autor:

Opetovano sam iznenađen koliko malo znanja ljudi posjeduju o HIVu. Ne samo laici, nego i liječnici pa čak i profesori doktori nauke su u potpunim zabludama kada dođe do određenih temeljnih znanja o HIVu. Dosta toga je upravo zbog duboko ukorijenjene diskriminacije HIV/ AIDS pacijenata. No, o tome drugi put.

Ovo je drugi u nizu ciklusa članaka kojima obilježavam World AIDS Day. Pa počnimo…

Human Immunodeficieny Virus

Virus humane imunodeficijencije (HIV) virus je iz porodice Retroviridae i spada u podobiteljsku skupinu koju nazivamo Lentivirinae. Danas poznajemo dvije vrste HIVa, HIV-1 i HIV-2. HIV-2 važniji je za područje Europe, Brazila i Indije gdje je najveći broj zaraženih upravo zaraženo tim podtipom. Iako su oba virusa biološki slična, postoje i utvrđene razlike; HIV-2 se tri puta slabije prenosi spolnim putem i 10 puta slabije vertikalnim putem (s majke na dijete tijekom poroda). HIV-2 također inducira pojavu AIDS-a, no razine virusa su niže nego u ljudi koji su zaraženi HIV-1.

Do danas je HIV virus uspješno izoliran i dokazan u mnogim ljudskim sekretima uključujući krv, spermu, vaginalnim sekretima, pre-ejakulatu, majčinom mlijeku itd. Jednom kada HIV uđe u organizam on napada tkiva i organe i to najčešće koštanu srž, mozak, limfne čvorove , kožu i probavni sustav. Najvažnije stanice koje napada su ipak CD4+ limfociti, a u njih ulazi pomoću dva glikoproteina na svojoj površini.

Do sada HIV ne radi ništa drugačije nego većina drugih virusa, pa zašto je onda njega toliko teško izliječiti?
Problem je upravo taj što HIV najviše voli CD4+ limfocite i druge imunološke stanice (makrofage i dendritične stanice). Druga vrsta limfocita, tzv. CD8+ citotoksični limfociti napadaju zaražene CD4+ limfocite, ubijaju ih i tada njihov broj opada zbog čega organizam postaje osjetljiviji na infekcije.

Drugi važan problem jest genska nepostojanost HIV-a. Kao što smo rekli HIV spada u grupu retrovirusa. Kao takav on ima jednolančanu RNA i enzim reverznu transkriptazu. Jednom kada uđe u stanicu reverzna transkriptaza pretvara RNA u DNA i tada virus koristi staničnu energiju i metaboličke resurse kako bi se stvarale nove virusne čestice. Reverzna transkriptaza radi često pogreške tijekom tog procesa i zbog toga često nastaju nove virusne čestice koje imaju drugačije biološke osobine koje mogu promijeniti oblik i ishod virusne infekcije i učinkovitije prikrivanje od imunosnog odgovora organizma.

Treći problem je dugački period latencije. Jednom kada uđe u organizam i stanice on stoji prikriven unutar stanica i godinama miruje, a osoba koja je zaražena je bez problema.

Što je AIDS, SIDA ili Kopnica?

Često se u razgovorima ili na televiziji čuje da netko ima SIDU, a da se pritom misli na osobu koja je zaražena HIV-om. No, te dvije stvari nisu jednoznačne i ne smiju se stavljati u isti koš. AIDS (Aquired Immunodeficiency Syndrome) ili SIDA (syndrome de l’immunodéficience acquise) ili kopnica u hrvatskoj varijanti jest završni stadij infekcije HIVa. Rekli smo da HIV ulazi u organizam, napada stanice imunološkog sustava, pored ostalih i onda ulazi u fazu latencije koja može trajati i preko deset godina. U jedno trenutku virus se aktivira, CD4+ limfociti počinju propadati, organizam to pokušava kompenzirati neko vrijeme ali ubrzo i to stane jer su napadnuti i limfni organi. Osoba postaje značajno imunokomprimirana i tada postaje «mamac» za razne oportunističke infekcije kao i različite maligne procese. Osoba na kraju umire od komplikacija uzrokovanih oportunističkim infekcijama i to najčešće bakterijskim.

