autor:

Igor Grabovac

Bi-glasovi: Interview s Robyn Ochs:
Razgovarao: Igor Grabovac:

---

Robyn Ochs, 52, američka je biseks aktivistica. Urednica je prve antologije priča iz 42 zemlje „Getting Bi: Voices of Bisexuals Around the World“, kao i magazina “BiWomen”, osnivačica je Bisex Resource Centre kao i mnogih drugih organizacija. Radila je kao predavač na nekoliko fakulteta, te je održavala seminare na preko stotinu sveučilišta i konferencija po čitavom svijetu. Udata je za svoju dugogodišnju partnericu Peg Preble.

Q: Zbog čega ste postali borac za bi-prava?

Robyn: Bila sam na pravom mjestu na pravo vrijeme. Počela sam se baviti biseksualnim aktivizmom 1980tih i tada sam vidjela jasnu potrebu za organiziranim nastupom. Bavila sam se i mnogim drugim problemima, ali većina je već bila organizirana i imala jake vođe. Ovo je bilo jedno od područja za koji sam vjerovala da mogu napraviti promjene.

Q: Tko su Vaši uzori?

Robyn: Moji uzori su lokalni, nacionalni i internacionalni aktivisti koji imaju duboku i održanu potrebu praviti promjene i inspirirati druge da se pridruže. Većina društvenih pokreta okuplja mnogo ljudi ali samo nekoliko individua postanu simboli ili glasnogovornici tih pokreta. Neki od mojih uzora tiho rade za promjene i nisu naširoko poznati. Neki jesu javne figure, nekoliko imena mi odmah pada na pamet: Sunil Pant (Nepal), Alejandra Sarda (Argentina) i SVI hrabri aktivisti u Ugandi koji riskiraju svoje živote samim time što istupaju u javnost.

Q: Vi ste (notorno) poznati što se često referirate na biseksualnu zajednicu. Koliko je zapravo jaka biseksualna zajednica?

Robyn: To zapravo ovisi kako to definirate. Zajednica ljudi koji organiziraju aktivističke napore i društveni život oko biseksualnosti je malena. Broj biseksualaca koji fokusiraju svoje napore na širu LGBTIQ problematiku je puno širi. Većina mojih prijatelja koji se identificiraju kao biseksualci su aktivni u širem LGBTIQ pokretu. Mnogi su zaposleni živeći svoje (naizgled homoseksualne ili naizgled heteroseksualne) živote s njihovim isto- ili različito-spolnim partnerima, odgajaju djecu i idu na posao. Jedan od izazova jest u tome da ako ne idete uokolo i deklarirate se kao biseksualni ili se ne ponašate u skladu s onim što ljudi percipiraju kao biseksualno, ljudi pretpostavljaju da ste lezbijka, gej ili hetero.

Q: Često se čuje kako su biseksualne žene slobodne prakticirati i uživati u svojoj biseksualnosti, ali ne i muški biseksualci. Takav dupli standard je nešto na što ste i Vi zasigurno nailazili. Kako to komentirate? Po Vašem mišljenju koja je razlika između biseksualnih muškaraca i žena?

Robyn: Ljudi smatraju kako je muška biseksualnost veća prijetnja od ženske isto kao što je i muška homoseksualnost veća prijetnja od ženske. Korijen ove razlike je u seksizmu. Ženska seksualnost se ne smatra prijetećom jer ne smatramo žensku seksualnost kao nešto ozbiljno. Uvelike ljude uzrujava muško-muški seksualni odnos zbog percepcije kako je jedan muškarac tretiran kao žena, a to se smatra groznim i degradirajućim. No, što to govori o tome kako cijenimo žene?

Q: U mainstream medijima vidimo sve češće pozitivnu prezentaciju homoseksualnih osoba, no, biseksualci su ili negativno prikazani ili uopće nisu prikazani. Koji su Vaši pogledi na prikaz biseksualnih osoba u medijima?

Robyn: Kada razmišljamo o reprezentaciji, ulogu igraju tri faktora:

Prvo je činjenica kako su biseksualci rijetko prepoznati. Žena s muškim partnerom je prepoznata od ostalih kao heteroseksualna. Žena s partnericom je lezbijka. Žena koja je sama će vjerojatno biti prepoznata kao hetero (što je pretpostavka po defaultu), osim ako je na lezbijskom mjestu, tada će biti prepoznata kao lezbijka.

