autor:

Nakon godinu dana od serije samoubojstava mladih LGBT osoba zbog zlostavljanja u školi, s početkom nove školske godine, neke su američke savezne države krenule rješavati problem u korijenu – u školskim ustanovama i vrtićima. Najviše je u medijima odjeknuo novi zakon u New Jerseyju, najavljenog prije pola godine kao posljedica samoubojstva Tylera Clementija zbog cyber bullyinga. Tako će po novim modelima učenici u školama moći anonimno prijaviti zlostavljanje na posebnu telefonsku liniju a djeca će u vrtićima prolaziti kroz njima prilagođene edukacije o nasilju među vršnjacima.

Iako većina pozdravlja novi zakon i metode suzbijanja nasilja koje predlaže, drugi smatraju kako će njegova implementacija uvesti još veću zbrku jer škole nemaju dovoljno sredstava i osoblja da provedu zadane mjere. Drugim riječima, edukacija o suzbijanju nasilja će samo pasti na teret već zaposlenih psihologa i učitelja koji nužno ne posjeduju adekvatna znanja i pristup mladima u problematici, što se događa i u hrvatskim školama.

Slična priča i na drugom kraju države, u Kaliforniji, gdje je izglasan tzv. Sethov zakon koji je naziv dobio prema trinaestogodišnjem Sethu Walshu koji si je oduzeo život zbog zlostavljanja u školi. Prema njemu, škole su dužne osmisliti metode adresiranja nasilja te eksplicitno izjasniti nultu toleranciju prema nasilju prema queer djeci, ali i prema bilo kakvom incidentu vezanom za rasu, nacionalnost, rod, hendikep ili religiju. Planira se u čitav proces uključiti roditelje edukacijom o pravima žrtvi.

Profesor koji zažmiri na nasilje je kriv koliko i zlostavljač

Novi zakon u New Jerseyju se, zbog svojih osamnaest stranica zahtjeva ophođenja s edukacijom o nasilju, s pravom smatra jednim od najtemeljitijih ali i najrigoroznijih legislativa po pitanju zlostavljanja u čitavom SAD-u. Profesori i ravnatelji sada strahuju kako će zakon otvoriti vrata nizu tužbi školama zbog nereagiranja na nasilje na hodnicima, a objektivno gledajući, strahovati bi i trebali – s obzirom da u jednoj odgojnoj ustanovi rade. U konačnici, samo se očekuje njihov maksimalni angažman.

Ovi će zakoni svakako promijeniti načine ophođenja s nasilnicima i žrtvama u školskim hodnicima, posebno kada se uzme u obzir da u većini škola, pa tako i u Hrvatskoj, u veću nevolju upadnete ako naglas opsujete nego ako nekoga izvrijeđate homofobnim uzvikivanjem ili izrugivanju djetetu s hendikepom.

Iako sam svjestan u kakvim uvjetima profesori diljem svijeta rade, s raznim karakterima djece (koja se primarno odgajaju kod kuće), prekovremeno i za mizerne novce – teško da se, barem iz svog osobnog iskustva, mogu oteti dojmu da je problem nasilja dijelom i krivica školske administracije i zaposlenih.

Zakonom poput ovog konačno će okretanje lica od nasilja biti kažnjivo i za zaposlenike, koji će nadam se, sada kada su za edukaciju odgovorni, možda i posložiti prioritete kada treba podučiti koliko štete bullying jednom mladom životu prouzročiti.