autor:

Marino Čajdo

OŽUJKOVSKI DISKUTABILITET: Dan Žen(ov)a:

Komentar: Marino Čajdo:

---

Oksimoron? Možda, ali posve realan i sveprisutan.

Feminitet i maskulinitet karakterizira se kao dio čovjekova rodnog identiteta te obuhvaća niz metoda ekspresije kojima bi se netko definirao kao muževan/na ili ženstven/a u odnosu na ustoličene uloge muškaraca i žena u društvu. Možemo reći da su, jednako kao i njihova percepcija, oblici ekspresije društveno uvjetovani a ne biološki prirođeni. Članovi društva tako određuju što točno znači biti muškarac a što žena, odnosno koje im rodne uloge i oblici izražavanja u vidu npr. emotivnosti, submisivnosti ili pokreta tijela pripadaju – i još gore, koliko je društveno tolerantno kada dolazi do pobijanja ili savijanja svega navedenog.

Naravno, naše poimanje vlastite feminiziranosti ili muškobanjatosti (kakvi ljigavi izrazi) ne mora se nužno poklapati s onim što se oko nas očekuje ili na temelju čega nas (pr)ocjenjuju. Tako npr. nije neuobičajeno da osoba s izraženom gestikulacijom karakterističnom za nježniji spol bude percipirana kao gej ili obrnuto, što ne mora biti istina; ali dokazuje koliko je čovjekovo izražavanje i pojava neodvojiva od drugih identiteta koje svjesno manifestiramo i koje nam prelaze u navike na koje možda sami ne obraćamo pozornost, ali su drugima itekako vidljive.

Radi se, zapravo, o svjesnom osobnom PR-u, nastupu, kojeg smo u jednom trenutku izrežirali i koji je s vremenom postao dio osobnosti. Pa ipak, varijacije na maskulinitet i feminitet ili intruzije na ‘teren’ suprotnog spola ne nalaze uvijek na pozitivne komentare i reakcije.

Tko tu nema muda?

Upravo je za gej i lezbijsku zajednicu jedna od karakteristika poigravanje s rodnim ulogama (iz praktičnosti ali i potrebe) te rodnim izražavanjem (performativnost i samoidentifikacija). Brojni su gejevi i lezbijke koji se, u svom rodnom izražavanju barem u nijansama, svjesno ili nesvjesno, dotiču metoda izražavanja koje društvo prišiva uz suprotan spol – bilo to držanje cigarete, pokreti ruku, metoda miješanja bokovima u hodu ili naprosto stav.

Ono što je još interesantnije jest činjenica da čak i LGBT zajednica ponekad podvlači crtu nad količinom ekspresije koja našem spolu ne pripada koju će tolerirati bez komentara „joj, ona je tako butch“ ili „gle ovu tetku“ što ukazuje na jednu drugu društveno etabliranu činjenicu, čak i među gejevima i lezbijkama koji bi takve društvene konstrukte trebali rušiti, a ta je da maskulinitet treba biti oprečan osobama s vaginom kao što bi feminitet trebao biti onima s penisom jer su u suprotnom iritantne pojava ostatku hetero-normativnog društva koje ne podnosi odstupanja od granica spolnog i rodnog izražavanja.

Rekao bih da mi nema odvratnije rečenice koju gej muškarac izgovori (ili netko tko se nakon slične izjave usuđuje tako identificirat) od one kako ne podnosi feminizirane dečke, što je itekako česta pojava unutar dijelova populacije koja, generalizirat ću, veći problem ima s ekspresijom svojih identiteta nego što bi trebala imati sa onom nekog drugog. Nisu li, na kraju krajeva, performativne osobe već upravo zbog svog izražavanja na prvoj crti vrijeđanja, šikaniranja i omalovažavanja da im isto činimo mi – time upadajući u stupicu nametnutih binarnih podjela? Pa nisu im otpala muda u trenutku izlaska iz ormara!

Pomireni smo da je strah od igranja tuđih uloga karakteristična za društvo u kojem živimo, u kojem se do nedavno točno znalo što radi žena a što radi muškarac, tko mora biti nježan i graciozan a tko udarati šakom o stol u gnjevu i pokazati ostatku obitelji gdje je kome mjesto.

No, zar je uistinu bolje prihvatiti društvene standarde umjesto uživati u slobodi fizičke ekspresije? Bi li bilo u redu da društvo kaže: muškarci smiju nositi samo odjeću hladnih boja jer su tople –ženstvene? Ili, bi li bilo u redu da muškarci društveno prihvaćeno mogu slušati samo jednu vrstu glazbe a žene drugu jer će svi koji se usude prijeći granicu biti ismijavani? Vjerojatno ne. Sjetimo se, u ne tako staroj i dokumentiranoj povijesti muškarci su nosili haljine. Drugačije osobe isticale su se i hoće dok je god normi i obrazaca ponašanja. No, trebamo li trgovati tim individualizom i slobodom izražavanja samo zato što se nekoliko budala sjetilo da bi drugačije mogli mlatiti i vrijeđati?