Kako bi se trebala ponašati neka osoba da je se smatra biseksualnom? Vjerojatno mora biti u javnosti s muškarcem pod jednom i ženom pod drugom rukom i javno izmjenjivati nježnosti s oboje. Ili može imati više partnera istovremeno a pri tome bar jednu ženu i muškarca. Ili može napustiti muškarca zbog žene ili ženu zbog muškarca. Zanimljivo u zadnjem scenariju mnogi i dalje neće vidjeti biseksualnost, nego će to interpretirati kao kraj coming outa ili preobraženje u hetero.

Ako razmislite, ovi primjeri prikazuju najčešće stereotipe biseksualnosti. I to nije koincidencija. To su rijetki slučajevi kada su biseksualci vidljivi i zbog toga mnogi ljudi izjednačuju biseksualce s promiskuitetom, varanjem, destabilizacijom veza, nevjerom, napaljenošću i hiper-seksualnosti. Biseksualci koji u danom trenutku ne rade neku od ovih stvari su viđeni kao gej, lezbijke ili hetero.

Je li istina kako se neki biseksualci ponašaju u skladu s tim stereotipima? Naravno da jest. Poput osoba u bilo kojoj grupi, biseksualci predstavljaju sve aspekte ljudskog ponašanja od aseksualnog do promiskuitetnog. Ali samo za biseksualce, i vjerojatno gej muškarce, naš identitet je viđen kao onaj koji uzrokuje promiskuitet. Istina je, naravno, da naša seksualna orijentacija ne govori o našem ponašanju.

Drugo, neke neugodnosti s biseksualnosti dolaze iz činjenice da je to SEKS-ualnost. Većinu zapadnih kultura seksualnost istovremeno fascinira i odbija. U SAD-u seks se koristi kako bi se prodalo gotovo bilo što, no ipak on budi duboku neugodu. Imamo perverznu vezu sa seksualnosti, a biseksualci su s lezbijkama i gejevima žrtve toga. Naši životi su seksualizirani. Heteroseksualci imaju živote. Lezbijke, gejevi i biseksualne osobe imaju «životni stil». Heteroseksualci imaju obitelji. Lezbijke, gejevi i biseksualci imaju seks.

I treća stvar je u tome da volimo binarnosti. Većina ljudi, krivo, shvaća da se seksualna orijentacija sastoji od dvije kategorije; homo i hetero, a svijet između se smatra nekonzistentnim ili u manju ruku nestabilnim.

Mediji naravno simplificiraju i senzacionaliziraju stvarnost i nemaju interesa prezentirati biseksualnost u nekontroverznom diskursu.

Q: Što je sa stigmom biseksualnosti? Često možemo vidjeti bifobične stavove kod heteroseksualnih ali i homoseksualnih osoba. Po Vašem mišljenju, postoji li razlika između to dvoje ili je bifobija ista bez obzira na podrijetlo?

Robyn: Ima tu sličnosti, ali naravno i razlika. Korijeni bifobije koja dolazi od gejeva i lezbijki leži u dinamici opresije. Coming out i živjeti kao gay osoba je teško. Mnogi gejevi i lezbijke su doživjeli mnogo boli i odbijanja i to dijeljenje boli je jedno od temelja mnogih «gej i lezbijskih» zajednica. Vanjska opresija može stvoriti osjećaj nesigurnosti i jaku potrebu održavanja jasne granice između «nas» i «njih». Mi, biseksualci, smo problematični po ovom pitanju, jer su granice insajdera i outsajdera nejasne. Nadalje, biseksualna vidljivost unutar LGBTIQ zajednice baca sumnju na krivu pretpostavku postojanja monolitske gej i lezbijske zajednice s jedinstvenim standardima i vrijednostima koja se sastoji od individua koje se ponašaju jednako i predvidivo, kao i pretpostavku da je seksualna orijentacija jednostavna.

Treba dodati kako se lezbijke i gejevi često boje da neće moći pružiti svojim biseksualnim partnerima ono što bi oni mogli dobiti u heteroseksualnim odnosima. Baza tog straha je realistična: heteroseksualne veze su privilegirane i neki biseksualci, kao i neki gejevi i lezbijke, održavaju javni izgled heteroseksualnosti kako bi izbjegli nemogućnost imanja obitelji, razvijanja karijere te odgajanje djece s društvenim odobravanjem. Također, vjerujem da ta linija rezoniranja pokazuje internaliziranu homofobiju. Ono što se gubi u tom strahu je činjenica da neke istospolne veze pružaju pogodnosti kojih nema u heteroseksualnim vezama; uključujući i nepostojanje skriptiranih rodnih uloga. Najvažnije, psihički teret koji ostavlja poricanje nečije ljubavi prema nekoj osobi može biti astronomski.

