autor:

Jonathan de Falco je prošao put od Jonathana de Falcoa do Stany Falconea. Od nogometaša do gej porno glumca.

Rekao je ono što se govori kada se “napušta” jedan svijet, kada se “ulazi” u drugi: “Svakog dana sam sve sigurniji u sebe i ono što sam. Morao sam napraviti korak u svom životu i nakon razgovora s čelnicima odlučili smo da je najbolje da napustim klub i napravim promjene u svom životu. Nogometni svijet nije najbolje mjesto za gej igrače. Previše je predrasuda i manjka tolerancije.” Nevjerojatan transfer- koji kao igrač nogometa nikada nije doživio.

Rekao je da traži svijet za sebe gdje će biti prihvaćen zbog onog što jest. Rekao je da mu je važnije to da je sve sigurniji u sebe nego li to da bude prihvaćen tamo gdje “on nije on”. Naglasio je da je previše predrasuda i manjka tolerancije u tom ekipnom sportu koji bi kao i svaki drugi sport trebao upravo promicati one društvene vrijednosti gdje čak ni kultura ni umjetnost nemaju toliki utjecaj: a to je fizičko zdravlje pojedinca, dakle nužno: mentalno.

Važno je istaknuti i podebljati ono što je ovaj čovjek rekao jer malo je “takvih” koji bi da su na njegovom mjestu odustali od “onakvih” u ime “onoga”.Međutim, jasno mi je da pitanje ostaje: a je li baš morao odabrati porno industriju u zamjenu?

U isto vrijeme ostaje drugo pitanje, ono s druge strane medalje tog vrijednosnog suda, a to je: a zašto je ne bi odabrao?

Ne izgleda li vam, ako već niste aktivan sudionik nogometa i one svekolike parade oko njega da upravo nogomet izgleda kao dobro uhodani tim za još bolji set da ostane na videu ili, ako ste sretnik, da ga vidite uživo? Ali onaj, porno set? Gdje je erotiku zamijenila gola sportska pornografija, dobro uvježbanih tijela, bez mozga, srca i duše (rečenica) s puno novčanica u džepu (koje dolaze od onih koji ne znaju birati bolje, od puka – na koji se uvijek računa) kojim se inzistira na dobro razrađenoj fašistoidnoj ideji univerzalne ljepote, univerzalnog načina “zdravog”, “korisnog”.Tamo gdje su sport zamijenili biznis i politika.

Smatram da je nogomet  jednak porno industriji na način “štancanja” svojih igrača, njihova tretmana, momenta idolopoklonstva (koji kao posljedicu ima gnjev u obliku vriska, ushit u obliku pljeska, blaženost u obliku orgazma). Mislim da je nogomet jednak gej pornoindustriji na gotovo jednak način  isključenja žena i ženskog iz “utakmica”. Na način dodira i pogleda muškog tijela, jednog spram drugog. Na način “svlačionice i tuša”. Na način publike koja ga potražuje i ohrabruje (hrani). Muške publike.

Na način fetiša.

U tom smislu, Jonathan možda nije napravio preveliki zaokret u svom životu, karijeri..
Promijenio je samo posljedicu “utakmice”. Htio je orgazam, a dobivao je pljesak.