autor:

Razdoblje kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća jedno je od ključnih vremenskih perioda kada se percepcija seksualnih identiteta i rodnog izražavanja mijenjala u Americi i Europi. Istina, posljedice mu nisu bile toliko široke koliko su imali neki događaji u novijoj povijesti, no niz umjetničkih djela i fotografija (o čemu smo pisali u prijašnjim tekstovima o slikarima i bodybuilderima) ali i, zanimljivo, razglednica – subverzivno su se odašiljale poruke o nadolazećoj slobodi rodnog izražavanja.

Nekoliko je ključnih povijesnih razloga tome a najvažniji su pokret za emancipacijom žena te Prvi svjetski rat koji su podjednako izazivali društveno etablirane obrasce ponašanja muškaraca i žena. Tako su se žene, koje su bile dio sufražetskog pokreta, borile ne samo za pravo glasa već i za društvenu jednakost a tijekom spomenutog rata nebrojeno ih je moralo ostaviti svoje stečene uloge kućanica kako bi obavljale poslove karakteristične za muškarce; što im je u jednu ruku svakako dalo osjećaj slobode i međusobnog osnaživanja kakav prije nisu imali. Naravno, ovaj proces nije prošao bez straha heteropatrijarhalnog društva o ugroženosti obitelji i postojećeg društvenog poretka.

Između ostalog, vrijeme je to u kojem je Sigmund Freud među prvima otvoreno progovorio u psiho-medicinskom kontekstu o, do tada kontroverznim, pojmovima poput libida, biseksualnosti i homoseksualnosti. S druge strane, zapadnjaci koji su putovali na Istok i Sjevernu Afriku susretali su se s kulturama u kojima je izražavanje seksualnosti i rodnih uloga bilo puno opuštenije nego u konzervativnoj Europi.

Iako je nama u dobu komunikacije mailovima i videopozivima nevjerojatno da razglednice, koje se kupuju eto da se donese par jeftinih suvenira obitelji i prijateljima s ljetovanja, mogu biti dio subverzivne komunikacije; tada su bile standardna metoda raznorazne propagande: tijekom tog zlatnog doba tiskano ih je na bilijune a njima se se slavio društveni napredak, ironiziralo društvene strahove i otuđenja te propagiralo rani feministički pokret, rat ili anti-rat. Na taj su način poruke dolazile milijunima izoliranih individualaca.

Gender bending, i stereotipi, na razglednicama

Tijekom 19. stoljeća sasvim je normalno bilo tvrditi kako su muškarci i žene radikalno drugačija bića i da im je priroda namijenila sasvim drugačije uloge u društvu. Svako prekoračenje zacrtanih granica smatrano je štetnim za individualca i društvo u cjelini. Tako su dekani na fakultetima otvoreno govorili kako će visoko obrazovanje štetiti ženskom zdravlju ili da će uzrokovati da rađanje kilave djece (!!). Ipak, do 1920. je već postalo prihvatljivije vidjeti ženu kratke kose, u odijelu ili kako puši u javnosti. Na razglednicama su se već u ranom 20. stoljeću mogle vidjeti obrnute rodne uloge muškarca i žene: najčešće u stilu toga da oboje nose istu odjeću (npr. odijelo) ili da su uloge potpuno zamijenili: žena u odijelu a muškarac u kućnoj haljini skrbi o djetetu. Naravno, ove razglednice su u prvom redu bile humoristične a potom aktivističke naravi.

Što se tiče gejeva i lezbijki uvriježeno je bilo mišljenje kako su homoseksualci feminizirani a lezbijke neprirodno muškobanjaste što se odražavalo na razglednicama, opet u duhovitom kontekstu muškarca koji u dragu zabavlja okupljene vojnike. Parodirao se i cross-dressing, inače prisutan na zapadu tijekom čitave povijesti, uvijek iz različitih razloga. Česti su npr. slučajevi žena koje su se pretvarale da su muškarci kako bi služile vojsku.

Spomenuli smo i Orijent, gdje su s područja Turske, Alžira, Tunisa, Sirije i Palestine umjetnici crpili inspiracije za svoje impresionističke pejsaže. Oni slobodoumniji su pak imali tendenciju predstavljanja egzotičnog i romantičarskog Istoka a među njima su najpoznatiji Andre Gide, Oscar Wilde i E. M. Forster čiji su putni dnevnici prepuni priča o aferama s arapskim momcima koji su im pružili slobodni odmak od gušenja u europskom konzervativizmu; a žene koje su putovale ovim krajevima pisale su o slobodama o kojima u svojim okolinama mogu samo i sanjati. U tom su periodu razglednice već postale foto-dokumentarističke: žena golih grudi ili nježnih arapskih dečkiju golih torza u submisivnim pozama.