autor:

Tijekom stoljeća muškarce su stalno učili da moraju biti snažni, okrutni lovci te zaštitnici svojih obitelji. S vremenom je tijekom povijesti ta uloga postala ona koja se ne propitkuje a tek se krajem dvadesetog stoljeća počela dekonstruirati novim teorijama i načinom života.

Između ostalog ta uloga je smatrala kako muškarac uvijek mora biti čvrst i manje pozornosti obraćati na svoje zdravlje ili odlaziti na redovite liječnike preglede, kao što žene npr. čine s raznim testovima na rak dojke i vaginalnog područja tijekom godine; a zbog iste te uloge muškarci su ironično, neovisno o seksualnoj orijentaciji, upravo na teme svog vlastitog zdravlja češće nespremni razgovarati a posebno izraziti slabost kada se susretnu s kakvom ozbiljnom dijagnozom, posebno s onima „ispod pojasa“.

Kada žene otkriju kakvu zloćudnu bolest, one se s njom hvataju u koštac, kreću u ofenzivu a tome svakako pomaže činjenica da su nerijetko bolje upućene u svoje tijelo i zdravstvene probleme koji ih mogu snaći nego muškarci.

Upravo je s tom namjerom ovaj rujan proglašen mjesecom osviještenosti o raku prostate, koji je, malo je poznato, među prvima na listi zdravstvenih problema koji zahvaćaju muškarce.

S druge strane, velik broj njih ne zna ni gdje se ista nalazi niti koja joj je funkcija (mimo one u seksu). Evo, ja sam siguran da tijekom mog školovanja niti jedan profesor iz biologije to nije tumačio na satu. Isto tako, prema nekim istraživanjima, 60 posto žena zna funkciju ali ne može odrediti gdje se nalazi na njihovom tijelu!

Taj važan dio tijela podjednako za plodnost kako i za seksualni užitak kod muškaraca nalazi se ispod mjehura, iznad testisa i ispred rektuma a u tijelu stvara zaštitne tekućine koje se miješaju s ejakulatom. Drugim riječima – elegantni i gotovo neprimjetan organić. Dok nešto ne pođe po krivu.

Neka su oboljenja prostate smrtonosna dok druga mogu biti benigna do te mjere da čak ni ne zahtijevaju ozbiljan medicinski tretman. Ipak, kao i kod svakog raka, rano otkrivanje može značiti spašen život a preporučuje se godišnje jednom otići na snimanje.

Kako se radi o bolesti koja napada uglavnom muškarce nakon tridesete pa prema kasnijoj životnoj dobi, u nekim zemljama se pokušava uvesti obvezne preglede nakon navršenih 40 godina života.

No, mnogim muškarcima nelagodu svejedno predstavlja metoda pregleda koja zahtjeva nešto progutanog ponosa (zanimljivo bi bilo provjeriti koliko se npr. gej muškarci osjećaju nelagodno prilikom analnih pregleda).

Čini se da i moderna medicina zahtjeva od modernog muškarca da se odmakne od tradicionalnog načina razmišljanja i ponašanja, jer ono uistinu može značiti život…