Testiranje na HIV

Testiranje na HIV izbodi se iz pacijentove venske krvi. Za detekciju virusa mogu se koristiti antitijela, antigeni kao i virusna RNA. Većinom se danas koriste tzv. testovi četvrte generacije koji detektiraju anti-HIV antitijela i HIV antigen p24. U Hrvatskoj se danas, najčešće, koriste ELISA i Western blot metode. Razlog tome je dobra osjetljivost, specifičnost, standardiziranost i naravno niska cijena.

ELISA

ELISA ili enzyme-linked immunosorbent assay je prva metoda koja se koristi prilikom testiranja na HIV. Pojednostavljena procedura izgleda ovako; serum osobe koja se testira se razrijedi te se nanosi u posudice koje na svom dnu imaju HIV antigen. Ako su u serumu prisutan HIV tada su prisutna i HIV antitijela koja se vežu za HIV antigene na dnu posudica. Tada se posudice ispiru, a ostaju samo kompleksi HIV antitijela i antigena. Tada se nanose druga antitijela koja su vezana s enzimima koja se onda vežu za HIV antitijela (ako ih ima). Dakle, u posudici će biti onoliko enzima koliko ima HIV antitijela. Potom slijedi ponovno ispiranje a onda se dodaje supstrat za enzim. Obično se radi o nekom supstratu koji ili mijenja boju ili flourescenciju. Promjene se tada bilježe i mjere te se temeljem tih promjena određuje je li osoba HIV pozitivna ili nije. Iako je ELISA standardizirani postupak, visoko osjetljiv on ipak ne daje rezultat u vidu nekog sigurnog broja. Jedna od većih zamjerki ovog testa je u tzv. «cut off point» gdje se, u principu, proizvoljno određuje je li neka promjena u boji ili flourescenciji dovoljna ili nije dovoljna kako bismo proglasili da je netko HIV pozitivan ili nije.

Western blot

Ovo je također metoda detekcije HIV antitijela. Western blot se standardno koristi u slučajevima da smo ELISA testom dobili pozitivan rezultat. Tada se ova metoda koristi kako bi se potvrdila točnost ELISA rezultata. Metoda se provodi ovako; virusni proteini su imobilizirani i rastavljeni na manje dijelove te razvrstani prema veličini pomoću električne struje. Nakon rastavljanja oni su preneseni na membrane ili celulozne trakice koje imaju pripremljene HIV antigene. Daljnja procedura je slična ELISA. Ukoliko se na trakici pokaže boja na odgovarajućem mjestu test se smatra pozitivnim, ako nema promjena test je negativan.

Treba napomenuti kako ovakvi pojednostavljeni prikaz odaju dojam nečega neprofesionalnoga, smiješnoga i pretjerano sklonog individualnim procjenama. No, to nije tako. Uz dobro napravljenu seksualnu anamnezu i razgovor s pacijentom u kombinaciji s testovima ovi testovi daju točne rezultate u 99,97% slučajeva.

Prevencija

Lateks kondomi za muškarce su najdjelotvornija metoda koja danas postoji u prevenciji prijenosa HIVa i drugih spolno prenosivih bolesti. Naravno, iza potpune i apsolutne apstinencije. Treba napomenuti da kondom štiti samo ako je pravilno korišten. U kombinaciji s lateks kondomima ne smiju se koristiti uljni lubrikanti u vidu petroleumskih masti, životinjske masti, maslinovog ulja itd. Oni razgrađuju lateks i čine kondome poroznijima. Uz lateks kondome trebaju se koristiti lubrikanti na bazi vode. Rezultati pokazuju kako pravilno upotrijebljeni kondomi štite i više od 80%.

Dakle, nema razloga da ne koristite kondome. Svima vama koji imate komentare tipa: «Mene kondomi smetaju.» mogu poručiti samo ovo: «PRIVIKNITE SE!». Kondomi danas dolaze u mnogim bojama, okusima, mirisima i veličinama. Kupite par kutijica i nađite proizvođača, veličinu i oblik koji vam najbolje odgovaraju. Educirajte se, upoznajte sebe i svog partnera, jer samo edukacijom i odgovornim ponašanjem možete spasiti svoj a i tuđi život.

Daljnje informacije o testiranjima i HIV-u potražite na:

www.huhiv.hr
www.aids.hr
www.iskorak.hr