Gubitak kose zasigurno je najveći strah s kojim se svaki moderni muškarac bar jednom suočio; bilo pogledom u ogledalo ili samo primisli na fizičku strahotu suvremenog doba. Srećom, za sve koje pate od ovog problema danas postoji niz metoda kojima se problemu više ili manje uspješno može doskočiti a kao kranja metoda (koja zapravo ne mora biti nimalo neprivlačna) se često poseže za šišanjem na kratko.

No, kako se s problemom suočavaju gej muškarci posebno je istražila jedna tvornica medicinskih preparata koja je ovih dana objavila istraživanje „Gej smo, ćelavi smo – naviknite se!“. Radi se o članku u osam dijelova koji pokušava dublje istražiti iskustvo toga kako je biti gej i patiti od gubitka kose: od važnosti estetike, iskustava, tretmana pa do svijeta kako se graciozno nositi s starenjem i promjenom fizičkih atributa.

U određenu dubinu istražene su specifične brige gej populacije i njen kolektivan stav prema starenju, brijanju glave i muževnosti a u rezultatima istraživači navode kako je sasvim sigurno kako gubitak kose pogađa u dušu i srce svakog individualnog gej muškarca. Russ Klettke koji je proveo četiri mjeseca proučavajući kako se gubitak kose shvaća i proživljava unutar zajednice i sam je gej muškarac, sportaš no ne i ćelavac. Stoga, nažalost, moramo zaključiti kako ovo istraživanje veliku pozadinu ima upravo u predstavljanju tržišta specifičnih proizvoda protiv ćelavosti ili poticaja rasta kose i sklonosti gej muškaraca za njihovom kupovinom, stoga je njegova znanstveno istraživačka vrijednost posve nerelevantna. Iskustva i savijete u čitavoj seriji možete pronaći na linku ovdje (klik) ^[1].

Ćelavost kao lifestyle fenomen

Gej muškarci se kao i oni strejt na različite načine bore s gubitkom kose kao što je i na različite načine prihvaćaju. Ipak, čini se da je generalna fizička pojava ipak važnija od unutarnjih emotivnih bura koje prate ovu fizičku promjenu. Kako bilo, kosa i njen gubitak su svima izuzetno važni.

Iako je urbano shvaćeno kako gej zajednica kompleksno shvaća sve što je vezano za fizički izgled, možemo zaključiti kako svaka osoba neovisno o svojoj seksualnoj orijentaciji veliku pažnju pridodaje tome da izgleda poželjno. No, postoji li veća tendencija prosuđivanju na osnovi izgleda i interpretaciji i toga što jest a što ne seksi među populacijom i jesmo li stoga pod većim pritiskom kako se nositi s promjenama na tijelu?

Prihvatili gubitak kose ili se protiv njega borili zapravo je zanemarivo u odnosu na to kako se s promjenama na tijelu nosimo i, u konačnici, kako ih nosimo. Gubitak kose može izazvati opake promjene u samopouzdanju, posebno u današnjem medijsko nekorektnom okruženju u kojem se ćelavi muškarci često portretiraju kao fizički i psihički slabi (George Constanza?) obično u kombinacijama s pretjeranom težinom, a je bujna griva predstavljena kao nešto što je poželjno i seksi.

Čitav niz magičnih proizvoda koje nude beskrupulozni prodavači rijetko su od pomoći još uvijek. Eliksir protiv ćelavosti još nije pronađen, no umjesto trošenja živaca i energije na ono što gotovo ni ne možemo kontrolirati možda se bolje posvetiti onim aspektima kojima se može: a to je generalno zdravlje, tijelo i samopouzdanje – ne toga što nosimo već kako nosimo.

foto: chinadaily