autor:

Gej medije posljednjih je dana zainteresirao slučaj Anne Read Lattimore koja je 2008. dozvolila jednom fotografu da njenu sliku upotrijebi na websiteu svog salona. Godinama kasnije ista je osoba otkrila kako je fotografija downloadana sa samo jednog sitea gotovo sedam tisuća puta, korištena na nekoliko dejting stranica (iako se sama osoba nikada nije na njih prijavila) te čak i za jednu coming aut kampanju što ne bi bilo čudno da Anne, kako navodi, nije sretno udana hetero žena. Trenutno je u procesu tužba protiv fotografa i spornih siteova, a po svemu sudeći će tužbe i dobiti.

One se, naime, temelje na tezama da je razbacivanje njenih slika po internetu uzrokovalo negativnu stigmu, počevši od one da vara svog muža pa do toga da je lezbijka. Zanimljiv je jedan online komentar zaključio kako, iako ima puno pravo ove tužbe dobiti, nakon što je prođe osjećaj gađenja i srama u kakvoj se poziciji pronašla zbog toga što su je stavili u koš s nevjernicama ili lezbama, konačno shvati na koji način je zapravo svakodnevno tretirana LGBTIQ zajednica s kojom toliko ne želi imati poveznice.

U vremenu bezbrojnih društvenih mreža, koje su prema posljednjim informacijama pratile kretanja svojih korisnika na netu čak i nakon što bi se s njih isključili, zapravo je uistinu malo što lagano sakriti od javnosti. Upišete li svoje ime i prezime u tražilicu u najmanju ruku možete biti sretni ako vam na listi izbaci samo link na Facebook i Twitter profil te plasman na rang listi upisa na fakultet.

Fotografije i osobne informacije dostupnije su nego ikad, a samim time i na dlanu svima koji se njima žele okoristiti – bilo iz šale ili drugih pobuda.

Tako npr. na gej dejting stranicama nije nimalo neuobičajeno da korisnici postaju photoshopirane slike manekena i glumaca uz uvjeravanje da su njihove, skrivaju svoja vlastita lica u strahu da netko ne bi na svoje računalo spremio njihove vlastite, a tu i tamo se naiđe čak i na pravu krađu identiteta gdje se osobe izdaju za nekoga tko nisu. I to ne s fotkom muškarca iz Kanade, Singapura ili Rusije već dečka iz susjedstva kojeg mnogi zasigurno i poznaju.

Naravno da nikome ne bi bilo jednostavno ugledati vlastitu sliku priloženu uz temu uz koju se nikako ne povezuje, ili još gore, vlastiti identitet ukraden za svrhu tuđe samopromocije ili bacanja negativne stigme. No, kako se u tom slučaju obraniti? Početna nervoza koju sam ja osjećao kada sam se našao u sličnoj situaciji samo je zamijenilo nonšalantno prijavljivanje lažnih profila.

Neke su krađe bezopasne, druge mogu stvoriti poprilično nelagodan osjećaj, kakav trenutno ima djevojka s početka priče.

Kolikom se brzinom tehnologija razvija teško da ćemo se u skorijoj budućnosti moći obraniti od sve češćih ovakvih slučajeva, a kada sve prijeđe u krajnost, najbolje je rješenje – prijaviti.