Odgovor na ovo pitanje tražili su svi; od starogrčkih filozofa preko psihoanalitičara a i danas to pitanje ostaje neiscrpan izvor tema, ali i prihoda raznih pop psihologa, Oprah i ostalih talk show voditelja. Posvetiti se ovoj temi zahtjeva mnogo više rada i prostora no što ja mogu napisati u jednom članku, a i bojim se da bi se mnogi pobunili što uopće jedan muškarac može napisati na ovakvu temu. Zato sam se odlučio da neću pisati o tome što žene žele, jer žele mnogo toga, radije prenijeti ću vam rezultate jednog novog istraživanja.

Najseksi organ ljudskog organizma

Postavlja se pitanje koji organ ljudskog organizma je najviše seksi? Kao što sam i prije znao napisati to jest svakako mozak. Zanimljivo je kako je taj želatinozni organ odgovoran za sve što činimo, svjesno ili nesvjesno. Ono što nas uzbuđuje i ono što nas tjera da se ponašamo kao da se tjeramo jest locirano upravo u toj želatinoznoj masi. Upravo toga su bili i svjesni znanstvenici iz SAD-a i Švicarske kada su se odlučili vidjeti koji dijelovi ženskoga tijela izazivaju najveću uzbuđenost ženskog mozga.

Svoje istraživanje proveli su koristeći moćne fMRI aparate (funkcionalne magnetske rezonance) koje su im omogućile vidjeti aktivnost moždanog korteksa prilikom stimuliranja određenih dijelova ženskog tijela.

Naime, svaki dio tijela prezentiran je na određenom dijelu moždane kore. Dakle svaki živac koji prima određeni stimulus ima točku u korteksu koja odgovara tom živcu. Dijelovi tijela koji imaju više osjetilnih neurona prezentirani su većim dijelom moždane kore.

Vagina?!

Misterij ženskog orgazma i ženske seksualnosti kroz povijest je bila gurana ustranu kao nešto krajnje nevažno. Seks je bio samo biološko ispunjavanje funkcije, a na sve vrste “neprokreacijskog” ili rekreativnog seksa gledalo se s negodovanjem, a isto tako je bilo i s masturbacijom. Tek kasnije se počelo gledati na žensku seksualnost, ali opet iz nekih dubioznih razloga. Tako su rani psihoanalitičari smatrali da je “histerija”, inače tadašnja psihijatrijska dijagnoza rezervirana samo za žene, vezana uz neprimjeren rad ženskih spolnih organa. Sama riječ na grčkom znači “maternica”. Dugo godina je terapija histerije bila manualna stimulacija koju je vrlo često provodio liječnik. Pa čak i sam izum vibratora vuče korijene iz pokušaja kreiranja medicinskog instrumenta koji bi se koristio u terapijske svrhe histerije.

S obzirom da tek unatrag 20ak godina imamo mogućnost uvida u mozak žive osobe a još i manje godina omogućeno nam je gledanje reakcija živog mozga kada je izložen stimulusu, znanstvenici su dugo godina vjerovali kako je ženski orgazam moguć samo i isključivo preko stimulacije klitorisa. Za žene koje su tvrdile da doživljavaju orgazam preko vaginalne stimulacije, objašnjenje je bilo da je i tu u igri klitoralna stimulacija.

Sljedeće činjenice bi potencijalno mogle biti zanimljive i nekim lezbijkama jer objašnjava razlog (često puta preispitivan) zašto mnoge vole koristiti dildoe i vibratore prilikom odnošaja a da to pritom nema nikakve veze s njihovom skrivenom biseksualnošću.

Ravno, pa nakon 100 m desno

Sva istraživanja koja su pokušala napraviti mapu korteksa u genitalnom području su do sada bila rađena na muškarcima, pa se smatralo kako ista područja koreliraju i na ženskoj fizionomiji. Kako su samo bili u krivu!

Sada, napokon, imamo prvu mapu moždanog korteksa koja pokazuje točne lokacije vagine, klitorisa i cerviksa, ali i poveznicu između bradavica i spolnih organa. Zanimljivo (ili barem znanstvenicima zanimljivo, a ženske će čitateljice samo potvrdno zaklimati glavom), kada su ispitanice stimulirale bradavice funkcionalne slike mozga pokazale su aktivnost u području genitalija. Ovime je sada pokazano kako stimulacija različitih dijelova tijela može dovesti do seksualne uzbuđenosti i vrhunca. Mnogima ovo nije iznenađenje, ali zanimljivo je vidjeti potvrdu onoga što smo manje više znali oduvijek. Stimulacijom određenih dijelova tijela javila se aktivnost u kori za taj dio tijela ali i aktivnost u području kore mozga koja je u kojoj se nalazi reprezentacija neurona genitalnog područja. Sljedeće što čeka ove znanstvenike jest razbiti ili potvrditi mit o “g-točkama” i vidjeti što se događa u mozgu kada se stimuliraju tzv. “g-točke”.

Rezultati ovog istraživanja sigurno nisu neka novost ženama, koje su dobivene zaključke znale stoljećima, no istraživanje ima i potencijalno terapijske svrhe. Smatra se kako bi rezultati dobiveni ovim istraživanjem mogli doprinijeti terapijskim mjerama za žene koje su pretrpjele oštećenje živaca zbog dijabetesa, tijekom poroda ili zbog neke druge traume.