autor:

Analiza: Igor Grabovac

Je li coming out zdrav? 

Dakle, kasno proljeće prošle godine, sjedim u dvorani u podne i čekam predavanje iz kirurške propedeutike. Gledam kroz prozor dvorane, razmišljam o livadama i ležanju na njima s prijateljima. U to ulazi predavač, kirurg, i počinje svoje izlaganje s prikazom nove metode operiranja hemoroida. Ne ćemo sada o novim trendovima u kirurgiji, krenut ćemo u posve drugom smjeru. Ono što me probudilo iz mog sanjarenja bila je bujica pogrdnih riječi koje su izvirale iz smjera katedre. «Pederčine….», «sidaši….» itd…zašto? Pa pacijent je na kontroli nakon operacije pitao svog liječnika kada bi mogao ponovno imati spolne odnose. Dotičnom liječniku to nije bilo jasno. Zašto pobogu on pita kada će se moći opet seksati s obzirom da je muško i….aha! «I zamislite si vi prokletog pedera…kako on to samo tako pita…»

Na stranu akademsko okružje u kojem bih se trebao nalaziti. U najvećoj bolnici u Hrvatskoj, u dvorani u kojoj bi se mladi ljudi trebali educirati o jednom od najplemenitijih zvanja odzvanjaju pogrdne riječi. Sjedim tako, manje-više izvan sebe i ne znam kako postupiti. Gledam oko sebe, kolege klimaju glavama u znak opravdanja. Fokus predavača se pomiče s pedera i prelazi na žene časteći ih podjednako lijepim epitetima. Nije ga smetalo što je 70 % studentica na fakultetu a i samim time i u dvorani. Nije smetalo ni spomenute studentice.

Homofobija u medicini

Radilo se o mladom stručnjaku, osobi od kojih 30tak godina koja je liječnik, specijalist i koja bi trebala znati kako se odnositi prema pacijentima svih profila, uključujući i homoseksualce. Mene je počelo mučiti pitanje kakav je stav liječnika prema homoseksualnim pacijentima i što homoseksualni pacijenti misle o liječnicima. Mislio sam da ću odgovor naći brzo preko jedne od brojnih bibliografskih baza podataka. Bio sam u krivu. Niti je itko ikada pokušao doći do odgovora na to pitanje, niti je u Hrvatskoj itko ikada napravio neko istraživanje slične tematike. Dakle, posao je bio očito moj, ali o tome drugom prilikom.

Što je pacijent u prvoj priči krivo napravio? Pitao je svog liječnika, osobu od povjerenja, konkretno pitanje o svojoj situaciji i raspitivao se o nečemu što je najnormalniji dio njegovog života. Liječnik je to shvatio kao uvredu, ne samo pitanje nego ga je osobno vrijeđalo što je pacijent gay.

Istraživanja kako u Hrvatskoj (2005.) tako i u svijetu pokazala su visoku razinu homofobije i negativnih stavova prema LGBTIQ osobama. Čak oko 60% muškaraca u RH ne želi gledati muškarce homoseksualce na javnim mjestima. Oko 60% muškaraca i oko 27% žena ne bi htjeli da im dijete odrasta u društvu koje tolerira mušku homoseksualnost. Kada se procjenjuju lezbijke, dobiveni su nešto drugačiji rezultati. Kćeri lezbijke bi se odreklo 5% muškaraca i 1% žena. Skoro svaki četvrti muškarac i svaka treća žena ne želi vidjeti lezbijke na javnom mjestu. Oko 40% muškaraca i 30% žena ne želi da im dijete odrasta u društvu koje tolerira lezbijstvo. Također, poznato je iz literature kako stav liječnika u mnogočemu reflektira stav društva u cjelini. Liječnici često prate neke osobne moralne smjernice nego zadane profesionalne moralne kodekse. Zato ponašanje kirurga s početka priče i ne treba čuditi.

Upozoravajući postotci

Svi ti rezultati ukazuju na netolerantnu i potencijalno prijeteću sredinu kojoj su izložene homoseksualne i biseksualne osobe u svom svakodnevnom životu. Takva prijeteća sredina utječe i na razine stresa. Mnogi zbog različitih bojazni pokušavaju sakriti svoju orijentaciju i u to ulažu značajan trud; izbjegavaju mjesta okupljanja; javno osuđuju homoseksualce ili čak stupaju u lažne brakove kako bi maknuli mogućnost sumnje u njihovu seksualnost. Ono što bi ih možda moglo odgovoriti od takvih daljnjih postupaka su rezultati sve većeg broja istraživanja koja se fokusiraju na utjecaj «coming outa» i razinu psihofiziološkog stresa. Znamo već neko vrijeme kako je stres uzrokom mnogih bolesti modernog doba a i smatra se odgovorim za otežavanje simptoma mnogih bolesti. Naime, istraživači sa sveučilišta Brown su jednu grupu ispitanika molili da ispričaju nešto o osobnim poteškoćama koje su imali zbog skrivanja svoje seksualne orijentacije, a drugu su zamolili da pričaju nešto trivijalno, istodobno mjereći razne fizioloških znakova stresa. Mjerenja su vršena prije otkrivanja «tajne» i 15 minuta nakon otkrivanja. Rezultati su pokazali kako je grupa koja je iskreno pričala o osobnim problemima vezanim uz svoju seksualnost i njezino skrivanje imala niže razine fizioloških znakova stresa od onih koji su pričali trivijalnosti.

Nešto drugačije istraživanje proveli su istraživači HopeLab-a još 2004.godine. Oni su ispitanike pratili kroz period od 5 godina i došli do saznanja kako muškarci koji skrivaju svoju seksualnu orijentaciju imaju 3,18 puta veću šansu od dobivanja tumora, te 2,91 puta veću šansu od obolijevanja od raznih zaraznih bolesti.

No, potencijalno najznačajnije rezultate pokazuje istraživanje te iste godine s University of Iowa. Ono naime govori o broju CD4+ limfocita kod HIV pozitivnih muškaraca u odnosu s njihovim samopoštovanjem i njihovim skrivanjem svoje seksualnosti. Ispitanici su praćeni dvije godine te je nađen viši broj CD4+ limfocita kod osoba koje su otvorenije o svojoj seksualnosti, također oni koji su out imaju i bolje mišljenje o sebi. Istraživači tvrde kako takav pozitivan stav i otvorenost o svojoj seksualnoj orijentaciji ima pozitivan utjecaj na imunološki sustav pojedinaca.

Na kraju, treba se spomenuti kako ništa nije crno-bijelo i kako su LGBTIQ osobe jako rijetko isključivo «out» ili nisu «out». LGBTIQ osobe kroz cijeli život i u svakoj situaciji važu između treba li sada spomenuti svoju seksualnu orijentaciju, tj. treba li se sada outati ili ne. Takav pristup dovodi i do povećane razine zdravstveno nepoželjnih navika koje nalazimo kod LGBTIQ osoba, tako istraživanja ukazuju kako se nalazi viša stopa alkoholizma, pušenja kao i korištenja ilegalnih droga nego kod heterosekusalaca. Takve navike znanstvenici često povezuju s načinima oslobađanja od stresa.

Uskoro nam se bliži i obljetnica Stonewalla te će se povorke Gay Pride-a šareniti diljem svijeta, možda bi ove godine na zagrebačkom pride-u trebalo uzdignuti i transparent: «ORMAR JE ŠTETAN ZA ZDRAVLJE!».