U najnovijim depešama diplomatskih izvješća nalazi se i izvještaj o Zagreb Prideu održanom 2009 godine. Homofobija u državi time je dokazana kao tema diplomatskih dijaloga koji se tiču Hrvatske.
Depeše su s wikiLeaksa počele curiti 2010. godine, pri čemu su objavili 250.000 dokumenata koji pripadaju američkom State Departmentu. Nedavno je preko Twittera javio da u javnost pušta više od 100.000 dosad neobjavljenih diplomatskih bilješki iz američkih veleposlanstava, među kojima se nalazi i preko 1000 komentara i izvještaja o političkim, vojnim i gospodarskim zbivanjima u Hrvatskoj, te vanjskopolitičkih aktivnosti Zagreba, od 1991. do 2011. godine. Među depešama se također nalazi i osvrt na Zagreb Pride 2009. godine.
Izvještaj o Prideu navodi da je u povorci sudjelovalo od 500 do 800 sudionika, pri čemu se kao „Q“ skupina sudionika ne navode queer osobe nego one koje preispituju svoj identitet („qustioning“). Također su naveli da je povorka sadržavala bubnjare i zastave i navedeni su natpisi na transparentima „Zagreb Pride za otvoreni grad“ – što je bila tema Pridea te godine, ali također i transparent s natpisom: „Homofobija je izbor“.
Međutim, u izvješću se naglašava i da je uz povorku ponosa „opet jednom“ održan homofobni skup – uz napomenu da je broj prosvjednika bio malobrojan. Skup je opisan kao prosvjed nekoliko desetaka članova desno ekstremističke stranke Hrvatske Čiste Stranke Prava. Izvješteno je da su nosili transparente na kojima je pisalo „Ubij pedera“ i „Pedere u logore“, te da su organizatori Zagreb Pridea prozvali vladu zbog dopuštanja skupa koji ima obilježja zločina iz mržnje.
Opisana je velika prisutnost policije koja je sprječavala sudionike homofobnog skupa da se probiju u povorku i gađaju ju limenkama pive – čime se opet dokazala činjenica da su se pripadnici skupa oglušili o zakon o javnom okupljanju koji zabranjuje ispijanje alkohola sudionicima.
Homofobni napad nakon Pridea 2009. godine također je podrobno opisan, uključujući težinu ozljeda i očiti predumišljaj zbog toga što su nasilnici napadnutu osobu pratili sve do kućnih vratiju.
Prisutnost ovakvih izvješća u diplomatskoj komunikaciji pokazuje da stanje ljudskih prava i homofobija bivaju nadgledani i uključeni kao čimbenici u razmatranju stanja u Hrvatskoj. S druge strane također pokazuje kako se politički akteri unatoč očitoj upućenosti u stanje stvari (od LGBT prava do korupcijskih afera) namjerno suzdržavaju od reakcija koje im se čine možda prenezgodnima jer bi mogle utjecati na razvoj nekih pregovora koji uključuju Hrvatsku.
