Minsko polje transrodnosti i transseksualnosti
autor:
Marino ČajdoPremda je vidljivost domaće trans zajednice još uvijek mala, izuzev razine osobnih i privatnih poznanstava, rijetke su prilike kada možemo nešto konkretno naučiti o pitanju transrodnosti i transseksualnosti. Posljednja takva bila je u sklopu radionice ‘Ženovi i muške’ prošlogodišnjeg pretprograma Zagreb Pridea, gdje su se obrađivala pitanja roda, rodnog izražavanja i identiteta u okviru sigurne grupe podrške.
Brojna se pitanja vezana za trans populaciju nikada ne postavljaju u njihovoj prisutnosti, uglavnom iz straha od uvrede sugovornika ili nepoznavanja na koji način određena pitanja formulirati a da sugovorniku ne bude nelagodno ili ne pomisli da ga vrijeđamo. Kako se radi o manjinama unutar manjine, točnije LGBTIQ zajednice, i tu se često događa da se ta manjina na neki način mora opravdavati, definirati i biti prihvaćena od većine. Naime, transfobija i nepoznavanje osnovnih problema s kojima se trans osobe nose, gotovo su jednaka nepoznanica mnogim gejevima i lezbijkama kao što su strejterima generalni problemi queer zajednice.
Bruxelles: konferencija o transrodnosti
Kako je s nama podijelila Natalia, transseksualna osoba, za nju nema loših ili neugodnih pitanja, a najvećim problemom smatra coming out osobama s kojima želi ostvariti emocionalni kontakt. Izuzev toga, iznimno je otvorena oko svoje seksualnosti i identiteta, ne srami se svoje transseksualnosti no preferira da ju se prvenstveno percipira kao ženu a ne kao transseksualnu osobu. „Što se tiče postavljanja pitanja o procesu promjene spola i operaciji – nemam ni najmanju dlaku na jeziku. Rado odgovaram na sva pitanja i rekla bih da volim o tome pričati čak i više nego što se nekima sluša“, simpatično je izjavila.
No, ističe da ju ljudi rijetko puno propitkuju o promijeni spola. Nije sigurna je li to zbog manjka interesa ili neugodnjaka ali pretpostavlja da je u pitanju potonje. „Mislim da je ljudima jasno da mi se trebaju obraćat u ženskom rodu; a to, iznenađujuće, ide puno lakše onima koji me znaju manje nego onima koji me dugo poznaju. I osam mjeseci nakon promjene spola se ljudi znaju zabuniti, no toliko dugo dok osjećam da se trude obraćati u ispravnom rodu, greške opraštam. Mislim da se neke bliske osobe osjećaju pomalo glupo kada mi se obraćaju u ženskom rodu, na primjer roditelji“.
Genderfucker
Dalia, koja sebe trpa u tzv. ‘genderfuck’ ladicu ne percipira rod kako kontinuum na čijem se jednom kraju nalazi žensko a na drugom muško – s vakuumom između. „Okej mi je kad mi se ljudi obraćaju i u muškom i u ženskom rodu i super mi je što me ljudi pitaju u kojem rodu žele da mi se obraćaju; što mi daje priliku da malo progovorim o tome i možda potaknem osobu na promišljanje roda.“
Smatra kako ne postoje ograničenja po pitanju tema, ali i da je nepristojno pri prvom susretu s osobom postavljati pitanja o operaciji promjene spola, seksualnim preferencijama itd. Radi se o nečijoj intimi i za to najprije treba upoznati osobu. „Neke osobe će rado pričati o trans temama a druge pak ne. Najbolje je osobi dati prostora te ukoliko ona započne razgovor nastaviti u tom smjeru. Nikako inzistirati na intimnim ispovijedima“, kaže Dalia.
Što se tiče političke korektnosti: obje se slažu: termin transseksualac je pomalo zastario i neobičan u odnosu na transseksualna osoba, transžena i transmuškarac. „Ne znam ocijeniti koliko je izraz trandža uvrjedljiv, no možda bi se mogla povući paralela s izrazima peder, lezba i lezbača unutar zajednice – u svakom slučaju, još jedna stvar koju treba provjeriti“, kaže Dalia.
Prije koračanja u minsko polje roda i transrodnost i zadiranja u nečiju intimu, dakle, tražiti je dopuštenje izrazito pristojno; a svakako je potrebna i određena doza bliskosti, što su nam sugovornice potvrdile. Ne sramite se svojih greški, sve dok su bile iskrene i nenamjerne uzeti za zlo neće nitko.
foto: wordpress
Komentirajte!