autor:

Kolumna: Prodaja ega: Hiperinflacija emocija by Srđan Sandić

Ogledalo je mjesto narcizma. Mjesto gdje se ono začinje i mjesto gdje umire. Od zrcaleće majke, njenog sjajnog oka do pristupačnog osmijeha koji odražavaju njezinu radost u djetetu do zavodljive, ali klaustrofobične “dvorane zrcala” pretjerano zaštitničkih roditelja preko suicidalnog pacijenta koji se ogleda u hladnom, beživotnom zrcalu prazne kupaonice do vodene površine koja razbija Narcisovu sliku u tisuću komadića čim ju on pokuša zagrliti – opisuje sjajno Jeremy Holmes u svojoj knjizi o Narcizmu.

No, što je zapravo narcizam?

Pojam “narcizam” se upotrebljava na više različitih načina. U laičkom smislu on je gotovo istoznačan s usmjerenošću na sebe ili “preokupiranošću sobom” i njime se prikladno opisuju oni koji često izgovaraju npr. zamjenicu “ja”. Prema Charlesu Rycroftu narcizam je varijanta solipsizma tj. “tendencija da se sebi koristi kao referentnu točku oko koje se ustrojava iskustvo. U tom smislu otkriće da nismo jedini kamenčić na obali i da svijet nije stvoren samo radi nas uključuje gubitak narcizma.”

Havelock Ellis, seksolog s kraja devetnaestog stoljeća je prvi povezao “klasičnog” Narcisa s psihološkim poteškoćama te je išao toliko daleko da je homoseksualnost, koju se tada smatralo seksualnom perverzijom, vidio kao patologiju ljubavi prema sebi; muškarac voli drugog muškarca, ili žena ženu kao odraz sebe, a ne kao “pretpostavljeno” pripadnika drugog spola. To je bila niska lopta, kao i mnoge do tada, ali jebemu.

Oksfordski rječnik engleskog jezika pak definira narcizam, riječ koju je skovao Wilhelm Nacke prikazujući Elisovo djelo, kao “morbidnu ljubav prema sebi ili divljenje sebi”. Važno je uočiti nužni atribut “morbidna” jer ljubav prema sebi nije nužno problematična- dapače- smatra se obilježjem psihološkog zdravlja.

Psihoanalitičari narcizam svrstavaju u tri grupe: libidinalni narcizam, destruktivni narcizam i zdravi narcizam. Sigmund Freud smatrao je primarni narcizam normalnim razvojnim stupnjem u kome dijete misli samo o sebi. Taj stupanj prethodi objektivnim odnosima tj. sposobnost da uspostavimo odnos s drugima . Ronald Britton to stanje psihičkog povlačenja u sebe naziva libidnim narcizmom. Suprotno tome, Karl Abraham, a poslije i kleinovska škola (posebno destruktivni narcizam Herbert Rosenfeld i Otto Kernberg), ističu destruktivne aspekte narcizma, kada narcis patološki zavidi, mrzi i aktivno želi uništiti drugoga.Treći psihoanalitički pristup narcizmu povezuje se sa školom psihologije sebstva Heinza Kohuta. On je smatrao da narcizam, tj. ljubav prema sebi, i objektna ljubav ne tvore kontinuum, nego su to dva odvojena razvojna smjera koji traju čitav život, sa svojim posebnim  obilježjima i patologijom.

Što narcisi još rade?

“Narcisi slamaju srca”, piše Holmes. “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”

A što radite vi pred ogledalom, zbog ogledala, unatoč ogledalu?

Svi smo manje više fascinirani zrcalima. Ali temeljno pitanje je koga ili što vidimo kada se zagledamo u njih /nas. Stranca kojeg jedva prepoznajemo? Izgledamo li si “ok”? Kažemo li si “spreman si” ili se samo divimo ili se pak skvrčimo u užasu i gađenju? Dotjerujete li se ili se naginjete unatrag? Udvarate li se vlastitoj slici ili ne? Dokučujete li tajne sebstva koje može u isti mah biti i blisko i tako tuđe?Kada plešete- mislite li da plešete kao Madonna (samo bez dana plesne škole), kada hodate- mislite li da ste na pisti, a kada se fotkate zamišljate li se kao Sienna Miller? Duckface kao pune usne?

Kada tražite mužjaka /ženku- ispadnu li oni kao u medijima napumpane tete i stričeki? Onda, kada malo razmislite o njihovim obrisima i/ ili karakternim osobinama? PourFemme piše kako čak 4 % ljudi diljem svijeta pati od narcisoidnosti, a  patološki narcizam posljedica je dobrim dijelom i kulture izgleda koja se plasira putem medija. Pokreće je nekoliko čimbenika; često nedostatak samopouzdanja, a pojačava utjecaj droga. Narcizam zasigurno neće nestati s popisa priznatih mentalnih poremećaja. Probajmo ne biti dio kulture “idealnog potrošača”.

So, work on your ego. It will do you only good.

Foto: scena iz filma Pink Narcissus