Q: Neki će reći kako biseksualnost nije kompatibilna s brakom ili monogamijom. Koji je biseksualni stav u debati oko prava na brak?

Robyn: Biseksualnost je identitet i opisuje raspon spolova/rodova prema kojoj neka osoba ima potencijal da ju privlači. Ona ne daje uvid u ponašanje neke osobe u danom trenutku. Ako Vam kažem da se identificiram kao biseksualka to Vam ne daje informacije o tome jesam li ja monogamna, poliamurozna ili u celibatu. Jesu li neki biseksualci «ne-monogamni»? Jesu, naravno. Podjednako i neke lezbijke, gejevi i heteroseksualci. Kao biseksualka koja je monogamna i u braku, ja ne vidim konflikt.

Također ne mogu pričati za cijelu zajednicu (nitko samostalno ne može predstavljati cijelu zajednicu), no moj biseksualni stav je takav da svi trebaju imati isto pravo na brak, ako tako žele, isto kao i pravo ne stupanja u brak. Svaka osoba mora imati mogućnost izbora veze kakav njoj nabolje odgovara; biti sam ili u braku (istospolnom ili raznospolnom), biti monogaman ili poliamurozan, u celibatu ili kako god. Kao netko tko je bio zaljubljen (u različitim vremenima) i u žene i muškarce, mislim kako je apsurdno da moja prava i privilegije variraju u odnosu na to što je mom partneru između nogu!

Q: Vi ste se udali za svoju dugogodišnju partnericu, sada suprugu Peg Preble. Učinili ste to prvi dan kada je postalo legalno. Recite nam kako je taj dan izgledao? Naravno da je to bio poseban dan za vas, opišite nam atmosferu tog dana.

Robyn: Kad smo se Peg i ja napokon mogle vjenčati, bile smo u vezi već 7 godina. Zaista sam vjerovala kako zakonski brak neće biti velika stvar. Ali bila je.

Ono što smo doživjele 17.05.2004. je bilo neočekivano: bile smo okružene ljubavlju i podrškom i odobravanjem. Ljudi su se smijali, mahali iz automobila i buseva. Ispred gradske vijećnice, netom prije vjenčanja, potpuni stranac nam je prišao i dao buket cvijeća. Poslije vjenčanja srele smo mog 75-godišnjeg zubara koji je očigledno bio dirnut i dao nam velike zagrljaje i srdačne čestitke. Na putu kući ulični umjetnik nam je dao jednu od svojih slika i rekao: «Čestitam! Neka to bude vaš prvi dar za vjenčanje.». Kasnije, kod kuće, su nam u velikom broju dolazili susjedi i čestitali.

Peg i ja smo zaista bile okružene ljubavlju. To je bilo nešto što nikada nisam doživjela u tako velikom rasponu i ono što sada shvaćam jest da nikada nisam očekivala tako nešto. Za mene je to bila iznenađujuća vrijednost braka.

Q: Je li Vas brak promijenio? Ako jest, kako?

Robyn: Ima nešto zaista moćno u činjenici da možete jasno stati pred ljude koji vam najviše znače u životu i javno iskazati svoju privrženost vašem partneru. Legalan brak je jedna, no svakako ne jedina, manifestacija duboke privrženosti jedno drugome i ono je definitivno ojačalo našu vezu.

Q: No, I dalje postoji veliki broj LGBTIQ ljudi koji se protive gej braku. Koja je vaša poruka tim ljudima?

Robyn: Postoji jasna razlika između imanja prava na brak i odluke na brak. Ja sam savršeno svjesna problematične povijesti koju ima institucija braka, kao i želje nekih ljudi da odluče da ne pristupaju braku. Ali ja sam čvrsto za vlastiti odabir po ovom pitanju. Vjerujem da svaki od nas treba imati pravo odabrati želi li brak ili ne. Željela bih da svi LGBTIQ ljudi koji se ne žele vjenčati podupiru i zagovaraju pravo svake osobe na taj osobni odabir.

Q: Nažalost, svjedočili smo porastu LGBTIQ suicida među teenagerima, pogotovo u SAD-u. Kako komentirate ovaj problem? Koji je Vaš prijedlog za ovaj problem?

Robyn: Moramo stvoriti svijet koji će poštovati vrijednosti svih ljudi i svih seksualnih orijentacija i rodih identiteta. Moramo biti voljni priznati i poštovati činjenicu da su mnogi od nas svjesni svoje seksualne orijentacije već u jako mladoj dobi. Moramo se prestati pretvarati kako mladi ljudi ne znaju što osjećaju. Prestati govoriti mladim LGBTIQ ljudima i LGBTIQ odraslima, da naši životi, naša ljubav, nije dovoljno vrijedna. Fundamentalne promjene se moraju dogoditi.

