„Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“ – definicija je koja će možda zauvijek promijeniti pristup institucija nasilju nad LGBT osobama, jer se jasno zahtjeva da se takav zločin pri odmjeravanju kazne uvijek uzima kao otegotna okolnost, a u nekim slučajevima je propisano i koliko kazna mora biti teža.

Naročito se naglašava – s propisanom težom kaznom – u slučaju ubojstva, ozlijede, silovanja te izazivanja nereda u prijedlogu kaznenog zakona koji bi od 1. siječnja 2013. godine trebao bolje štiti LGBT osobe i njihove obitelji.

Kazneni zakon smo tijekom ove godine, dok je bio u izradi, nekoliko puta tematizirali, međutim, budući da je na jučerašnjoj sjednici vlade bio njegov konačan oblik prijedloga, te da nam predstoji njegovo izglasavanje u Saboru – a time najvjerojatnije i čitav niz bisera od naših sabornika koji će se sasvim sigurno suprotstavljati nekim njegovim odredbama, korisno je prisjetiti se što nam taj zakon donosi.

LGBT osobe su ravnopravne

Konačan nacrt zakon razlikuje osnove za zločin iz mržnje i povredu ravnopravnosti. Dok su osnove za zločin iz mržnje sužene na samo rasnu pripadnost, boju kože, vjeroispovijest, nacionalno ili etničko podrijetlo, invaliditet, spol, spolno opredjeljenje ili rodni identitet (čime će Hrvatska ući u malen broj država na svijetu koja tu osnovu uključuje u definiciju zločina iz mržnje), kazneni zakon još uvijek prepoznaje čitav niz osnova po kojima se može utvrditi da je povrijeđeno nečije pravo na ravnopravnost.

To je značajno za primjerice uskraćivanje usluga (sjetimo se samo slučaja udaljavanja ili ne posluživanja u kafićima), pravo na zapošljavanje i napredovanje (kao što je slučaj profesora Krešića u čijem slučaju je naposljetku morala biti promijenjena sama sutkinja), ali također se na osnovu tih osobina ne smije nekome pružiti povlastice ili pogodnosti.

Ukoliko se dakle utvrdi da je netko nekome uskratio pravo na ravnopravnost (na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom nasljeđu, rodnom identitetu, izražavanju, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama), može zaraditi do 3 godina zatvora.

U objašnjenju izmjena navodi se da je na ovaj način ovaj dio zakona usklađen sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, a po uzoru na francuski i finski kazneni zakon je precizirano u čemu se diskriminacija mora sastojati da bi se radilo o ovom kaznenom djelu. Ono što je također bitno za znati je da ovaj zakon uzima u obzir i kada je riječ o stvarnim osobinama, ali također i ukoliko se radi o osobinama koje počinitelj samo pretpostavlja (primjerice kada je napadnut podržavatelj zajednice jer se pretpostavilo da je gej).

Letak je isto kažnjiv

Jednakom kaznom se kažnjava javno poticanje na nasilje i mržnju putem medija i u javnom prostoru putem letaka, slika ili drugih materijala kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine prema svim osnovama koje su važeće i za zločin iz mržnje. (Primjerice plakati koji se znaju od strane ekstremističkih homofobnih organizacija distribuirati pred povorke ponosa).

Izmjene u ovom prijedlogu

Iz ovog, konačnog, prijedloga uklonjene su doduše neke odredbe iz ranijih. Tako više nije kvalificirano teže kažnjavanje u slučaju oštećivanja tuđe imovine (što se moglo primjeniti na oštećivanje gradske imovine primjerice homofobnim grafitiranjem – o čemu smo pisali u ranijem članku: KliK! ^[1], ali bi to vjerojatno još uvijek moglo ući u javno poticanje na nasilje i mržnju). Međutim, dodane su dvije osnove u definiciju zločina iz mržnje: spol i invaliditet. Također je, kako je gore navedeno, točno definirano na što se odnosi slučaj povrede ravnopravnosti.

LGBT obitelj

Naše obitelji su po prvi puta na mala vrata ušle u hrvatsko zakonodavstvo – i to kroz kazneni, a ne obiteljski zakon. Definicija tako glasi: Istospolni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter, a objašnjeno je se razlikuje od definicije obiteljskog zakonodavstva tako da se ne traži trajanje od tri godine, zato da bi se pružila pojačana zaštite kod kaznenih djela nasilja.

Općenito se kroz kazneni zakon istospolni partneri poistovjećuju s izvanbračnima ali i bračnim partnerima (što je revolucionarna pojava u našem zakonodavstvu!) a to se čak i izričito izjavljuje o objašnjenju: „odredbi je dodan i izvanbračni drug odnosno istospolni partner, koji se kao i drugdje izjednačavaju u pravima s bračnim drugom“.

Novim će se tako zakonom regulirati stalking partnera, povrede časti i ugleda preminulog partnera, ali i to da nismo krivi pred zakonom ako svog partnera ne prijavimo a znamo da je počinio neko djelo – što je čak pomalo romantična digresija kaznenog zakona. Kako to lijepo primjećuju: „Radi izjednačavanja pravnog statusa osoba koje žive u istospolnim zajednicama (…) su ovom odredbom obuhvaćene i osobe koje žive u istospolnoj zajednici..“

Stav osoba koje se bave zaštitom obitelji najjasniji je u stavku u kojem se obitelj definira (naravno diskriminatorno jer ne uključuje istospolne pertnere ili njihovu djecu, ali usklađeno s obiteljskim zakonom na koji radna skupina za ovaj zakon nema utjecaja), međutim s protekcijskim dodatkom definiciji: „Pod istim uvjetima kao i članovima obitelji odnosno osobama koje se smatraju članovima obitelji prema ovom Zakonu zaštita se pruža i istospolnom partneru te djeci svakog od njih odnosno bivšem istospolnom partneru te djeci svakog od njih.“

Možemo se samo nadati da će ovakav dodatak preživjeti glasanje u saboru i da je to samo prvi korak jačanja senzibiliteta hrvatskog zakonodavstva spram LGBT obitelji. Što se prema ovotjednim Milinovićevim izjavama još ne bi moglo reći.