autor:

Marino Čajdo

U sljedeća tri mjeseca u New Yorku na snagu stupa novi, od prethodnog još rigorozniji zakon o zabrani pušenja; kojim se nakon zabrane konzumacije duhanskog dima u barovima i restoranima administracija aktualnog gradonačelnika Michaela Bloomberga odlučila otići korak dalje u promoviranju (ili nametanju) zdravog života – pušenje je zabranjeno na svih 1700 gradskih park površina te 23 kilometra plaža. Zakonom se želi od pasivnog pušenja zaštititi osobe koje imaju problema s astmom i sličnim bolestima respiratornog sustava. „Zahvaljujući ovom zakonu Njujorčani će prilikom šetnje i zabave u parkovima i na plažama udisati puno čišći zrak te moći uživati na plaži bez opušaka“, slavodobitno je izjavio prošle srijede gradonačelnik nakon što je novi zakon izglasan. Prekršitelje ove odredbe očekuje kazna od 50 američkih dolara.

Ekspanzija površina koje zahvaća zabrana pušenja samo je nastavak aktivne kampanje koju gradonačelnikova administracija vodi u posljednjem desetljeću, a prema mnogima su logičan sljedeći korak bile upravo javne površine – za koje neki tvrde da su trebale pasti pod zabranu prije nego bircevi i restorani. Naime, stotine tisuća ljudi u ovoj multimilijunskoj metropoli ne posjeduje automobile – pješači ili koristi usluge javnog prijevoza i taksija pri putovanju na posao, odvođenju djece u vrtić ili odlasku u trgovinu. Zabranom pušenja u zatvorenim prostorima povećala se koncentracija pušača na cesti u vrijeme najvećih gužvi; a građani, koji načelno nisu protiv pušenja, su se žalili što sada na cesti sa djecom moraju udisati second-hand dim osobe koja hoda ispred njih.

Koliko god rigorozna zabrana bila, već ova prethodna je, prema gradonačelnikovim riječima, pokazala rezultate. Oko 350 tisuća građana se u posljednjem desetljeću ostavilo pušenja a istraživanja kakvoće zraka danas pokazuju značajno kvalitetniji zrak unutar ugostiteljskih radnji upravo zbog zabrane pušenja koji je i do deset puta lošije kakvoće u susjednoj državi New Jersey koja istu zabranu nije podigla.

Pušiti po skrivečki u grmlju ili ne?

Naravno, novi zakon nije prošao bez burne reakcije velikog dijela javnosti, odnosno njenog pušačkog dijela koja ga je okarakterizirala kao udar na njihove osobne slobode. I dok pozitivne učinke zabrana nitko ne dovodi u pitanje, i sam sam (kao pušač na odvikavanju), ostao zatečen ovom viješću u dnevnim novinama kao odlaskom u jednu veliku krajnost. Nakon što su izgubili cigaretu uz jutarnju kavu (tada su se navukli na Caffe 2 go) i poslije poslovnog ručka za Njujorčane više nema večernjih cuganja na plaži uz vatru i cigarete niti piknika u prirodi i dim nakon roštiljanja u Central Parku (osim ako se ne zabijete u grm dovoljno van puta u kojem riskirate da vam netko prereže vrat). U gradu koji, istina ima desetak milijuna stanovnika, valjda se među onih tisuću i pol parkova i 23 kilometra plaže pronađe dovoljno mjesta i za astmatičare i kronične pušače.

Nastranu i što se časni nepušači više neće morati backati u opušcima, kako gradonačelnik kaže. Nije li uostalom dužnost gradske čistoće održavati te površine čistima ili eventualno donijeti zakon protiv bacanja otpada na travnjake i plaže? Ukoliko će grad imati posebne patrole koje će šetati plažama i parkovima da pišu kazne za pušenje, može valjda oformiti i odrede za čistoću.

Činjenica jest da velik broj osoba pati od posljedica pasivnog pušenja, no ove mjere (u istu kutiju možemo svrstati i domaći zakon ministra Darka Milinovića), kao da pokazuju da se svaki nebulozni donese pod istim glupim argumentima – kod nas, konkretno, ciljem smanjenja izdavanja novčanih sredstava u zdravstvu za bolesti dišnog sustava koje će se smanjiti sada kada je u zatvorenim prostorima zabranjeno pušenje.

Newsflash – bircevi koji se nisu prilagodili su propali, konobari izgubili posao, a većina nas se i dalje svojevoljno guši u kafićima za pušače jer u malo kojem društvu ne postoji barem jedan takav – a da budem iskren, svi oni bircevi koje volim su se za dozvolu pušenja izborili. Pada li ikome na pamet odlaziti u onaj susjedni u kojem je to zabranjeno? U kojem, k tome, nema žive duše? Nikako.

Istina, najjednostavniji način borbe protiv štetnog duhanskog dima je njegova apsolutna zabrana – bez ikakvih iznimki. No, postoji i niz drugih pasivnih radnji iznimno štetnih za čovjekovo zdravlje. Kolateralne smo žrtve pijanih vozača, zračenja mobilnih telefona, plaća koje kasne i ispušnih plinova krava na ispaši koje uništavaju ozonski omotač. A sve su to problemi s kojima se planski i sistematizirano pokušava izaći na kraj. Nitko nije niti neće u jednom trenutku reći: zabranite vožnju, ukinimo mobitele ili pobijmo sve živine. Ali će reći: nemaš pravo na izbor o vlastitom zdravlju i vlastitom guštu – čini to u svoja četiri zida.

Ili u moru!