Q: Vaša knjiga “Getting Bi: Voices of Bisexuals Around the World” je doživjela drugo izdanje. Recite našim čitateljima o čemu govori Vaša knjiga? Tko bi ju trebao pročitati?

Robyn: “Getting Bi” je zbirka eseja, poezije i osobnih priča ljudi iz 42 zemlje sa 6 kontinenata. Preporučila bih je svakome; ljudima koji se identificiraju kao biseksualni, ljudima koji imaju pitanja o biseksualnosti i žele naučiti nešto više, kao i terapeutima, savjetnicima, lezbijskim i gej aktivistima, kao i ljudima koji žele biti dobri saveznici. Ima mnogo različitih glasova u ovoj knjizi koji predstavljaju širok prikaz rodova, iskustva i  godina, tako da mogu obećati da ima ponešto za svakoga.

Q: Koji su Vam planovi za budućnost? Možemo li očekivati novu knjigu?

Robyn: Moj trenutni problem je pokušati da što više ljudi pročita ovu knjigu. Drago mi je što mogu reći kako radimo na španjolskom prijevodu koja bi trebala biti izdana 2011. u Španjolskoj. U pripremi je i kinesko izdanje.

Ja sam također i urednica “Bi Women”, glasnika koji izlazi svakih 3 mjeseca i očekujem nastaviti s tim projektom. Možete ga čitati na biwomenboston.org.

Imam još nekoliko multimedijskih i literalnih projekata u glavi, no pokušavam raditi na kvaliteti ne kvantiteti.

Q: Dobitnica ste mnogih nagrada i počasti između ostalog i National Gay and Lesbian Task Force Susan J. Hyde Award za aktivizam kao i Harvard Gay and Lesbian Caucus Award za životno djelo. Na koji ste svoj uspjeh najviše ponosni?

Robyn: Prekrasan je osjećaj da je moj aktivizam (a samim time i moje zajednice) priznat, ali ono na što sam najponosnija nisu nagrade. Zapravo, činjenica da sam aktivist više od 30 godina i da si postavljam nove izazove i učim nove stvari svakog dana. Isto kao i činjenica da sam i dalje uzbuđena oko svog posla.

Q: Kako vidite svijet u slijedećih 10 godina?

Robyn: To je ogromno pitanje! Ekološki smo u velikim problemima. Moramo prestati prekomjerno iskorištavati resurse našeg planeta i živjeti na način koji je dugoročno održiv. I znam da je moja vlastita država najgora po tom pitanju i ja sam jedna od mnogih koji to pokušavaju promijeniti. No pretpostavljam da ste pitali o LGBTIQ pravima.

Globalno smo napravili velike promjene u zadnja dva desetljeća kada nije bilo ni jedne države koja je priznavala istospolne zajednice. Sada imamo nekoliko zemalja na 4 kontinenta s punim pravima na brak: Argentina, Belgija, Kanada, Island, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, JAR itd. Dodatnih 20 zemalja priznaju neki oblik istospolnog partnerstva. To je velika promjena u relativno kratkom periodu. Vjerujem da će se u slijedećih 10 godina stvari nastavljati mijenjati na bolje.

Evo našeg izazova: promjena očito nije bila podijeljena ravnomjerno po čitavom svijetu. Neke zemlje imaju jednakost braka a mnoge druge imaju jaku društvenu i legalnu zabranu istospolnih veza. Mi koji imamo privilegiju da živimo naše živote na otvorenom, moramo napraviti sve što možemo kako bismo pomogli onima koji to ne mogu. Moramo zagovarati za našu mladež i za naše starije, kao i one koji su potlačeni zbog njihovog rodnog izražaja. Osobno radim na tome da se sva naša LGBTIQ „slova“ ujedine. Ako želimo jednakost, moramo svi biti zajedno.

Q: Imate li kakvu poruku za LGBTIQ ljude u Hrvatskoj?

Robyn: Nisam upoznata dobro sa situacijom u Hrvatskoj i voljela bih to promijeniti. Ja, a i moji čitatelji, bi rado saznali više o LGBTIQ životu i pokretu u Hrvatskoj. Rado bih da mi se jave ljudi, posebno biseksualne žene koje su voljne podijeliti svoje priče na [email protected].

Q: Puno Vam hvala. Uredništvo Queer.hr-a i ja smo počašćeni što ste dali svoj prvi intervju za neki hrvatski medij nama.

Robyn: Hvala vama! Bilo mi je veliko zadovoljstvo.