa Krista“. U početnoj ih je fazi bilo 98, no 35 sudionika je odustalo prije nego je program završio, od čega je samo jedna osoba priznala da je to stoga što je odlučila prihvatiti svoj identitet. Napredak ostalih je, između seminara čitanja Biblije i molitvi, praćen redovitim intervjuima koji su uključivali pitanja o seksualnosti, emotivnoj i romantičnoj privrženosti osobama suprotnog ili istog spola, te seksualnim fantazijama.

Početna hipoteza ovih znanstvenika jest da je seksualna orijentacija promjenjiva, što dokazuju s brojkom od 23% polaznika koji su odbacili gej identitet i 30% koji su na kraju programa odabrali celibat. Ipak, od preostalih čak 23% nije nikako reagiralo na tretman a još 20% je otvoreno prihvatilo svoje identitete.

Prema ovim znanstvenicima, onih 23% koji su proveli intenzivne tretmane očito nekakve vrste brainwashinga dokazuje kako je seksualna orijentacija promjenjiva!

Pravi su znanstvenici zgroženi ovim terapijama (o njihovoj štetnosti već smo nekoliko puta pisali) te tvrde kako ovi psiholozi ne mogu tvrditi da su bihevioralne promjene usađene u polaznike zapravo promjena njihove seksualne orijentacije – što u ovakvim slučajevima nije nikakvo iznenađenje. Naglašavaju kako psiholozi koji provode religijske seminare u svrhu promijene orijentacije ne shvaćaju kako seksualna orijentacija i seksualni identitet nisu ista stvar. Drugim riječima, osoba se možda više ne želi identificirati kao gej nakon terapije no to ne znači da ga muškarci više ne privlače.

Cilj ovih znanstvenika je, između ostalog, dobiti više poštovanja za svoje programe konverzije od nadležnih zdravstvenih institucija; odnosno, dati slobodu osobama koje žele promijeniti seksualnu orijentaciju da krenu s tretmanom.

Iste institucije bi, možda ipak pametnije, svoje resurse mogla uložiti u programe prihvaćanja svog seksualnog identiteta!