autor:

Kolumna: Prodaja ega: Hiperinflacija emocija by Srđan Sandić

Edipov kompleks postao je pop mjesto i/ili opće mjesto. Referenca svemu i svačemu, prvenstveno u “suvremenoj” umjetnosti. Neka šturija verzija definicije bi bila to da je Edipov kompleks  koncept koji je razvio Sigmund Freud, a koji je inspirirao Carla Gustava Junga (on je opisao koncept i naveo naziv “kompleks”), kako bi objasnio razvoj dječaka kroz identifikaciju s ocem i željom prema majci. Često je korišten pojam u psihoanalizi. Dobio je ime po starogrčkom mitu o Edipu, koji je ubio svog oca Laja i vjenčao se sa svojom majkom Jokastom.

Edipov konflikt ili kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Freudovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipova kompleksa, kako se vjeruje, nastaje s identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Freud smatrao je ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet već kao reakciju na roditeljsku autoritarnu snagu. Antropolozi dovode u pitanje i postojanje ovog kompleksa u ne-Zapadnim društvima. Smatraju kako se razvija kao rezultat društvene okoline i ne u svih osoba. Nerazriješen Edipov kompleks uzrok je nastanka neuroza i očituje se u odnosima s drugim osobama.

A prozni dio ove priče vezane za majke, edipovce, frojdovce itd. ide otprilike ovako (nisam siguran koliko je cjelina u odnosu na ove trule segmente koje ću iznijeti- važna pa vi procijenite):

Sin je majci rekao da je gej pa je ona rekla da je to o.k. pa ga je onda pitala je li biseksualac pa je on rekao da je – jer je shvaćao da će njoj tako “biti lakše” pa je pomislio da je sada sve o.k. pa je rekao prijateljima da ima super mamu. Onda su oni bili jako sretni zbog njega.

U to vrijeme nije imao dečka pa nije ni potencirao priču o sretnoj gay vezi. Međutim, onda je “našao” dečka pa se stvar promijenila pa joj je rekao onako uzbuđeno i sretno da ima dečka pa je ona popila tablete pa ga je nazvala i rekla da joj je žao što mu je ikada pomagala u životu te da je trebao ostati s njom i da ga je ona trebala liječiti te naravno – da je ona kriva za sve pa se on rasplakao pa mu je ona spustila slušalicu pa je on ostao s dečkom pa nije bio siguran je li se tu večer može seksati s njim, ali ipak je, ali zamalo da nije.

Onda je došao novi dan i novi način privrženosti za nju. Naime, on se boji da će ona umrijeti jer mu je ona jedina ostala pa ju je nazvao pa su pričali o vremenu, o njenim problemima, o kolačima, o Uskrsu, o njenim prijateljima.  Tako je nekako bilo uvijek, uvijek, uvijek i to nije samo stilska odluka. Jebeno je bilo – baš tako. Dakle, to nije književna istina. Već, ona druga.

E da, oni se i dalje čuju svaki dan. Ona je bratu tog dečka rekla da kako ga on može podržavati i da li je svjestan da nikada neće biti stric te da ona nikada neće biti baka pa je ovaj prvi iz priče pričao s bratom i pitao (nekako nesretno i nespretno, ali je ovako tekao razgovor, otprilike, pun gorčine, samorazumijevanja, podrške stvarne pa fejkpodrške pa bratske ljubavi pa odustajanja i naravno s – neizvjesnim krajem i gorkim okusom tamo negdje na duši – nakon svega):

- Ok, buraz. Je li me ona uopće voli? Mislim, kako mi je mogla to sve reći? Kako to može jedna normalna osoba reći svom sinu, kojeg “tobož” voli?
- Ma, ona tebe obožava- odgovara brat. Samo moraš ju razumjeti. Mislim, stara je i to. Kužiš?

- Ma, koji kurac da kužim? Jebote, ima sto godina i da u tih sto godina nije uspjela shvatiti da postoje drugi i drugačiji?
- Da, ali te voli.

- Ma, jebote gdje je voljenje kada nema poštovanja?
- Ma, brkaš pojmove.

-Ma, daj molim te!
-Ali, gle – ona te obožava. Ti si joj – ono sunce, nebo, oblak. Stalno priča o tebi. Za mene ju manje-više – boli kurac.

-Da, priča o meni, a ne može prihvatiti jedinu meni važnu istinu trenutno, a to je da sam zaljubljen k´o pas u dečka.
- Ma, znam, al misliš da moje cure prihvaća. Si lud?

-Pa, ne, ali i ne misli da si zbog odabira njih ti – bolestan?
-Ma, ne misli ni za tebe da si bolestan, samo se ne zna izraziti.

-E, pun mi je kurac ljudi koji se ne znaju izraziti.
-Znam i meni je.