Lezbijski recept za spas države u krizi

Da su iz ove države na sjeveru došli samo Sigur Ros i Bjork, puno bi napravili za svijet. Ali iz njih je došao i onaj vulkan neizgovorljivog imena koji je lani na mjesec dana prizemljio sve avione iznad Europe, a došla je i prva otvoreno gay osoba na mjestu premijera jedne države – Jóhanna Sigurðardóttir. Osim što se 2010. godine, nakon legalizacije istospolnih brakova na Islandu, među prvima vjenčala sa svojom partnericom, Jóhanna je svoju zemlju počela voditi na, u najmanju ruku, neobičan način. Island je naime 2008. godine bankrotirao. Mala europska država među prvima je osjetila što znači kriza i riješila je problem elegantno: lansirali su šupkartu MMF-u, Europskoj uniji i svim ostalim interesentima na sređivanje njihovih financija, kazneno počistili pola nekadašnjeg političkog vrha koji je državu uvalio u drek i bacili se na postavljanje novih temelja. A kako? Pronašli su 25-oro običnih građana i dali im zadatak da pišu ustav. To nije bilo kojih 25 građana: uvjet je bio da nisu članovi neke političke stranke, ali da su preporučeni od najmanje 30 svojih sugrađana. Političari nemaju pristup ustavu ali mogu, kao i ostali Islanđani, čitav postupak pratiti online te svojim piscima ustava poslati sugestije i želje mailom.

Zvuči kao raj, zar ne? A što bi se u Hrvatskoj dogodilo da država bankrotira (nemoguće!) i da se pokaže kako je bivša vlada za to odgovorna? Neminovno bismo dočekali izbore. Na izborima bismo s izabrali udruženu oporbu. Oporba bi došla na vlast i prvo podijelila supertajne dokumente odabranim novinama. Onda bi se za dva-tri mjeseca svi posvađali. Onda bi bivša vlast pokrenula prosvjede. Pa bi sadašnja vlast paranoično odlučila ne raditi ništa. Pa bi se opet posvađali i vladajuća bi se koalicija raspala na milijun komada i stvorila još dvije do tri nove stranke.

Ali, ajde, da se dogodi čudo pa netko od naših političara popije Domestos i da 25-orici Hrvata da pišu ustav, sigurna sam da bismo dobili zanimljiv dokument. Nakon mjesec dana pisanja pokazalo bi se da je jedan od autora prikriveni član jedne od stranaka. Tjedan dana kasnije, na naslovnici Jutarnjeg izašao bi tekst u kojem se drugog autora proziva zbog kumovskih veza s direktorom neke javne tvrtke. Ovaj bi tvrdio da to nije istina, osim toga, prijatelji su, iz istog sela, ali bi upozorio na trećeg autora kojem je žena u stvari zaova od direktora tvrtke kojoj se ustavom pogoduje. Nevladine organizacije uzalud bi derale grlo upozoravajući da je petoro ovih pisaca koji još rade bez da ih USKOK istražuje odlučilo jednim potezom pera ukinuti građanska i ljudska prava. Neki bi se predsjednik hiperdesne stranke počeo odjednom baviti brojanjem krvnih zrnaca autora te optužio pisce za urotu zbog postotno visokog broja nehrvata. Država bi u međuvremenu bankrotirala, a na čelo bi joj došla stranka koja se zalaže za bezuvjetnu uniju s Marsovcima.

Posted on September 2, 2011

Leave a comment

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

Tweet
Buffer

Switch to our desktop site