FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Kako zaboraviti 10godišnju lezbijsku vezu?

objavljeno:

2. 09. 2011.
Kako zaboraviti 10godišnju lezbijsku vezu?

autor:



Depresivna ostavljena hippy trudnica, depresivan gej udovac i depresivna lezbijska oštrokonđa odluče zajedno liječiti svoje rane u kući koju prije useljenja oboje u tisuću tonova svih boja spektra – ovaj bizaran siže nije intro u komediju zabune, nego u metodično razlaganje procesa koji se odvijaju u nama tijekom razdoblja kada si pokušavamo pomoći da se osjećamo bolje.

Film ‘Kako zaboraviti?’, u kojem brazilska filmska zvijezda i outana lezbijka Ana Paula Arósio otvara novu sezonu Queer MoMenata pogledajte 12. rujna u 19:00 i 13. rujna u 21:00 sat u kinu Europa.

Kada osoba koja se bavi analiziranjem djela književne povijesti padne u depresiju, pristupit će tom problemu analitički i temeljito. ‘Kako zaboraviti’ kao naslov ovog brazilskog filma zato nije pitanje postavljeno gledatelju, nego osobi u njegovom fokusu – pitanje na koje glavni lik pokušava odgovoriti postavljajući si ga iznova i iznova tijekom spore i tihe radnje.

Tijekom filma, ona pokušava do odgovora doći autodestrukcijom, izolacijom iz društva, fizičkim ozljeđivanjem, sadistički osornim odnosom prema drugim ljudima oko sebe i nadasve, vođenjem unutarnjih monologa u kojima pokušava definirati procese koji se odvijaju unutar nje dok pokušava zaboraviti bol koju je uzrokovalo to što ju je ostavila žena s kojom je živjela 10 godina.

Kako je filmska priča usmjerena na taj njen proces, radnja se gotovo uopće ne osvrće na tih deset godina, na njihovu vezu, pa čak se nikada ne dozna ni što je uzrokovalo prekid – sve je usmjereno samo na taj nedokučiv način izlaska iz situacije u kojoj se nalazi. Ljudi oko nje ju međutim prilikom toga pokušavaju gurnuti u pravcu novih iskustava, savjetujući joj da treba izlaziti, zabavljati se i upoznavati nove ljude, svjesno ostajući slijepima za činjenicu da ona to trenutačno nije u stanju.

Tijekom filma se tako sve više ispostavlja da Julia živi među ljudima koji ju u potpunosti ne razumiju, na što ona reagira konstantnom iritacijom koja se manifestira u obliku savršeno formuliranih britkih izjava koje će sasjeći volju ikoga da se pokuša emocionalno angažirati oko njenog putovanja prema novoj životnoj fazi. Suosjećanje gledatelja kao da je pritom namjerno preusmjereno prema osobama u Julijinoj okolini, čime se dobiva osvježavajući odmak od njene na momente uistinu preintenzivne patnje. „Patnja drugih uvijek je neugodna“- reći će i ona sam u jednom trenutku, pritom izražavajući iritaciju time što je njen najbolji prijatelj pogođen stanjem u kojoj se ona nalazi, i u gledatelju izazvati nevjericu koliko netko može biti baš toliko usmjeren na sebe da ga smeta što ljudi oko njega time bivaju povrijeđeni – sve do momenta da ju gledatelj prestane shvaćati ozbiljno.

Takav način odmaka također se proteže kroz film pružajući odmor od Julijinih maratonskih seansi razmatranja vlastite agonije. Julia se neočekivano uskoro nađe živeći u svojevrsnoj komuni depresivaca, dijeleći ruševnu kućicu s gej udovcem i hippijevskom trudnicom koju je dečko ostavio kad je saznao da je trudna. Kuća vrišti u bojama (i baš svaka osoba koja u nju zađe kao da mora izraziti svoje mišljenje o tome kako bi ta kuća u biti trebala izgledati) i puna je glasnih zvukova koji Juliu ometaju u njenom poslu i tvrdokornom razmišljanju o tomu koliko se loše osjeća. Na poslu – ona je akademska profesorica književnosti – proganja ju studentica koja je zaluđena njome, te ju uskoro počinje zvati na mobitel i nenajavljeno se pojavljivati kod nje doma, nakon što je izšpijunirala gdje Julia živi.

Sve uglavnom djeluje kao da se svemir urotio protiv Julie same i jednostavno ju prisiljava da se ponovo funkcionalno uključi u svijet, što se tijekom radnje naravno neminovno i počinje dešavati. Ipak, ono što ostaje visjeti u zraku i nakon odgledanog filma, pitanje je koje i Julia čitavo vrijeme razmatra – je li uistinu potrebno nešto novo da bi se nešto staro zaboravilo, i možemo li uopće naći, ili prihvatiti, nešto novo dok još nismo u sebi za to napravili mjesta, uklonivši prtljagu zaostalu iz prošlih vremena?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike