autor:

Kolumna: Dina J.: Zašto tako velik broj lezbi voli narodnjake?

Jedno od omiljenih pitanja koje volim postaviti osobi koju tek upoznajem bi se ticalo njenog glazbenog ukusa. Pitanje “Što slušaš?” je tako općenito prihvaćeno da ga ljudi ne percipiraju kao pretjerano intimno pitanje. A u biti je. Mnogo toga možemo iščitati iz muzike. Mnogo. Automatski znamo gdje izlaze i ako nam se taj netko svidi možemo “slučajno” otići baš na to mjesto kako bismo dokazale koliko smo slične i da je to iduća velika nuklearna ljubav. Postoji jedna izreka koja se udomaćila na poznatom hrvatskom forumu: “Reci što slušaš, reći ću ti s kim si.” Pa stoga priđem i pitam jer mi je to bitno.

Divno je kako među lezbama ima zbilja hrpetina njih koje slušaju Tegan & Saru. Bilo kuda, kanadske kurve svuda. Meni su t.A.T.u. bile sjajne i nije me sram to priznati. Mlade djevojke koje se ljube u svakoj mogućoj prilici i pritom imaju školske uniforme. Ne zvuči li vam to kao uvod u neki prilično loš hetero orijentirani lezbijski film? Što je najgore od svega, one nisu bile lezbijke. Prodale su svoju seksualnost da bi zaradile hrpu love. Kakav god gorak okus da su ostavile u našim ustima, zanemarimo to i pogledajmo što su te dvije Ruskinje napravile. Cijela jedna generacija djevojaka se počela upoznavati sa svojom seksualnošću i određeni postotak te generacije se pomirio s činjenicom da bi radije ljubile Mariju, a ne Marija. Nazivam ih iz milja “tatu-generacija” lezbi i nisam jednom čula priče da su se morale poljubiti strastveno u točno određenom trenutku pjesme jer su to isto radile Julia i Lena u spotu Ya Soshla S Uma. Tegan & Sara su također glavne akterice mnogih vrućih snova jedne prosječne lezbe. Lijepe, zabavne i navodno talentirane. Bubnjarka od Gossipa također. A kakav je tek boom napravila Katie Perry sa svojom pjesmom “I Kissed a Girl”! Odjednom su se sve strejtuše htjele ljubiti jer navodno, cure se super ljube. Šteta pa je brzo ta brijačka manija završila. Što ste ulovile, ulovile ste.

Zastanemo i zapitamo se. A što u biti sluša prosječna lezba? Što je u srce dira? Da klekne na koljena i rastvori košulju i svojim grudima pozdravi svijet?

Jedna riječ: narodnjaci. I tako sam krenula u svoju misiju. Zašto tako velik broj lezbi voli narodnjake? Prva pomisao mi je bila – zasigurno tekstovi. Mora da su tekstovi prekrasni i poučni i ljubavni. I onda razočaranje – trenutni glavni hit ide otprilike ovako: “Keva do keve/ a kuma do kuma/ našem mladoženji/ hop, puče guma.” Nadala sam se da je to samo iznimka i da ću naletiti na nešto puno kvalitetnije i poučnije. Ne razumijem, u jednom trenu jedu gljive, u drugom je svadba, a u trećem masovne orgije, trudnoća čak? Ugodno sam se iznenadila jednom pjesmom koja čak ima u sebi prekrasnu dozu lezbijstva: “Gleda ona, gledam ja/ ti u čudu stojiš sam/ u trenutku nebitan/ Krene ona, krenem ja/ pa laganim korakom/ odlazimo zajedno.” Ali jedna je od rijetkih koja mi je bila relativno ok. Iduća je već bila poprilično vokabularno bogata i poučna: “Buji-paji, buji-paji, o-oo/ buji-paji, buji-paji, o-oo/ buji-paji, buji-paji, o-oo.” Nažalost, dala sam im šansu. Ne mogu ih slušati u miru svoga doma. Ali to mi još uvijek nije dalo odgovor zašto narodnjaci? Imala sam ideju otići u narodnjački klub da osjetim vibru, ali dragi poznanici su me spriječili u toj namjeri. Najlakše je pitati ljude koji su već odradili taj dio i možda se nakačili.

Moj dragi kolega filozof, imao je krasnu primjedbu o svojem prvom odlasku u narodnjački klub: “Dođeš tamo i sve miriši na seks. Sirovi seks.” Pitala sam djetinje naivno, kako to misli i krenuli smo u rasprave o energiji koja te obuzme čim uđeš u narodnjački klub. Seksualnoj energiji. Zar je zbilja moguće da lezbe idu u narodnjačke klubove… barit?!! I opet je nastupio šok. Pa zagrebački “gej” klub ima “domaćica” večer! Već mjesecima srijedom pederi i lezbe veselo poskakuju na najnovije hitove preko Save. I to skoro pa svi. Od rockera do cajkuša. Svi za jednog jedan za sve. A mutno se sjećam jedne srijede kad sam cijela oduševljena doznala da postoji domaća trash večer u jednom klubu.

I tako malo smo si popile Najdraža i ja i odlučile da je došlo vrijeme za Tajči, Mineu i ostale lako pamtljive i lako pjevne izvođače. Još se jednoj poznanici svidjela ideja i krenule smo u život, blago nabrijane i sretne pri pomisli da ćemo se glupirati na Good Boy. Dočekalo nas je iznenađenje epskih razmjera. Trash ne znači Minea i ostali, njima trash znači Karleuša i ostali! Optimizam mi nije jenjavao i učinila mi se ta situacija kao dobra prilika da pokušam i možda se bolje uklopim u tu “briju”. Izdržala sam guči, dolče, ali gabanu nisam. Izjurile smo sve tri u šoku i nismo pričale više o tome.

Kad upitam cure o narodnjacima za koje sam sigurna da odlaze na takva mjesta, uglavnom sve okrenu na šalu. Kao da narodnjaci na lezbe utječu gore od najgorih droga. Inače jedna moja draga prijateljica, voli metal i sve što vole mladi, navodno podivlja kad čuje neku cajkicu: “Bude neka pisma i ne znan.”, naravno uz uvijek naglašenu napomenu, “Budem jako pijana.” Što me dovelo do jednog zaključka. Nije da lezbe vole narodnjake nego lezbe jednostavno vole lokat. A kako se možeš najbolje napiti nego uz pjesmu koja ima lako pamtljivi tekst, ritam na koji možeš lupati nogicom i naravno – razbijati. U narodnjačkom klubu je normalno razbijati čaše i brijat’ na silu. Meni zvuči kao obećana zemlja za svaku lezbu koja drži imalo do svojeg statusa opake razbijačice.

Narodnjaci navodno diraju u aortu. Ali sigurno znam jedno, alkohol je za narodnjake isto ono što je kemija za techno. Koliko čujem, čak je i isti učinak. Samo što se sa narodnjaka možeš skinuti bez većih posljedica. Kids, don’t do drugs, do cajke instead.

Foto: indeks.hr